NAJPOZNATIJI TREBINJAC SAHRANJIVAN JE TRI PUTA: Iako ga smatraju avangardom svoga doba, veliku mrlju na karijeru bacilo je PODUPIRANJE ČETNIČKOG POKRETA

„Slobodna Bosna“ nastavlja serijal iz povijesti

  • Jeste li znali

  • 07. Apr. 2019  

  • 0

Glavni lik naše današnje priče je pjesnik i diplomat Jovan Dučić. Jedan je od vodećih predstavnika srpskoga modernizma i jedan od najvećih majstora forme u srpskoj poeziji, rodio se u Trebinju 17. februara 1871. godine.

U rodnom mjestu završava osnovnu školu, a nižu gimnaziju u Mostaru. Godine 1892. diplomirao je na učiteljskoj školi u Somboru. Predavao je u nekoliko mjesta u Bosni i Hercegovini. Godine 1896. pokreće književni časopis "Zora" u Mostaru, gdje je 1901. godine objavio prvu zbirku pjesama. Školovanje je nastavio u Ženevi i Parizu, gdje je 1906. godine završio pravni fakultet. Nakon povratka u rodnu zemlju ulazi u diplomatsku službu; bio je na različitim visokim dužnostima u veleposlanstvima u Sofiji, Rimu, Ateni, Madridu, Ženevi, Kairu, pa ponovo u Rimu i Madridu do početka Drugoga svjetskog rata, kada bježi u SAD. Podržavao je stari jugoslavenski režim, a za vrijeme Drugoga svjetskog rata podupirao je četnički pokret.

Godine 1942. napisao je pjesmu o Hrvatima.

Sinu tisućljetne kulture

Ti ne znade mreti kraj slomljenog mača,
Na poljima rodnim, braneći ih časno
Kitio si cvećem svakog osvajača.
Pevajuć’ mu himne, bestidno i glasno.

Slobodu si večno, zakržljala raso,
Ček’o da donesu tuđi bajoneti,
Po gorama svojim tuđa stada pas’o,
Jer dostojno ne znaš za Slobodu mreti.

Pokaži mi redom Viteze tvog roda,
Što balčakom s ruku slomiše ti lance,
Gde je Karađorđe tvojega naroda,
Pokaži mi tvoje termopilske klance.

S tuđinskom si kamom puzio po blatu,
S krvološtvom zveri, pogane hijene,
Da bi mučki udar s leđa dao Bratu,
I ubio porod u utrobi žene.

Još bezbrojna groblja zatravio nisi,
A krvavu kamu u nedrima skrivaš,
Sa vešala starih novi konop visi,
U sumraku uma novog gazdu snivaš.

Branio si zemlju od nejači naše,
Iz kolevke pio krv nevine dece,
Pod znamenjem srama uz ime ustaše,
Stavio si Hrista, Slobodu i Svece.

U bezumlju gledaš ko će nove kame,
Oštrije i ljuće opet da ti skuje,
Čiju li ćeš pušku obesit o rame,
Ko najbolje ume da ti komanduje.

Marko Ristić je napisao da je Jovan Dučić umro u Americi kao "četnik emigrant". Usput je naveo neke značajke toga slavom i srećom ovjenčanog pjesnika, između ostalih da je bio loš i nesimpatičan tip, "sebičan, ambiciozan, beskarakteran, neinteligentan, skorojević i snob...".

Miloš Crnjanski u svojim "Embahadama" zapisao: “Dučić bješe uobrazio da je vizantijskog, kneževskog porekla, pa su ga svi prijatelji titulisali, Duka. Ja nisam".

Postoje sporovi i nejasnoće o godini rođenja. Pero Slijepčević kaže da je Dučić rođen 1872. godine u Trebinju. Veliki broj istraživača tvrdi da je rođen 1874. godine. Svetozar Ćorović u svojim sjećanjima navodi da je Dučić rođen 1872. godine. Dučićev otac, Andrija, bio je trgovac. Umro je u Hercegovačkom ustanku 1875. godine i pokopan u Dubrovniku. Kad se obitelj preselila u Mostar, upisali su se u trgovačku školu. Učiteljsku školu pohađao je u Sarajevu 1890-1891. Kratko je studirao na raznim mjestima, između ostalog u Bijeljini, odakle su ga austro-ugarske vlasti protjerale zbog patriotskih pjesama.

Izvor: Public

Iz tih razloga, Dučić je stavljen pod istragu, onda, u maju 1894. vlasti su ga protjerale iz grada. Odmah nakon izgnanstva, pjesnik nije mogao pronaći gotovo nikakvu nastavnu službu, pa je bio zaposlen u manastirskoj školi u Žitomisliću.

Kao učitelj radio je u Mostaru od 1895. do 1899. godine. Član je Društva Gusle. U društvu sa Šantićem stvorio je književni krug i pokrenuo časopis Zora. Gotovo deset godina proveo je u Ženevi i Parizu. Za to vrijeme održava veze s prijateljima mostarskih pisaca, upoznaje Skerlića u Parizu, surađuje s mnogim novinama i časopisima (Letopis, Zora, srpski književni glasnik). Od godine 1907. zaposlen je u Ministarstvu vanjskih poslova Srbije, a već tri godine kasnije

imenovan je za atašea u misiji u Carigradu, a iste godine odlazi na isto mjesto u Sofiji. Od 1912. do 1927. služio je kao tajnik, ataše, a zatim kao misionar u misijama u Rimu, Ateni, Madridu i Kairu, te kao delegat u Ženevi u Društvu naroda. Tada je bio privremeno u mirovini. Dvije godine kasnije vratio se u Kairo.

Screenshot

Izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije, a 1931. godine izabran je za redovnog člana.

Dučić je imenovan prvim jugoslavenskim veleposlanikom u Bukureštu 1937., a do raspada Jugoslavije bio je zamjenik ambasadora u Madridu.

U vrijeme invazije i kasnije okupacije Jugoslavije 1941. Jovan Dučić je bio istaknuti zastupnik Kraljevine Jugoslavije u Madridu. Nakon što je Španjolska priznala NDH prekidom diplomatskih odnosa s Jugoslavijom, Dučić se povukao u neutralni Portugal, u Lisabon, a nakon toga bježi u  Sjedinjene Države u grad Gerry u saveznoj državi Indiana, gdje je živio njegov rođak Mihailo. Od tada pa do smrti dvije godine kasnije vodio je organizaciju u Illinoisu (koju je osnovao Mihailo Pupin 1914. ), zastupajući srpsku dijasporu u Americi. Za to vrijeme pisao je pjesme, političke brošure i novinske članke na koje je utjecalo stanje u Jugoslaviji i stradanje srpskog naroda.

Jovan Dučić umro je na današnji dan 1943. u Geri, a 2000. godine ispunjena mu je posljednja želja, da bude sahranjen u rodnom Trebinju.

(SB)

loading...

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...