SARAJEVO SLAVI ROĐENDAN: A znate li ko je i kada utemeljio budući glavni grad BiH?

Sarajevo je osnovano prije 557 godina, kada je vojskovođa Isa-beg Ishaković, svu svoju imovinu usmjerio ka izgradnji buduće prijestollnice BiH. Upravo je Isa-beg Ishakovića trasirao put ostalim dobrotvorima, prije svih Gazi Husrev-begu, koji je ujedno i najveći dobrotvoru povijesti glavnog grada BiH.

  • Jeste li znali

  • 06. Apr. 2019  06. Apr. 2019

  • 0

Isa-beg Ishaković, sin Ishak-bega, bio je vojvoda Zapadnih strana (1440.-1463.), a od 1464. do 1470. godine drugi po redu sandžak-beg Bosne. Ishakovići su izuzetno važna porodica za bosansku historiju koja je svoje ime ugradila u temelje osmanske Bosne. Gazi Isa-beg, pored upravnih i vojnih dužnosti koje je obnašao, svoj vakuf, po kome se pamti do danas, podigao je nekoliko godina prije konačnog dolaska Bosne pod osmansku upravu, dok je još bio zapovjednik krajišta koje se protezalo od Skoplja, preko Novog Pazara i usijecalo se u srednjovjekovnu Bosnu. Taj položaj naslijedio je od oca Ishak-bega. Izuzetno bogat Isa-beg, inače je podigao više zadužbina širom Osmanske države, a na ovim prostorima je najpoznatiji po osnivanju Novog Pazara i Sarajeva. Umro je 1473. godine, a nikada nije pouzdano utvrđenoje gdje sahranjen.  

Vakufnama Isa-bega Ishakovića je dokument koji nam daje vjerodostojne podatke o osnivanju Sarajeva. Manje poznata činjenica u bosanskohercegovačkoj javnosti je da upravo ova vakufnama predstavlja prvi pisani dokument o graditeljskoj djelatnosti na ovim prostorima.

Vakufnama Gazi Isa-bega Ishakovića, napisana u mjesecu džumade-l-ula 866. godine odnosno između 1. februara i 2. marta 1462. godine, prvi je pisani dokument o graditeljskoj djelatnosti na ovim prostorima. Premda na osnovu arheologije znamo da se tragovi života na sarajevskom području pojavljuju u dalekoj prethistoriji te da su na mjestu današnjeg Sarajeva postojale  i nestajale naseobine kroz prethistoriju, antiku i srednji vijek, pojava i djelo Isa-bega Ishakovića, predstavlja ključnu epizodu u dugoj historiji tog grada. Sarajeva onakvog kakvog ga znamo i percipiramo ne bi bilo da tadašnja osmanska uprava kroz aktivnosti svoga službenika Isa-bega nije donijela odluku o njegovom utemeljenju. U tome se krije tajna važnosti i značenja 1462. godine za ukupni historijski razvoj grada Sarajeva. Zato se 1462. godina s pravom označava kao godina u kojoj se nalazi datum osnutka Sarajeva jer su tada udareni temelji jednog sasvim novog grada, s novim imenom, novim sadržajima i potpuno drukčijom fizionomijom.

Isa-beg Ishaković s pravom se uzima kao njegov osnivač, a godina 1462. kao godina osnivanja Sarajeva, koje se u prvim godinama nakon osnivanja nazivao Šeher.

Prije nego je došao na poziciju sandžakbega Bosanskog sandžaka, Isa-beg Ishaković još kao bosanski krajišnik započinje podizanje objekata koji će činiti urbani kostur buduće kasabe Saraj.

Godinu nakon osnivanja Bosanskog sandžaka postao je njegov sandžakbeg i to punih sedam godina.  Na lijevoj obali Miljacke je podigao prvu džamiju 1457. godine u Sarajevu, koju je poklonio sultanu Mehmedu Fatihu i po kojem je dobila ime Careva džamija. Najvjerovatnije je rođen u Skoplju, pošto je njegov djed već mnogo prije došao u Skoplje. 

Nakon izgradnje džamije Isa-beg Ishaković finansirao je izgradnju dvora Saraj po kojem je Sarajevo dobilo ime. Saray ovasi u prevodu znači dvor u polju.

Izdvojio je sredstva za gradnju tekije na Bentbaši, brojnih dućana, mlinova na Miljacki. Samo je u sarajevskoj čaršiji imao 204 dućana.

Ishaković je donirao i sredstva za izgradnju i hamama u koji dovodi vodu prvim vodovodom čiju izgradnju je takođe pomogao. Od objekata koje je poklonio ljudima (uvakufio) svakako je najznačajniji karavan-saraj, Kolobara han oko kojeg će se nastaviti razvoj sarajevskih čaršija. Završetkom izgradnje tih objekata zapravo je okončana i prva faza urbanizacije Sarajeva 1462. godine, pa je to i godina osnutka Sarajeva.   

Pouzddan je utvrđeno daje bio jako dobrim odnosima sa Dubrovčanima, koji su ga smatrali pravim gospodarom Bosnea.

U Dubrovačkom arhivu postoje dokumenti u kojima se posljednji put spominje Gazi Isa-beg i to 1470. godine. Te godine već dolazi novi sandžakbeg u Bosnu i to 26. aprila iste godine Ajas-beg. Od tada Isa-begu Ishakoviću nema spomena u Bosni. Ni do danas ne znamo gdje se nalazi njegov mezar.

Iza mihraba u haremu Careve džamije ima jedan visoki nišan za kojeg tradicija veže da je tu ukopan Isa-beg Ishaković. A da li je tako ne zna se pouzdano, jer nema natpisa. 

loading...

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...