BIO JE VELEMAJSTOR, JEDAN OD NAJVEĆIH: Uz njega su odrastale generacije, a njegov je privatni život prava FILMSKA PRIČA 

„Slobodna Bosna“ nastavlja svoj serijal iz povijesti

  • Jeste li znali

  • 09. Mar. 2019  

  • 0

Glavni junak naše današnje priče je doajen bosanskohercegovačkog glumišta Zaim Muzaferija.

Najpoznatiji glumac-naturščik u bivšoj Jugoslaviji rodio se na današnji dan 1923. u Visokom, a u penziju je otišao kao profesor njemačkog i francuskog jezika.

Glumom se u početku bavio amaterski, a njegov profesionalni debi je bio u filmu "Uzavreli grad" (1961) Veljka Bulajića i već s tim prvim filmom osvaja specijalnu nagradu na Festivalu u Puli i afirmira se kao epizodista diskretnoga, ali sugestivnog gesta.

Ostvario je više od stotinu uloga na filmu, televiziji i u teatru. Igrao je uglavnom likove iz naroda, plemenite naravi. Na Festivalu glumačkih ostvarenja u Nišu nagrađen je za uloge u filmovima "Praznik" (1967) i "Mali vojnici" (1968). Posebno značajnu ulogu ostvario je u TV drami "Jagoš i Uglješa", a najdraže su mu uloge bile u filmovima "Žena s krajolikom" i "Ovo malo duše" Ademira Kenovića. Za ulogu podvornika u filmu "Stanica običnih vozova" dobio je "Zlatnu arenu" na Festivalu u Puli (1990).

Ostale važnije uloge ostvario je u filmovima "Kaja, ubit ću te!", "Diverzanti", "Ram za sliku moje drage", "Gravitacija", "Lisice", "Slike iz života udarnika" ,"Doktor Mladen", "Hajka", "Gazija", "Smrt gospodina Goluže", "Miris dunja", "Pismo-glava" i "Gluvi barut". U odličnom scenariju Ranka Božića, po kojem je Ademir Kenović 1986. režirao TV film Ovo malo duše, stari Jusuf govori svojim prijateljima: “Meni je jedan Čeh, veterinar, još prije onog rata pričao da po tom nji'ovom vjerovanju u starim knjigama piše da je Bog bio naumio čo'eku da živi hiljadu godina.”

“Hiljadu godina? To bi bio život. I šta je bilo?”, upita jedan od Jusufovih ahbaba. “To je bilo kad je Bog prvog čo'eka stvorio Adema, dobro se sjećam, Adem se zvao. Dao mu sav rahatluk: i pojest, i popit, i ženu mu stvorio, samo u nekake jabuke da ne diraju, k'o biva to su Božje jabuke, a sve drugo je nji'ovo. Al' ta ženetina navrati Adema da trgaju jabuke, Bog vidio, kako ne bi, naljutio se i kapak. Nesta rahatluka, nesta svega. Otad ti se čo'ek muči, živi i umire k'o i svako hajvanče, sve zbog ote žene”, objasnio je stari Jusuf. “O jeb'o joj ja mater!”, reče mu prijatelj.

Bio je mjesec jun 1982. kada su se upoznali Danica i Zaim. Upoznali su se radeći na pruzi Brčko-Banovići, a vjenčali kad su gradili dionicu Šamac-Sarajevo.

Čim sam je vidio, pitao sam: „Bi li ti došla ovamo u Bosnu, da živiš“? Odgovorila je da bi - i sve je bilo gotovo, pričao je nekoć Zaim.

I Zaimovi potomci bavili su se glumom.

„U djeci sam stvorio i ostavio tu ljubav prema pozorištu. Oni su, na neki način, moj nastavak. I ne samo nastavak, jer su me prevazišli. Gordana je reditelj, Eso i nevjesta glume. I Amira je glumila. Danica je, također, kao mlada bila u amaterskom pozorištu“, ponosno je govorio Zaim Muzaferija.

Velikan bh. glumišta Zaim Muzaferija, ostaće zlatnim slovima upisan u povijest regionalne kinematografije.

(SB)

loading...

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...