ZABUNA OKO HRVATSKOG MINISTRA U NOVOJ VLADI KS: Mogu li i Hrvati biti muslimani?

Ono što je vjerovatno unijelo zabunu u cijelu priču i zbog čega se Filipovića nije smatralo Hrvatom je što između ostalog radi i o osobi koja iako je Hrvat po nacionalnosti, aktivno prakticira muslimanske vjerske obrede, zbog čega su u mnogi u startu posumnjali u njegovo hrvatstvo.

  • Mini market

  • 10. Jan. 2019  10. Jan. 2019

  • 2

Imenovanje nove Vlade Kantona Sarajevo u startu je izazvalo mnogobrojne kontroverze. S posebnim negodovanjem dočekana su imenovanja ispred SDP-a BiH koji je za ministre postavio osobe sumnjive dosadašnje poslovne karijere i pojedince bez gotovo ikakvog radnog iskustva u realnom sektoru. Jedan od takvih je i Damir Filipović, novi ministar prostornog uređenja KS s fakultetskom diplom s Univerziteta u Travniku. Pored toga, negodovanje je izazvala i informacija da u novu Vladu Kantona Sarajevo nije imenovan niti jedan Hrvat, što bi bio neviđen poklon politikama Dragana Čovića i Bože Ljubića i tvrdnjama koje godinama plasiraju o Sarajevu kao isključivo bošnjačkom gradu neprijateljski nastrojenom prema Hrvatima u BiH. Iako je broj Srba i Hrvata koji su imenovani za ministre u novoj Vladi KS svakako ispod zadovoljavajućeg minimuma, što je poražavajuće u prvom redu u pogledu simboličke poruke koju Sarajevo o sebi šalje, a posebno je apsurdno kada se uzme u obzir da u vlasti učestvuju sve tri stranke ljevice koje se diče svojom multietničnošću, informacija da u novoj Vladi Kantona Sarajevo ne sjedi niti jedan Hrvat nije posve tačna.

Naime, upravo spomenuti Filipović, predsjednik Foruma mladih SDP-a , se u etničkom pogledu izjašnjava kao Hrvat. Ono što je vjerovatno unijelo zabunu u cijelu priču i zbog čega se Filipovića nije smatralo Hrvatom je što između ostalog radi i o osobi koja iako je Hrvat po nacionalnosti, je navodno poznata po tome da aktivno prakticira muslimanske vjerske obrede, zbog čega su u mnogi u startu posumnjali u njegovo hrvatstvo. Da stvar bude zanimljivija, Filipović je član stranke koja mahom okuplja nereligiozne ljude i smatra se bastionom ateizma na političkoj sceni.

No njegov primjer zapravo samo pokazuje svu zamršenost, a istovremeno i banalnost pitanja nacionalnog identiteta na ovim prostorima. Naime, s obzirom na predominantnu ulogu koju je religijska pripadnost stoljećima igrala na prostoru zapadnog Balkana, konačni scenarij je bio da je religija postala osnov za nacionalno osvještavanje i profilisanje u određenu nacionalnu grupu, što je za rezultat imalo da se tri grupe koje govore suštinski istim jezikom profilišu u tri odvojena naroda: Srbe, Hrvate i Bošnjake, s religijom kao jednim od najvažnijim temelja svakog od tih identiteta. U skladu s tim postalo je samorazumijevajuće da neko muslimanske vjere ili kulutrno-historijskog naslijeđa je automatski Bošnjak, katoličke Hrvat, a pravoslavne Srbin. Čak bi se i eventualna promjena nečije religijske pripadnosti, što je u ostatku svijeta sasvim uobičajena i svakodnevna pojava, ovdje podrazumijevajuće tretirala kao i istovremena promjena nacionalnosti.

No ipak, sloboda svakom pojedincu, posebno na prostoru istog jezika i sličnog identiteta, treba garantovati svakom pojedincu da vlastitu religijsku pripadnost ili nevjerovanja bira na osvnou svojih životnih uvjerenja, kao i da nacioanlni identitet bira u skladu s grupom s čijim se naslijeđem i vrijednostima identifikuje, a može i iz čistog interesa (što je u BiH nerijedak slučaj). Na kraju krajeva, u civilizovanim društvima, nečija religijska pripadnost bi trebala prije svega biti privatna stvar koja ne predstavlja faktor legitimnosti za obavljanje bilo kakve javne funkcije. U BiH, gdje se samo pravo političkog predstavljanja crpi na osnovu etničke pripadnosti, ona je nažalost možda i ključni faktor za obnašanje neke funkcije. No, kada je već tako, odluka svakog pojedinca bez obzira koje ime nosi da pripada ovoj ili onoj nacionalnoj grupi bi trebalo biti njegovo neosporno pravo, kao što i njegova vjerska pripadnost ne treba da bude pitanje koje se dovodi u vezu s njegovom nacionalnošću.

Potpuno je legitimno da neko bude Bošnjak katoličke ili pravoslavne vjeroispovijesti, Hrvat islamske ili pravoslavne, ili Srbin islamske ili katoličke. Uostalom, i danas, čak i među javnim ličnostima postoje primjeri pojedinaca čija se vjerska pripadnost ne podudara s većinskom vjerskom grupom nacije kojoj pripadaju, poput primjerice hrvatskog desničarskog političara Zlatka Hasanbegovića.

S te strane optužbe i posprdni komentari na njegovo eventualno prakticiranje islamske vjere, novog kantonalnog ministra Damira Filipovića ne čini ništa manje Hrvatom nego bilo kojeg člana HDZ-a.

Pogotovo su neumjesni cinični komentari koji se čuju izvan SDP-a da je Filipović izabran za ministra samo zato kako bi i SDP imao barem jednog zvaničnika koji se stidi ući u džamiju i pomoliti se Bogu!

loading...

Komentari - Ukupno 2

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...