Piše: MILAN ŠUTALO

A situacija je, po viđenju oficira Bijedića i politkomesara Kulenovića, identična onoj iz 90-ih godina prošlog stoljeća i prema onom što su prezentirali Federalnoj televiziji izgleda ovako: Agresorske snage iz Hrvatske i Srbije se hegemoniziraju. Hrvatska svoje ekonomske probleme vješto transformira u političke i agresorski ih izvozi u Bosnu. Hrvatski i srpski dušmani Bosne se radikaliziraju u Bosni, a  četvrti, građanski, stabilizirajući faktor, u, za Bosnu, historijski najvažnijem momentu, napušta frontu.

Iako je i “Fronta” htjela uz patriotske snage na frontu da se oduži patriotima, što su im predsjednika pomogli posjesti u stolicu u bosanskom Predsjedništvu, u kojoj je dušmanin sjedio. Ali, bez Partije ni Fronta neće naprijed.

A, bit će da je za sve kriv onaj Naš Kojović, koji ni za živu glavu nije htio u koaliciju s etnonacionalistima, ne razlikujući, jadan, među etnonacionalistima dušmanske od patriotskih, probosanskih snage. Ma, vraga nije razlikovao, već se Englez pravio. Taj je ubačen među patriote da ih razbije, a ne ujedini.

Otkriven je i krucijalni dokaz da je on kvisling, četnik, koji je iz Srbije došao da okupi antibosanske elemente:- Uočeno je da među njegovima ima onih koji ne vole baklavu. Što je još gore povraća im se od baklave. Pa kako ćeš s takvima Bosnu braniti, na frontu protiv dvostrukog agresora.

I što sad?

Patriota Bakir morat će sada u boj za obranu Bosne protiv dušmana Mileta i Dragana zvati, a koga drugog nego, zamislite, svog (najvećeg) dušmanina-Fahru. A s takvima teško će se Bosna obraniti. Morat će se Bakir pomiriti- i s Bosnom i Hercegovinom i dalje živjeti.