CNN OTKRIVA ŠOKANTNE DETALJE NAKON PADA ISIL-a: „Stvara se novi kalifat, sinovi ubijenih su bijesni…“

Iako je prividno mir, više desetljeća ratovanja je nekadašnju meku intelektualaca pretvorilo u zemlju kaosa i nasilja

  • Svijet

  • 09. Mar. 2019  

  • 0

Atmosfera je u Bagdadu sasvim drugačija od onoga kakva je bila proteklih desetljeće i pol, kao da više ne vlada takva napetost u zraku.

Na glavnoj cesti koja prolazi kroz Karada distrikt, pločnici su prepuni prodavača koji prodaju lažne brendove i ljepljive slatkiše. Restorani koji su kraj bulevara peku šarana, koji se smatra nacionalnim jelom Iraka, nad otvorenom vatrom. Ljudi sjede na otvorenom, piju čaj i puše nargile.

Prije dvije i pol godine ISIL se zabio kamionom prepunim eksplozivima u shopping centru tijekom Ramazana, ubivši stotine ljudi.

Sada mladi ljudi nose "skinny" traperice, otkačene jakne i nove frizure, te se kreću u grupama. Izgled je to koji bi ih nekada koštao glave, u doba kada je Bagdadom vladalo sektaško nasilje i brutalne milicije.

Nema više onoliko vojnih punktova koliko ih je nekada bilo, ceste su prohodnije i sve se rjeđe ostaje bez struje.

Na sajmu knjiga deseci izdavačkih kuća iz čitave regije okupili su se kako bi predstavili svoje radove, od poezije, preko povijesti do literature o terorizmu.

Ove godine događaj nosi ime po piscu Alaa Mashzoubu, koji je govorio protiv nasilja, te je ubijen ispred svoje kuće u veljači.

Na otvorenju irački predsjednik Barham Salih održao je govor o izazovima terorizma, važnosti slobode govora i činjenice kako je Irak uvijek bio intelektualni centar iako je država danas daleko od te veličanstvene ere.

"Kada je riječ o politici, onda je najozbiljniji izazov onaj terorizma, i želim istaknuti kako je irački politički život u fazi transformacije u kojoj pobjeda nad terorizmom i nasilje moraju biti ojačani dodatnim reformama i akcijama koje će to pretvoriti u sigurnu pobjedu", kaže Salih.

To je i problem, kaže Hisham al-Hashimi, irački ekspert za ISIL. Usprkos retorici nekih iračkih vođa, ovo je zemlja gdje su politički neuspjesi i te porast terorizma i nasilja neodvojivo povezani.

"Irak nije naučio lekciji od ISIL-a. Posebno kad je riječ o ko-egzistenciji i civilnoj sigurnosti, prihvaćanju drugih i isprikama, sve razlozi zašto je ISIL postao država koja i dalje raste", kaže za CNN.

Postoji velika razlika i nesrazmjer između Iraka s "novim" Bagdadom i novom garniturom političara i vojnih vođa, te realnosti za one koji i dalje žive pod vlašću ISIL-a.

Iako su američke sile i njihovi saveznici na rubu uništenja ISIL-ovih snaga, Irak je proglasio pobjedu protiv ISIL-a prije godinu dana, tvrdeći kako je grupa svedena na šačicu trupa. Sad, militantni vode novi gerilski rat iz njihovih baza iz dalekih teritorija sjevernog Iraka - lansiraju se atentati, pljačkaju se sela, stavljaju se bombe uz rub ceste i trenira se novi "odred za napad", kaže izvor za CNN.

Blizu planina Hamrin, stanovnici preostaju na milost i nemilost ISIL-ovih bandi koji vladaju noću. Poznaju regiju, a nasljednici su Islamske države Irak i Al-Quaede. Upravo na tom terenu, koji se prostire prema sirijskoj granici, jest mjesto gdje Abu Bakr al-Bagdadi i njegove terorističke skupine rastu i cvatu, te postaju jače i smrtonosnije no prije.

"Čim je naša grupa stupila na prašnjavu cestu izvan Mosula, vojnici su stali da provjere za bombe", kažu iz CNN-a.

Zaselak al-Thaya, jedva niz kućica, jedan je od recentnijih žrtava ISIL-ove brutalne kampanje. Tri dana prije no što je CNN tamo došao, šestero je ljudi tamo priklano.

Yousuf Hawwas, koji ima 72 godine, je i dalje u šoku. Njegov stariji brat, bolesna žena, tri sina i jedna snaha su smaknuti. Ubojice su otvorili metalni kontejner u kojem je obitelj skrivala novac, ukrali su gotovinu i dva pištolja prije nego što su pokušali ukrasti kamionet.

"Moje emocije, ne znam", rekao je Hawwas, kojem su oči natečene od suza.

Odveo je novinare u jedan od domova u kojem su živjeli njegovi članovi obitelji. Zidovi su i dalje prekriveni krvlju, komadići mozga i lubanje i dalje na podu.

Hawwasova kći kaže da svakih par mjeseci, selo u toj regiji je napadnuto na sličan način. Svi se boje da će, prije ili kasnije, oni biti na redu.

Jedan vojni oficir koji nije bio autoriziran da priča s medijima kaže kako vjeruje da je jedan od napadača bio upoznat s obitelji te je znao gdje drže novac.

Hawwas kaže kako su napadači imali vojne odore. To je taktika koju ISIL često koristi i mnogo je takvih incidenata prijavljeno.

Vozači na spomen uniforma polude te tvrde kako bi trebalo pobiti lokalno stanovništvo jer uopće insinuiraju kako su za ubojstva krivi ljudi u uniformama.

To je jedan od trenutaka koji najbolje opisuje sektaške brazde koje ova država mora prijeći kako bi ikada imala šansu za mir.

Nedavna povijest Iraka je komplicirana i bolna. Većinsko šiitsko stanovništvo je progonjeno i masakrirano desetljećima pod sunitskim režimom Saddama Husseina. Pad diktatora značio je porast sunitske pobune (pra-oci ISIL-a) s jedne strane, i šiitske milicije s druge strane.

Kada se američka vojska povukla 2011., šiitski vođena vlada nekadašnjeg premijera Nuri al-Malikija pokrenula je jezivu kampanju koja cilja na sunitsku populaciju.

ISIL je kapitalizirao na prigovorima te populacije. Osjećaj da su daleko od Bagdada koji na njih ne obraća pažnju, skupa s činjenicom da su iračke snage mahom bježale sa svojih pozicija su razlozi zašto je ISIL uspio pregaziti sunitski Mosul munjevitom brzinom. 

U Mosulu se postariji imam Mahmoud Dawoud i dalje sjeća petka na ljeto 2014. kada je misteriozni gost došao održati propovijed.

Dawoud se sjeća kako je ostao bez telefonskog signala dva sata prije vremena za molitvu. Nakon toga maskirani su muškarci zauzeli krovove, a konvoj od 200 automobila došao je ispred džamije.

"Pitao sam se tko dolazi, nisam znao. Rekli su mi da dolazi Baghdadi. Tko je taj Baghdadi?", kaže imam.

Držao se po strani dok je Abu Bakr al-Baghdadi najavio osnivanje ISIL-ovog kalifata, proglasio se vođom i naredio muslimane da ga slušaju. 

"Ja sam musliman i znam svoju religiju. Znam da on nije tu da zaštiti islam", Dawoud si je razmišljao u to doba. A čudio se i povratku kalifata, kada je otomanski kalifat propao prije stotinu godina.

"Ljudi su mu se zaklinjali na vjernost i vikali bog je velik. Držali su ga za skute, ljubili ga, kao da će ih to odvesti u nebesa", kaže Dawoud.

Kaže kako je u tom trenutku znao da će Mosul biti uništen. 

Većina se građana nije vratila u svoje razrušene domove, a mnogi su prošli nezamislive kalvarije.

"Da, moj otac i sin su ubijeni. Morali smo ih pokopati u plitke, privremene grobove", kaže Azzam Ahdullah mrtvim glasom. Kraj njega je djevojčica kojoj nedostaje mali brat.

Nešto se malo grada izdiže iz pepela bombardiranja saveznika, malo se gradi. Na istoku Mosula čak postoji određen osjećaj "buđenja života".

No, vlada tu nije pomogla. Namjerno je poslala samo jedan posto od ukupnog budžeta u Nineveh provinciju, gdje se Mosul nalazi, iako mu je alocirano 11 posto, kaže guverner provincije Nawfal Hamadi al-Sultan.

Sultan za to krivi gorku politiku svoje države, i kaže kako ima onih koji ne žele da se Mosul ponovno izgradi. UN procjenjuje kako je Mosul prekriven sa osam milijuna tona smeća i otpada od zgrada, te da će trebati barem 10 godina da se to sve raščisti. 

"Mnogo razloga vodilo je ka padu Nineveha u ISIL-ove ruke, uključujući i razlike između vlada. Nineveh je postao političko kazalište", Sultan kaže za CNN.

Kaže da to baš više nije tako, iako se drugi sa njime ne slažu.

"Znate li što je donijelo očaj u ovaj grad? Vojska i policija su maltretirali žene, na punktovima se moralo čekati satima, i pritvori", kaže Dawoud.

Sada se boji da može biti mnogo gore no što je bilo do sada.

Mnogi suniti, nakon poraza ISIL-a u Mosulu, optužuju iračku vladu da ih maltretira, bez veze uhićuje te da nestaju u zatvorima.

To je sentiment koji je pojačan radi velikih izbjegličkih kampova gdje izbjeglice iz svojih sela žive uz bok onima koji su vezani uz ISIL. Taj osjećaj zatvora i kazne je idealan inkubator za neki sljedeći ISIL.

U jednom od tisuća šatora u izbjegličkom kampu Qayyarah, južno od Mosula, Schams Hannoush, koja je u svojim sedamdesetima, nekontrolirano plače. Tri sina su joj nestala, to što ne zna gdje su je izjeda.

Umjesto nje govori njezin četvrti sin, Jihad.

Braća, članovi policije i vojske, zapeli su u svome selu kada je došao ISIL. Niti jedan se ISIL-u nije pridružio iako jesu obavili "formalno pokajanje" kako bi izbjegli smaknuća.

Jedan je od njegove braće, kaže, bio špijun za iračku vojsku, koji je prijavljivao lokacije ISIL-a preko mobitela kojeg je skrivao. Njega je "pokupio" irački SWAT tim. Druga dva brata, kaže Jihad, odvedena su u Hashd Al-Shaabi, šiitsku paravojnu organizaciju koja maltretira i često ubija sunite.

"Naši sinovi su nevini, i sada su nestali. Svi su bili vojska, što smo učinili da ovo zaslužimo", rekla je Hannoush.

Irački su zatvori kaos, prenatrpani, prepuni bolesti i nevinih. Na jednoj lokaciji u Bagdadu čak 940 osoba čeka smaknuće.

Organizacije za ljudska prava već dugo kritiziraju sudove i zatvorski sustav Iraka, i kulturu mučenja. 

Abdul Satar Bayraqdar, sudac i glasnogovornik iračkog višeg suda, rekao je da su kritike neosnovane te da je mučenja minimalno.

"Prema zakonu o terorizmu, svaka osoba koja je participirala u zločinu, iako to bilo samo logistički, smatra se činom terorizma. Kada nekoga osudim na smrt ili život u zatvoru, to je pravda, ali time šaljemo i poruku o tome da nije preporučljivo pristupati takvim organizacijama", kaže Bayraqdar.

U izbjegličkom kampu, Hannoushini unuci od jednog od njezinih sinova stalno pitaju gdje im je otac. Druga ih djeca okrutno zezaju te viču "tata ti je ISIL, tata ti je ISIL". Majka ih uvjerava da je to laž, ali mlađi se jedva sjeća oca.

To muči Salaha Hassana, lokalnog tužitelja - upravo čitava ta generacija čija su braća, očevi i stričevi - nevini ili krivi - nestali u mutnom iračkom sudskom sustavu ili su, pak, ubijeni. Ta osakaćena generacija narasti će, kaže, u novi val ISIL-ovaca.

To je problem koji si Bagdad ne može priuštiti da ga ignorira. Povratak ISIL-a nije zagarantiran, no zatvara se prozor prilike onima na vlasti da promijene pristup i zaustave razvoj nekih novih generacija ratnika. I prema svim indikacijama, oni ne uspijevaju.

Bijes koji buja i sektaška politika prijete ugušiti svaku nadu koja eventualno postoji, a mnogi se boje kako će trenutni status quo samo odvesti Irak u sljedeći krug terora. 

"Taj bijes ostaje sa njima i oni su prijetnja budućnosti. Posebno kada im majke kažu da su im očevi nestali ili da ih je ubila država".

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...