ZATVOR IZ KOJEG NEMA IZLASKA: Ovdje će El Chapo služiti doživotnu kaznu

U najsigurnijem zatvoru u Americi smješteni su najgori teroristi, a tamo će čini se ostatak život provesti i El Chapo

  • Svijet

  • 16. Feb. 2019  16. Feb. 2019

  • 0

Dva sata vožnje od Denvera, u Florenceu nalazi se najčuvaniji zatvor u Americi, a vjerojatno i u svijetu. Duža verzija imena zatvora je Administrative Maximum Facility, a poznat je pod imenom ADX. Otkako je otvoren 1994. godine nijedan zatvorenik otamo nije uspio pobjeći, pa se zato i očekuje da će ostatak svog života u ADX-u provesti i El Chapo koji je ovih dana osuđen na doživotni zatvor.

"Da bi pobjegao odavde, morao bi debelo potkupiti upravitelja zatvora", rekao je za Washington Post bivši zatvorski čuvar. i nastavio:

"To je vrlo strogo kontrolirana sredina. U ADX-u se nitko ne smije pomaknuti ako za to nema dozvolu. Tamo se ne može dogoditi da se dva zatvorenika kreću u isto vrijeme."

ADX je napravljen kao velika samica, a El Chapo, ako tamo završi, za što postoji velika vjerojatnoća obzirom na činjenicu da je do sada dva puta bježao iz zatvora, dočekat će ga slavni zatvorenici: Ted Kaczynski, poznatiji kao Unabomber, Terry Nichols, jedan od odgovornih za teroristički napad u Oklahoma Cityju, Zacarias Moussaoui, operativac Al Kaide i jedan od "mozgova" napada na New York 11. septembra, te mnogi drugi.

Oni koji su posjetili ADX kažu da je jedna stvar posebno jeziva u zatvoru, a to je potpuna i apsolutna tišina u cijeloj zgradi.

alt

"Mislim da nikada nisam vidio nijednog zatvorenika osim svog klijenta kad sam bio tamo", prisjetio se tužitelj Allan Kaiser, koji je u ADX-u bio radi svog klijenta Sala Magluta, koji je dobio 200 godina zatvora zbog organiziranja narkokartela.

"Sve je izgledalo spartanski. Podovi su blistali, zidovi su bili čisti, hodnici prazni. Nije bilo nikoga, i ništa nisam čuo."

Većina od 400 zatvorenika koliko ih se nalazi u ovom zatvoru, dane provode u maloj betonskoj ćeliji 23 sata dnevno. Obroke dobivaju kroz male otvore u vratima. Krevet je od betona, a na njemu se nalazi tanki madrac i deka.

U ćeliji imaju jedan prozorčić koji dopušta ulazak malo danjeg svijetla, ali zatvorenici kroz njega ne mogu vidjeti ništa osim zgrada. U ćelijama su i nepomični betonski stolci i stolovi, a čvrsti zidovi sprječavaju da se zatvorenici međusobno mogu vidjeti ili na bilo koji način komunicirati.

"Arhitektura ove građevine kontrolira sve. Dizajnirana je tako da zatvorenici ne mogu vidjeti nebo. Namjerno. Stavili su žice tako da helikopteri ne mogu sletjeti", objašnjava još jedan bivši čuvar ADX-a, Robert Hood.

Zatvorenici skoro da i ne komuniciraju s bilo kim osim s čuvarima i zatvorskim osobljem. Kad napuštaju ćelije moraju imati zavezane noge, ruke i lance oko trbuha, te ih prate čuvari.

Rekreacija u kavezu na otvorenom omogućena im je jedan sat dnevno, ali ni ona se ne odvija na prostoru većem od njihovih ćelija. Uz to, unutar kaveza mogu vidjeti tek nebo. Da bi uopće došli do tamo moraju proći pored nekoliko stotina kamera dok se za njima otvaraju i zatvaraju metalna pomična vrata.

U nekim ćelijama imaju radio prijamnike i crno-bijele televizore na kojima mogu pratiti vjerski, obrazovni ili program od općeg interesa.

Pisma i razgovori se nadgledaju cijelo vrijeme, a zatvorenici mogu nakon nekog vremena dobiti zatvorske poslove, kao što su čišćenje tuševa ili preseljenje među opću populaciju.

Razinu slobode dostupne zatvorenicima određuje za 'velike zvjerke' među zatvorenicima Ministarstvo pravosuđa, te agencije koje su ih istraživale i digle optužnicu, a ne osoblje zatvora.

Oni najgori smješteni su u H Odjelu koji je pod posebnim mjerama sigurnosti. Njima je strogo ograničena sva komunikacija s vanjskim svijetom, a smiju ih posjećivati samo njihovi advokati i najbliži članovi porodice. Zatvorenici su tijekom posjeta odijeljeni od posjetitelja staklenim prozorom i komuniciraju putem telefona.

Svi lični razgovori se nadgledaju, a samo se pravni razgovori i pisana komunikacija s advokatima smatra privilegiranom i ličnom.

Zatvorenici u ADX-u smatraju se najnasilnijim i tu su smješteni brojni teroristi. Mnogi od njih već su bili u zatvoru, ubijali zatvorsko osoblje ili posjetitelje, a mnogi u američkom pravosuđu smatraju da su zaslužili završiti u ADX-u.

Prije nekoliko godina protiv Ureda za zatvore pokrenuta je tužba u kojoj je stajalo kako godine provedene u ovako teškoj izolaciji, bez direktnih kontakata s ljudima uzrokuju potpuni nestanak bilo kakvih društvenih sposobnosti kod zatvorenika, naročito kod zatvorenika koji već imaju mentalne poteškoće.

U tužbi je stajalo kako dobar dio zatvorenika u ADX-u konstantno plaču, vrište i lupaju o zidove svojih ćelija.

"Neki se režu žiletima, komadima stakla, naoštrenim kostima kokoši ili bilo čim drugim što im može poslužiti za rezanje. Neki od njih gutaju sve te opasne predmete, kao i djelove televizora, radija...", pisalo je u tužbi, a navedeno je i ovo:

"Zatvorenici imaju zamišljene razgovore s glasovima koje čuju u glavi. Neki razmazuju vlastiti izmet po zidovima ćelije ili izmetom gađaju čuvare."

Otkako je zatvor otvoren u novembru 1994. godine poznato je da je unutra od tada šest zatvorenika počinilo samoubistvo, a skoro svi su si oduzeli život vješanjem o plahte. 

No, nisu svi zatvorenici isti. Primjerice, Unabobmer, odnosno Ted Kaczynski većinu vremena u zatvoru provodi čitajući. Za njega su psiholozi rekli kako je riječ o iznimno inteligentnom ubojici, koji govori nekoliko stranih jezika, završio je fakultet i da ih njegova mirnoća u zatvoru ne čudi. 

Drugi su pak praktički "živi mrtvaci", koji će do kraja života provesti u četiri zida. Džhokhar Tsarnaev, bombaš bostonskog maratona, zatvorenik je kojem najteže pada boravak u ovako strogom zatvoru. Mlad je i pred njim je minimum 50 godina ADX-ove ćelije ako se u međuvremenu neki odbor za pomilovanje ne smiluje i pusti ga van ranije, za što su šanse minimalne, gotovo nikakve. 

"Nisu svi zatvorenici poput Kaczynskog, kojeg nikad nećete vidjeti da izmetom gađa čuvare ili priča sam sa sobom. Puno njih ne zna čitati, nemaju neko formalno obrazovanje iz vanjskog svijeta kojeg bi ih navelo da nešto rade. U tom besmislu u kojem ne rade ništa i ništa ne čitaju naravno da postaju paranoični i pomalo ludi. Osim toga, skoro svi imaju po nekoliko doživotnih kazni. Trebate živjeti s tim između četiri hladna betonska zida", ispričao je bivši direktor.

"Čim prođu kroz ulazna vrata, možete vidjeti kako se mijenja njihov izraz lica.... To je trenutak kada shvaćaju što ih čeka. U jednom trenutku gledaju u ljepotu Rocky Mountainsa u pozadini, a kad uđu unutra, to je posljednji put da ih ikad više vide", priča bivši čuvar iz ADX-a Robert Hood. 

"ADX je život poslije smrti. To je nešto što traje do kraja života. I, prema mom mišljenju, to je puno gore od smrti", kaže Hood koji je radio u zatvoru između 2002. i 2005. godine. 

loading...

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...