PREVARA ZVANA BH. BLOK: Plan luzerske frakcije SDP-a i Naše stranke da politički unište Komšića!

Bh. blok u sebi naprosto ima previše antagonizama, suprotstavljenih interesa i neraščišćenih računa da bi mogao preživjeti. Za to vrijeme, situacija za BiH u ovom sadašnjem trenutku nije nimalo ružičasta. Dodik i Čović preuzimaju institucije, radikalni desničari Evropu, pa bi bio red da i neko od građanskih stranaka preuzme odgovornost.

  • Mini market

  • 27. Feb. 2019  27. Feb. 2019

  • 32

Piše: Danijal HADŽOVIĆ

Iako je nakon posljednjih izbora učinjen nešto konkretniji korak u  pravcu dugo najavljivanog ujedinjenja ljevice s formiranjem Bh. bloka, međusobno antagonizirane stranke i pojedinci koji  ga čine pukli su već na prvom ozbiljnijem izazovu: ući ili ne ući u vlast? Naša stranka i 2/3 SDP-a rekli su da se u vlast s nacionalnim strankama ne smije. DF i jedini uspješan, tuzlanski ogranak SDP-a, u vlast žele. Prvi možda po cijenu da uđu samostalno  na federalnom i državnom nivou, drugi odlučni sada da to urade barem u Tuzlanskom kantonu (i tako dovedu do dodatnog zaoštravanja odnosa sa sarajevskim krilom ove stranke). Tako se, sa svakim danom, čini da se Bh. blok  polako ali sigurno bliži svom kraju. Do sljedećih općih izbora vjerovatno ga se mnogi  neće ni sjećati. Uostalom, pamti li još neko zajedničke kandidate na lokalnim izborima 2016. koji se nikad nisu desili (s poraznim rezultatima za lijeve stranke), Jahorinsku deklaraciju i ostalu silnu lijevu ujediniteljsku mrtvorođenčad.

Posljednje mrtvorođenče izdržalo je, evo, već četiri mjeseca, iako od početka nije imalo nijedan vitalan organ u funkcij.  

Najprije valja podsjetiti na činjenicu da je u cijelom parlamentarnom svijetu smisao postizbornih koalicija kakva je ova, formiranje vlasti. Stranke sa istim ili sličnim političkim interesima i ciljevima u skladu sa svojim rezultatima se ujedinjuju kako bi formirale vlast ili barem postale snažnija pregovaračka sila. Bh. blok, iako je  sve skupa opcija s najviše mandata u Parlamentu FBiH te neko ko je mogao na sebe preuzeti predvođenje procesa  formiranja nove vlasti, odlučio je ostati opozicija. Ostaje pak misterija zašto je tačno svrsishodnije prašinu po skupštinskim klupama skupljati kao ujedinjena opozicija bez većeg utjecaja a ne kao pojedinačna stranka također bez većeg utjecaja.

Drugi je problem sama organizacija, struktura i misija Bh. bloka, tj. što ništa od toga od prvog trenutka ne postoji. Ovaj politički savez nije definisao tačno koji mu je smisao okupljanja, kakve ciljeve želi da postigne, nije formirao svoje bilo formalne ili neformalne organe odlučivanja niti odredio pravila ponašanja. Umjesto toga, lideri stranaka ljevice naprosto su se okupili i obavijestili javnost “imamo Bh. blok”. U dioničkim društvima koja su motor moderne ekonomije i civilizacije glavni baja je onaj ko posjeduje najviše dionica, ali ne i u Bh. bloku u kojem je u odlučivanju 15% glasova SDP-a na izborima u FBiH postalo jednako kao i 4% Naše stanke,

Treći je problem činjenica da ovaj Bh. blok nema ni osnovu zajedničkih interesa, što je već pokazao haos oko samog pitanja za i protiv ulaska u vlast. Štaviše, ovo je čak i ideološki jedno poprilično heterogeno društvo. Nakon izlaska Komšića iz SDP-a i formiranja nove političke stranke, DF se u međuvremenu profilisao kao patriotska bh. stranka građanske i republikanske orijentacije, sa centrističkim ekonomskim programom koji nastoji spojiti tržišnu ekonomiju s kvalitetnom socijalnom zaštitom. SDP je nakon “demokratskih promjena” tj. skidanja Lagumdžije, krenuo putem svega suprotnog: postao je ponovo stranka sigurnog utočišta za lijeve ekstremiste i ideje s istočne strane Željezne zavjese, sve uz pozivanje na Marxa i gradnju “demokratskog socijalizma” u svom zvaničnom političkom programu. Osim toga, SDP je danas stranka u kojoj je postalo prihvatljivo slaviti 9. januar te Armiju BiH zvati stranačkom vojskom SDA i izjednačavati je sa VRS. Kada je riječ o Našoj stranci ona je, zavisno od interesa i okolnosti, nekad stranka liberalnog centra, a nekad stranka ljevice, a čuveni su uglavnom po svojim lokalnim eko-politikama koje su predlagali u Kantonu Sarajevo. Doduše, suočeni sa kritikama, u posljednje vrijeme pokušali su igrati i na kartu patriotizma, pa čak se pozivati i na lik i djelo Alije Izetbegovića, no u tome zvuče uvjerljivo otprilike kao kad bi sebi u Delikatesnoj pustil da im u pozadini uz Ness vaniliju pjevaju Behka i Ljuca.

Stvari su još gore kad se uzmu u obzir međusobni odnosi koji vladaju u ovom bloku, od SDP-ove nikad ugašene želje da se osveti Komšiću zbog napuštanja ove stranke i potopa na izborima 2014., preko odluke NS-a da njegovu kandidaturu pokuša sabotirati preko izvjesnog kandidata iz dijaspore Boriše Falatara (koji je u međuvremenu negdje misteriozno nestao), izjednačavanja Komšića i Čovića, kontinuiranih optužbi da je pijun SDA do nazivanja istog “zadnjim smećem” od  istaknute funkcionerke ove stranke.

Kad se uzme sve u obzir jasno je da je Bh. blok od prvog dana skoro pa osuđen na propast. No, koja mu je onda uopšte bila svrha i u čijem interesu? Ukratko, on je u interesu onim najslabijim na lijevoj sceni da prikriju svoje nedostatke. Kao da najgori učenik zatraži da se saberu sve ocjene u razredu, zbir podijeli s brojem učenika te svima da prosječna ocjena.

Našoj stranci kao najmanjoj članici  on omogućava da preko zajedničkog velikog bloka stekne moć i utjecaj o kojem kao stranka s 4% u FBiH i malim brojem zastupnika samostalno može sanjati. U tom svjetlu treba posmatrati i njihovo kabadahijsko ponašanje. NS kao mala stranka previše kadrova za vlast u kojoj bi svakako igrala marginalnu ulogu nema, ali kao samonametnuti lider ujedinjene opozicije igrajući na kartu poštenja i principijelnosti dolazi u savršenu poziciju da u doglednoj budućnost dodatno posiše glasove tobožnjih partnera, a suštinskih konkurenata na ljevici i sebi izgradi daleko bolju poziciju.

Iz istog razloga Bh. blok je poslužio i gubitničkim dijelovima SDP-a.  Naime, pričom o ujedinjenoj i snažnoj ljevici, istinskoj alternativi za BiH koja neće da proda svoje ideale ulaskom u vlast, skreće se pažnja s činjenice da je ova stranka u Sarajevu, gdje je vodi trio Magazinović-Mašić-Čengić, doživjela debakl , te da po broju glasova dijeli 4. i 5. mjesto sa SBB-om. Ništa bolje nije prošao ni sam predsjednik stranke Nermin Nikšić koji je na izborima po broju glasova bio tek 8. “najuspješniji” kandidat svoje stranke i u parlament na kraju morao ući preko kompenzacijske liste. Od približno 140.000 glasova koliko je SDP osvojio na posljednjim izborima, gotovo polovina njih je osvojena u Tuzlanskom kantonu čiji se odbor suočava s teškim optužbama sarajevskih junoša, koje idu i do psovanja majke i prozivanja da su "ruralne tuzlanske seljačine". Tako su umjesto otvaranja pitanja vođenja ove stranke i izbornog debakla sarajevske frakcije koja preuzela veći dio vođenja cijelog SDP-a, te sankcionisanja odgovornih, SDP-ovi gubitnici uspjeli  pažnju javnosti skrenuti na spinove o pravim ljevičarima i tobožnjim izdajnicima unutar ljevice.

Najveći ceh svega zasad plaća Komšić. Ne samo da je nepromišljeno ušao u beskorisni brak s onima koji su  otvoreno pokušali pomoći Čoviću da uđe u Predsjedništvu i koji ga nastavljaju kititi titulama nacionaliste, SDA-ovog dužnika i smeća,  nego je dopustio da stranci koju vodi ruke sveže i marginalizuje je proračunati interes SDP-ovih izbornih gubitnika i kantonalnih stanaka.

Ulaskom u vlast sa SDA on bi, vrlo moguće platio cijenu na sljedećim izborima, no ništa manju neće platiti ni ostajući i dalje u savezu s onima koji čini sve da ga politički unište, pritom ne birajući riječi i vrste optužbi.

Bh. blok u sebi naprosto ima previše antagonizama, suprotstavljenih interesa  i neraščišćenih računa da bi mogao preživjeti. Priča kojekakvih ljevičarskih utopista kako je on zadnja nada za ovu zemlju koja na čitavoj teritoriji treba da porazi nacionalne stranke, budalaština je koja pati od nedostatka osjećaja za realnost, uzimajući u obzir da ljevica nikad u historiji dejtonske BiH sve skupa nije osvojila više od 280.000 glasova (što SDA sama redovno uzima). Za to vrijeme, situacija za BiH u ovom sadašnjem trenutku nije nimalo ružičasta. Dodik i Čović preuzimaju institucije, radikalni desničari Evropu, pa red je i da neko od građanskih stranaka preuzme odgovornost.

loading...

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 32

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...