ŠTA JE GRČKA OTKRILA O NAMA: Utakmica koja je pokazala najveći problem Prosinečkog i BiH

Kada je 2008. godine stigao na kormilo reprezentacije Bosne i Hercegovine, legendarni Miroslav Ćiro Blažević zatekao je kaos. Bilo je to vrijeme kada su skoro svi standardni reprezentativci nezadovoljni radom Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine bojkotirali nacionalni tim, kada su velikani bh. nogometa kao što su Sergej Barbarez i Elvir Bolić završavali reprezentativne, ali igračke karijere.

  • Sport

  • 28. Mar. 2019  

  • 0

Kako je Ćiro mijenjao povijest bh. nogometa?

Ćiro se tada mogao pouzdati u Emira Spahića, Zvjezdana Misimovića i Kenana Hasagića te se nadati da će vrijeme donijeti još nekog velikog igrača jer je bilo potencijala. U Bosni potencijala, kažu, uvijek ima. No tim koji je Ćiro imao pod rukama bio je skroman. Uostalom, o tome su govorili i rezultati - Ćiro je stigao pred početak kvalifikacija za Mundijal 2010. godine, a BiH je kvalifikacije za Euro 2008. godine okončala s čak pet poraza u nizu, gubila je čak i od Moldavije.

U tom timu, da ne bude zabune, Ćiro je zatekao Edina Džeku, ali on je tada, na početku sezone 2008/09. bio rezerva u Wolfsburgu, tek je trebao bljesnuti i u istoj sezoni nakon fenomenalnih predstava osvojiti Bundesligu. Među Zmajevima tad su bili Sejad Salihović i Vedad Ibišević koji će postati neizostavni članovi reprezentacije u budućnosti, ali i oni su tog ljeta imali reputaciju novajlija u Bundesligi koju su trebali igrati s debitantom u tom natjecanju, Hoffenheimom.

To su neki okvirni podaci snage bh. tima po Ćirinom dolasku, a jedan od najboljih pokazatelja reputacije tog tima su šeširi pred kvalifikacije za Mundijal 2010. godine. BiH je tada bila u četvrtom šeširu i čekala su je barem tri protivnika snažnija od nje. Drugim riječima, da bi izborila jedno od prvih dvaju mjesta u grupi, BiH je morala odigrati sjajne kvalifikacije, zapravo najbolje u svojoj povijesti. Ćiro je uspio u tome.

Može se reći da su te kvalifikacije promijenile povijest reprezentacije BiH, čak i povijest bh. nogometa, jer uspjeh u tim kvalifikacijama bio je temelj za sve ono što je čekalo Zmajeve u narednim kvalifikacijskim ciklusima. Ćirinih šest pobjeda protiv Belgije, Armenije i Estonije te onaj remi protiv Turske u Zenici bili su dovoljni da ispred BiH ostane samo Španjolska, a iza BiH sve pobrojane reprezentacije. I nemojmo zaboraviti da je Španjolska u te kvalifikacije ušla kao prvak Europe, da je Turska ušla kao polufinalist Eura 2008. godine, da je Belgija i tada bila opasna, pucala je od talenta - protiv BiH igrali su Vincent Kompany, Thomas Vermaelen, Jan Vertonghen, Axel Witsel, Marouane Fellaini, Kevin Mirallas, s klupe je ulazio i Eden Hazard...

Velika misija za Prosinečkog

Ćiru i njegove Zmajeve u pohodu na Južnu Afriku zaustavio je Portugal u baražu, tijesno su Zmajevi pali na Luzu, gdje su poraženi 1:0, a pogađali su i prečke i stative. U Zenici osakaćeni povredama, suspenzijama i svađama, jer u bosanskom loncu uvijek ključa, Zmajevi su poraženi također 1:0. Bio je to Ćirin posljednji meč na izborničkoj klupi BiH. On je otišao, ali ostala je njegova ostavština, jer Ćiro je iza sebe ostavio kostur tima koji je nosio Zmajeve (Emir Spahić, Sejad Salihović, Elvir Rahimić, Zvjezdan Misimović, Vedad Ibišević, Edin Džeko, Haris Medunjanin, Miralem Pjanić). Čak i kada ne bismo njemu pripisali pravljenje tog tima, kada bismo kazali da se radilo o igračima koji bi svakako postali kostur Zmajeva, onda bi opet ostao jedan argument koji oslikava veličinu Ćirinog posla - u kvalifikacije za Euro 2012. godine BiH je ušla iz trećeg šešira i sve do danas je ostala reprezentacija koja kvalifikacije počinje iz prvog (Euro 2016.), drugog (Mundijal 2018., Euro 2020.) ili trećeg šešira (Mundijal 2014.).

Nakon jednog plasmana na veliko natjecanje (Mundijal 2014.) i triju neuspješnih ciklusa te oproštaja vrlo važnih igrača kao što su (Emir Spahić, Vedad Ibišević, Haris Medunjanin, Zvjezdan Misimović, Senad Lulić, Mensur Mujdža...), BiH ponovo dolazi u fazu kada mora graditi novi tim i usput tragati za velikim rezultatom. Ulogu da ispuni tako ozbiljan zadatak dobio je Robert Prosinečki. Istina, Robijev zadatak u odnosu na onaj Ćirin, znatno je lakši. Robi ima i bolji tim i lakši put da ostvari cilj. No svejedno i njegov zadatak je težak, to je najbolje mogao vidjeti u 2. kolu kvalifikacija za Euro, gdje je BiH nakon vodstva od 2:0 protiv Grčke spašavala živu glavu i na kraju osvojila tek jedan bod (2:2).

Prosinečki je svoju eru na klupi BiH počeo perfektno nakon što je bez poraza osvojio prvo mjesto u svojoj grupi B Lige nacija, ispred Austrije i Sjeverne Irske, čime je osigurao play-off za Euro ako kroz kvalifikacije ne izbori plasman. Činilo se da će se perfekcija zadržati i nakon meča s Grčkom jer BiH je u prvih 25 minuta razmontirala suparnika i zabila mu dva gola. Ali onda se desio pad u igri Zmajeva, kao i nesretni penal i još nesretniji crveni karton za metronoma bh. tima Miralema Pjanića.

Što taj remi, u kojem BiH nije osvojila bod, nego izgubila dva, govori Prosinečkom? Taj remi je podsjetnik da i on pred sobom ima vrlo težak zadatak i da je onaj uspjeh u Ligi nacija nekako utjecao na to da se težina njegova zadatka zaboravi. Robi osim Džeke, Pjanića i Seada Kolašinca nema igrača svjetske klase u svom timu. Njegova dva najbolja golmana su Ibrahim Šehić i Asmir Begović (kojeg ne poziva u reprezentaciju) - prvi čuva mrežu pretposljednjem timu turske Super lige, drugi je rezerva u Bournemouthu. U obrani BiH, pored Kolašinca iz Arsenala, ima sasvim prosječne igrače za europski nivo; tu su Ervin Zukanović iz Genoe, Ermin Bičakčić iz Hoffenheima i Toni Šunjić iz Dinamo Moskve, dok ostali defenzivci dolaze i češkog, austrijskog, nizozemskog i sličnih po jačini prvenstava. Zamjena za Edina Džeku na posljednjem spisku bio je Elvir Koljić, koji nastupa za Craiovu u Rumunjskoj, u veznom redu među glavnim igračima za Prosinečkog su Haris Duljević i Elvis Sarić, koji igraju za Dynamo Dresden u 2. Bundesligi i u Suwon Bluewingsu, posljednjeplasiranom timu južnokorejskog prvenstva.

Robijev najveći problem vidjeli smo protiv Grčke

Tu kvalitetu teško je uopće i usporediti, primjerice, s kvalitetom koji posjeduju reprezentacija Hrvatske i Srbije i toga javnost u BiH mora biti svjesna. Međutim, Robi opet pravi dobar temelj i radi dobre stvari. U reprezentaciju je ugradio svoj sistem i igre i procjene igrača koji trebaju biti dio njegova tima. Naime, očigledno je da se među Zmajeve teško ulazi, ali i da se teško ispada iz Zmajeva, to dobro zna i Izet Hajrović koji još uvijek nije dobio poziv, kao što to dobro zna navedeni Duljević koji je i u vrijeme kad je bio rezerva u Dresdenu, koji se bori za opstanak u Cvajti, igrao u prvoj postavi kod Robija.

U segmentu igre, Robi je također unio velike promjene, jer BiH je tim koji teži ka posjedu lopte, ka igri kratkih pasova. A u toj njegovoj odluci se krije i za njega možda najveći mogući problem. Taj problem stigao je na naplatu protiv Grčke. Naime, zbog težnje ka posjedu lopte, Robijev tim toliko zavisi od Pjanića, a nakon što je on dobio crveni karton vidjelo se koliko on znači timu. Jasno je da bi crveni karton odmogao svakom timu, da svakome može napraviti problem, samo što je u BiH taj crveni karton otkrio ovisnost o Pjaniću. Jer, izuzev Pjanića, a tu se opet vraćamo na skoro isti problem, BIH nema mnogo igrača koji su navikli na sistem igre koji Robi želi i koji preferira. U takvom stanju stvari, Pjanić je Robijeva "produžena ruka" na terenu. I sada će BiH bez njega gostovati Finskoj u lipnju, a možda neće igrati ni protiv Italije u Torinu, što bi bio ogroman hendikep. 

Da priča ne ode u pogrešnom smjeru, s BiH nije nemoguće igrati na Robijev način, već su Zmajevi pružali odlične predstave poput one u Austriji u Beču (0:0) kad su igrali za prvo mjesto u svojoj grupi Lige nacija. Takva igra dolazi u momentima kad u timu vlada veliko samopouzdanje i sjajna atmosfera - baš ono što smo vidjeli u prvih 25 minuta protiv Grčke - dok problem o kojem govorimo dolazi onda kad u timu zavlada panika, a prava panika nastala je protiv Grčke u drugom dijelu, posebno nakon Pjanićeva izlaska. Takvu paniku vidjeli smo i u Belfastu protiv Sjeverne Irske u 1. kolu Lige nacija, kada je BiH uz mnogo sreće slavila rezultatom 2:1.

Te oscilacije su ono što Robi mora popraviti ako želi s BiH napraviti uspjeh. Za to će mu biti potrebno i sreće, i to ne one koja se tiče samo borbe na terenu, nego one i izvan terena - da potencijal koji BiH ima u mladim igračima poput Amera Gojaka postane gotov proizvod za najveći nivo. To je ono što se desilo Ćiri s Džekom, Ibiševićem i ostalim. Ćiro je taj poklon koji je Bosni dala priroda, a ne sistem, jer sistema nema, znao iskoristiti. I od toga BiH i danas ubire plodove. No postoji prijetnja da će ti plodovi nestati ako Zmajevi promaše i ovaj Euro. Zato je Robi čovjek koji ima istu ulogu kao čovjek koji mu je nekoć kazao da on nikada neće postati veliki igrač.

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...