NE DAJ BOŽE DA SE SRBI SLOŽE: Imao je i hercegovačke gene, podigao je ustanak protiv turskog zuluma, ubio je oca i brata, a onda ga kum brutalno LIKVIDIRAO

Portal „Slobodna Bosna“ nastavlja serijal iz povijesti

  • Jeste li znali

  • 15. Feb. 2019  15. Feb. 2019

  • 0

Glavni lik naše današnje priče je Đorđe Petrović, pozantiji kao Karađorđe.

Rodio se u Viševcu u Osmanskom Carstvu, a njegovi preci potiču iz crnogorsko-hercegovačkih brda, od najvećeg crnogorsko-hercegovačkog plemena Vasojevića, odakle se njegov djed Jovan sa svoja dva sina doselio u Šumadiju, nakon austrijsko-turskog rata.

Karađorđe potječe iz siromašne obitelji. Đorđe je stasavao i služio kod imućnijih Srba i Turaka, tako se i njihova materijalna situacija popravljala.

Nakon ženidbe jelenom, nije dugo ostao u Srbiji, odakle odlazi u zbijeg.

Karađorđu se u tom zbjegu pripisuje događaj koji je izazvao velike polemike među povjesničarima.

Njegov otac, koji je godinama služio kod Turaka, u jednom trenutku je odlučio da se vrate u Srbiju i nastave živjeti služeći Turke. Karađorđe je tada digao ruku na oca, a potom je njegovog oca Petra dotukao momak iz pratnje. Ubojstvo oca je, po Vuku Karadžiću, učinjeno u ljutnji i iz ljubavi, i njime su „spašeni svi iz zbjega, a njegov otac sramote i ropstva“. Po povratku u Srbiju, Karađorđe se ispovjedio i zamolio za oprost, koji je od crkve i naroda dobio.

Pred kraj austro-turskog rata, 1787. godine, Karađorđe počinje ratovati na strani Austrije protiv Turaka kao podoficir.

Sredinom 1791. zaključuje se mir, Karađorđe dobija unaprijeđenje i medalju za hrabrost i odmeće se u hajduke, gdje predvodi veliku hajdučku družinu, nakon čega se povlači i živi mirno sa obitelji u Topoli.

Kraj 18. i početak 19. stoljeća donosi povećanje zuluma koji su Turci činili nad srpskim narodom. Ogromni nameti, samovolja i teroriziranje naroda od strane Turaka i janjičara, gušenje svakog otpora dovode do udruživanja srpskih velikaša i dogovorima oko pobune.

Povod za Prvi srpski ustanak bio je krvavi događaj, poznat kao sječa knezova. O tome je pisao Filip Višnjić u čuvenoj pjesmi Početak bune protiv dahija. Sječom viđenijih srpskih glava, Turci su htjeli zaplašiti srpski narod i onemoguće ustanak za koji su znali da se sprema.

Na narodnom zboru u Orašcu, Karađorđe je izabran za vođu ustanka i tako je stao na čelo srpskog naroda u borbi protiv Turaka. Kao strog i doslijedan, uživao je autoritet u narodu i među drugim vođama. Ostalo je zapisano da su ga se plašili zbog prgave naravi.

Izvor: Public

Na oslobođenom području započeo je bezobziran progon muslimanskog stanovništva. Bila je uspostavljena civilna vlast, koju su preuzeli Karađorđe i upravno tijelo Praviteljstvujušči sovjet. Karađorđeva autokratska vlast bila je potvrđena odlukama Praviteljstvujuščega sovjeta (priznao mu je nasljednu čast verhovnoga serbskog predvoditelja) i skupštine ustaničkih starješina (potvrdili ga za verhovnog vožda).

Sultan Selim III. nato šalje bosanskog vezira Bećir-pašu da umiri ustanike, ali to nije uspjelo. Zato sultan naređuje novom beogradskom paši, Hafiz-paši da uguši ustanak. Međutim Srbi su dočekali pašu i potukli njegovu vojsku u Bitki na Ivanovcu.

Godine 1806. sultan šalje veliku vojsku iz Bosne i Niša na ustanike, ali su ih Srbi pobijedili – Bosansku na Mišaru, a Nišku kod tvrđave Deligrad. Nakon toga započinju pregovori te je zaključen tzv. Ičkov mir prema kojem Srbi dobivaju neke povlastice. Tada se umiješala carska Rusija koja nagovara Srbe da nastave s ustankom. Godine 1807. Srbi oslobađaju Beograd te zajedno s Rusima pobjeđuju Osmanlije u tri sraza u Negotinskoj nahiji. Srbi su do 1809. oslobodili čitav pašaluk te neke dijelove Bosne i Novopazarskog sandžaka, a tada dolazi do preokreta. Zbog međusobne svađe vodećih vojvoda Srbi su teško poraženi u Bitki na Čegru, a Rusko Carstvo 1812. godine s Osmanskim Carstvom potpisuje Bukureštanski mir zbog napada Napoleona.

Nakon mira u Bukureštu dolazi do nesloge među ljudstvom što se odrazilo i na djelovanje i akcije naroda. Karađorđe uviđa da je dalja borba uzaludna i odlučuje da 1813. godine pobjegne u Austriju, ali se tri godine kasnije pridružio grčkom pokretu u želji da nastavi borbu za protjerivanje Turaka. Sljedeće godine je došao tajno u Srbiju kako bi se sa Milošem Obrenovićem dogovorio o zajedničkoj akciji, ali je po Miloševoj naredbi ubijen u noći između 13. i 14. srpnja 1817. godine u selu Radovanju kod Smedereva.

Velikog srpskog vožda  i njegovog pisara Nauma Kanara u kolibi Dragića Vojkića ubio je Nikola Novaković, po naređenju Karađorđevog kuma Vujice Vulićevića. Vujica je naređenje dobio od kneza Miloša Obrenovića.

Legenda kaže da je Novaković mrtvom Karađorđu sjekirom odsjekao glavu. Već sutradan, Karađorđeva glava stigla je u Beograd u jednoj zobnici, a njegovo obezglavljeno tijelo sahranjeno je u blizini mjesta gdje je ubijen.

Zanimljivo je i kako je 86 godina nakon ubojstva Karađorđa, njegov unuk Petar postao srpski kralj, svrgnuvši tako s vlasti upravo dinastiju Obrenovića.

(SB)

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar
loading...

trenutak ...