SARAJEVO OČEKUJE VELIKA POZORIŠTA PREDSTAVA: "Vrijeme je za našu priču o Dolly Bell"

Odgovornost je bila vjerovatno najčešće pominjana riječ na, kako ju je direktor Kamernog teatra 55 nazvao, historijskoj press konferenciji na kojoj je najavljena nova predstava ovog kolektiva, adaptacija scenarija/romana Abdulaha Sidrana "Sjećaš li se Dolly Bell", prema kojem je Emir Kusturica režirao jedan od kultnih filmova bh. kinematografije.

  • Kultura

  • 18. Jan. 2019  

  • 1


Životnost i svježina

Emir Hadžihafizbegović kaže da "operaciju Dolly Bell" vidi kao krunu trogodišnjih napora cjelokupnog ansambla s njim na čelu u želji da vrate zaboravljene teatarske vrijednosti. Istakao je da on i Mladenović imaju sličan esnafski i umjetnički svjetonazor, odnosno, da znaju šta vole, ali i šta ne vole u teatru, i izvan njega, te potcrtao da Kamerni teatar 55 ima jedan od vjerovatno najboljih glumačkih ansambala na Balkanu. Anegdota o tome kako su u ponedjeljak došli na ideju da rade pozorišnu adaptaciju Dolly Bell, a da su već u četvrtak imali Sidranov blagoslov da to i učine, mnogo govori o ogromnoj motivaciji da se još jednom oda počast kultnom tekstu bosanskohercegovačke kulture.

Međutim, stvaralačka relacija Hadžihafizbegović - Mladenović funkcioniše bar onoliko dobro koliko i Mladenović - Sidran. Pisac je to i potvrdio, podsjetivši kako je pozorišna adaptacija njegovog scenarija Otac na službenom putu u režiji Olivera Frljića, u beogradskom Ateljeu 212 dok je Mladenović bio rukovodilac ovog pozorišta, rezultirala uistinu spektakularnom predstavom. Time se potvrđuje i, riječima Sidrana, svojevrstan kontinuitet njihove saradnje.

- Ne može svako poput Kokana Mladenovića vidjeti potencije određene materije i šta se sve od nje može napraviti, kazao je Sidran.

Za njega je potreba za ovom adaptacijom logična, jer, kako je kazao, "u kulturi se zna da svaka generacija ima potrebu i obavezu da klasična djela svjetske književnosti iznova prevede, da pokaže svoj odnos, mogućnosti, snage i ideje u istom poslu".

- Kada gledate naše bosanske filmove iz tog perioda, pa i ove u kojima sam ja autor scenarija kao što su Kuduz, Otac na službenom putu i Sjećaš li se Dolly Bell, gotovo da ne možete vjerovati da je to rađeno prije četrdeset godina. Nepojmljiva je ta životnost i svježina, napominje Sidran, istakavši, pak, da će uprkos tome predstava biti "apsolutno autorsko djelo" njenog režisera.


Ispričavši anegdotu o tome kako mu se događa da ga mladi ne prepoznaju, "iako ga u Sarajevu znaju i sarajevski mravi", Sidran je šaljivo zaključio da su "stasale generacije koje raspolažu sa dovoljno neznanja". Upravo je njima, koji žive u novom svijetu koji je preživio drastične mentalitetske promjene, ali i promjene u osjećanju humora, namijenjena predstava Kokana Mladenovića.

Komunizam i ljubav

Što se samog režisera tiče, on je entuzijastično, no ipak skromno istakao "odgovornost pred onime što smo zamislili".

- Ovaj ansambl je čast za svakog reditelja. Biti ovde sa ovako značajnom pričom i sa majstorskim pismom Abdulaha Sidrana jeste divno i izazovno, ali i ozbiljno breme odgovornosti. Dolly Bell je na prostoru bivše Jugoslavije više nego deo opšte kulture. Izazovno je, ali i opasno raditi nešto što svi znamo napamet, o čemu svako od nas ima svoj sud, nešto što se stalno citira i prepričava i ima potpuno kultni status, kaže Mladenović.

No, ako je vjerovati proslavljenom srbijanskom režiseru koji kaže da "ne voli robovanje kultovima", ova će Dolly Bell biti više od nostalgičnog evociranja voljenog jugoslovenskog filma. "Pravo je vreme", rekao je, "da ispričamo našu priču o Dolly Bell, o tekstu koji je amarcord prostora na kome smo svi živeli, sa junacima, zemljom i ideologijom koji više ne postoje".

Predstava je zamišljena retrospektivno, sa odraslim junakom Dinom koji se vraća u svijet djetinjstva. No taj svijet, riječima Mladenovića, više ne postoji, jer je svako djetinjstvo, ustvari, izmišljeno, i sjećamo ga se onako kako smo željeli da ga upamtimo. Slično je i sa "imaginarnim Sarajevom onog doba".


Glavni junak Dino sa svojih sedamnaest godina, u toku jednog školskog raspusta, spoznaje dva velika i važna fenomena: komunizam i ljubav, a nijedno od toga nije onakvo kakvim ga je zamišljao. Mladenović će pokušati, kazao je, da kroz motiv očeve smrti metaforizira smrt ideologije, ali i nastojati da se baš u toj smrti vidi "sve ono što će par decenija kasnije napraviti masakr na ovim prostorima". A ljubav? U priči o prvoj ljubavi koja postaje prostitutka ima mnogo toga lijepog, zabavnog i gorko-ironičnog, što valja prevesti u "pozorišni sistem znakova".

- Mislim da ćemo ostati verni svim fanovima filma, a opet imati jednu autentično našu, savremenu predstavu, potpuno autonomnu u odnosu na bilo kakvu predistoriju ove priče, zaključuje reditelj.

Premijera predstave je 15. marta, a uloge u njoj će ostvariti Emir Hadžihafizbegović, Gordana Boban, Davor Golubović, Elma Juković, Mirsad Tuka, Tatjana Šojić, Saša Petrović, Muhamed Hadžović, Sabit Sejdinović, Sin Kurt, Amar Selimović i Saša Krmpotić. Dramaturgiju je uradio Vedran Fajković, dok je je kostime i scenografiju zaslužna Adisa Vatreš-Selimović.

Komentari - Ukupno 1

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...