STENOGRAMI OTKRIVAJU; TUĐMANA SU HTJELI LIKVIDIRATI HRVATI: „Ti ipak znaš nešto malo i osobno kako te obavještajne službe rade. Pročitao sam kako imaju u krugu jednog superagenta…“

Atentata, urota i pokušaja ubojstva nije nedostajalo ni u hrvatskom političkom vrhu tih turbulentnih, prevratničkih godina

  • Regija

  • 12. Mar. 2019  

  • 0

U javnosti se već u jesen 1991. počelo šaputati o tome da je Vladimir Šeks kolovođa skupine urotnika koja pučem treba maknuti Tuđmana i preuzeti Hrvatsku.

Šeks je o tom događaju progovorio vrlo opširno u svojim memoarima. U to da ga Šeks želi likvidirati bio je uvjeren i sam predsjednik Hrvatske. To će uvjerenje jasno izreći 12. i 13. kolovoza 1991. u Zagrebu na sjednici predsjedništva HDZ-a.

Šeks citira Tuđmana: “I to ja sad govorim, da budem potpuno jasan, to je ta akcija bila da treba uništiti HDZ i treba ukloniti Tuđmana. 

Ako treba, i fizički likvidirati. I dolazi do istih izjava iz redova naših, Vladimire Šeksu. Ljudi koji su za tebe vezani (kažu da) može taj metak stići i Tuđmana.”

Šeks opisuje trenutak u kojem ga Tuđman proziva kao potencijalnog atentatora krajnje dramatično: “Poput serije udaraca maljem u glavu primao sam najteže optužbe na svoj račun... 

Imao sam osjećaj da mi je tako porastao tlak i temperatura da će mi se glava rasprsnuti, kao kroz neku ‘omaglicu’ slušao sam nastavak ‘filipika’”, komentirao je poslije Šeks. 

Stvar se dalje razvija ovako:

Šeks: “Čekaj, sad kažeš da iz mojih krugova, meni bliskih krugova i redova, govori se da će metak stići za tebe?”

Tuđman: “O tome se radi.“

Šeks: “Onda ja nisam zaslužio da budem više ni u HDZ-u i nigdje, ili ja te krugove imam pod kontrolom, ili ih ja potičem, ili ih ja nagovaram!”

Tuđman: “Očito za način nemaš. I pročitao sam ti (izvještaj ‘osobnog čovjeka’,op. a.), a ti ipak vjerojatno i znaš nešto malo i osobno kako te obavještajne službe rade. Pročitao sam kako imaju u krugu jednog superagenta. Prema tome, znači, očito ne vladaš situacijom.“

(Znatno kasnije, piše Šeks, došao sam u posjed dokumenata i drugih izvora saznanja, na temelju kojih sam zaključio zašto je predsjednik Tuđman rekao: „... Znaš nešto malo i osobno kako te obavještajne službe rade.“) 

Naime, u jednom od brojnih napada na mene Josip Boljkovac me prozivao da sam ja “agent obavještajne službe jedne strane sile“. “Prema tome”, nastavlja Tuđman, “tu je ta klima stvorena i naši su se, neki i od vas, uključili u to nesvjesno. Ali kod toga ste provodili, znači, jednu politiku koja nije bila politika, tvrdim, ovog vodstva u cjelini i moja osobna...

“Nakon ovih njegovih riječi meni je na stanovit način laknulo”, piše Šeks. ”Osobito kad sam se prepoznao, da sam jedan od onih koji su se ‘uključili nesvjesno’ u te scenarije za rušenje Tuđmana”. “Od sebe sam odbijao svaku primisao, kao ‘đavolsku’ nakanu, da sam se namjerno uključio u veleizdajničke vode. Ali nisam mogao prihvatiti, iako sam se grozničavo preispitivao da sam nesvjesno, objektivno bez namjere, upao u paklenu urotu. Odjednom mi je, kad je spominjao moje razgovore u raznim zemljama, prostrujalo kroz glavu da su ga ‘kljucali’ mojim ambicijama da ga ‘skinem’ s predsjedničkog trona.

Shvatio sam da su iz različitih izvora, raznih velikih kombinatora, pa i neprijateljskih kuhinja do predsjednika dolazile razne informacije i dezinformacije koje su ‘ubrizgavale’ rojeve sumnji u moje urotničke namjere.

Tuđman je već prije toga bio meta atentata. Dva jugoaviona su 7. listopada 1991. oko 15 sati raketirala Banske dvore. Od šest ispaljenih raketa dvije su pogodile zgradu Banskih dvora, a ostale su pogodile zgrade u njihovoj blizini. 

U zgradi nitko nije poginuo, ali je ranjeno nekoliko ljudi. Napad na Banske dvore izveden je uoči isteka moratorija Europske zajednice na odluku Hrvatskoga sabora o osamostaljenju Republike Hrvatske te tijekom općih napada JNA na hrvatske gradove. 

Napad je ocijenjen kao pokušaj atentata na Tuđmana jer je bio usmjeren na predsjednikove radne prostorije, no s njim su tada bili i Ante Marković i Stjepan Mesić. 

Da je raketa pogodila cilj, Hrvatska bi ostala temeljto obezglavljena. Dana 18. ožujka 1990. godine na Tuđmana je u Benkovcu pokušan atentat, koji je, međutim, upitan.

"Pokušaj atentata na Tuđmana preusmjerio je tijek povijesti u drugom smjeru. Tad je postalo jasno da se moramo osloboditi nametnute nam tvorevine Jugoslavije", rekao je na otvaranju spomenika Tuđmanu u tom gradiću predsjednik benkovačkog HDZ-a, dok je Drago Krpina, jedan od utemeljitelja HDZ-a u Benkovcu, kazao da mu je Tuđman “nakon pokušaja atentata rekao da će uspjeti u stvaranju hrvatske države”.

Policija je u Benkovcu uhitila Boška Čubrilovića, hrvatskog Srbina koji je po gradu tumarao s plinskim pištoljem i poprilično pijan, a prilikom čega se posvađao i s posjetiteljima Tuđmanova predizbornog skupa. 

U presudi koju je donio Općinski sud u Benkovcu piše da Čubrilović nije svojim pištoljem “plašljivcem” ciljao u Tuđmana, kako su tada tvrdili HDZ-ovci, već da je “povukao plinski pištolj na redare s kojima se posvađao.

Osuđen je na pet mjeseci uvjetnog zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti većeg broja osoba na javnom skupu.” 

Na Tuđmana je bio planiran još jedan atentat s hrvatske strane, u ratnom Gospiću 1991., no on je spriječen. 

Ante Karić, kojega je Vlada 1991. godine poslala kako bi organizirao obranu Like, rekao je da je nekoliko mjeseci nakon Tuđmanova posjeta Gospiću, koji se dogodio 17. studenog 1991. godine, na sastanku sa Slavkom Degoricijom čuo da je u Gospiću planiran atentat na predsjednika Republike.

Pažnju javnosti svojedobno je zaokupio i Petar Jelavić, čovjek koji se medijima predstavio kao profesionalni ubojica, koji je ustvrdio kako u Hrvatskoj povremeno živi sedam Hrvata plaćenika, poput njega. 

Jelavić je rekao kako je još 1990. predsjedniku Tuđmanu predlagao da uz pomoć Albanaca i jednog dijela KOS-a ubije Slobodana Miloševića, što je Tuđman, po njemu, odbio.

Jelavić tvrdi kako je na Stjepana Mesića dvaput izvršen neuspjeli atentat u vrijeme predizborne kampanje, da je naručitelj bio saborski zastupnik i visoki dužnosnik MORH-a te da je prva ponuda iznosila 300.000, a druga 500.000 njemačkih maraka.

Pojasnio je medijima i to da je “atentat na Mesića trebao izvršiti beogradski plaćenik koji je, po njemu, kumovao i smrti Damira Tomljanovića Gavrana, kao i to da je atentat na Mesića planiran i kad je ovaj svojedobno svjedočio u Haagu, da je tad vrh državne vlasti tražio potencijalnog ubojicu u Nizozemskoj, ali da se na kraju od toga odustalo.”

Siniša Stracaboško poznat po nadimku Rambo ubio je bivšeg ministra turizma Antuna Marčela Popovića u atentatu u ožujku 1996. godine. Za to je dobio 15.000 njemačkih maraka.

(SB / Express)

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...