NJEGOVO IME SINONIM JE ZA TEROR I STRAH: Zabranio je vjeru, od džamija i crkava napravio štale, a nakon smrti Tita imao je PAKLENI PLAN

„Slobodna Bosna“ nastavlja serijal iz povijesti…

  • Jeste li znali

  • 11. Apr. 2019  

  • 0

Glavni lik naše današnje priče je Enver Hoxha, komunistički vođa Albanije čija je vladavina trajala 41 godinu. Za vrijeme svoje vladavine Hoxha nije nikada bio na dužnosti državnoga poglavara.

Rodio se je u mjestu Gjirokastëru, na jugu Albanije, domu mnogih uglednih obitelji. Otac mu je bio trgovac tkaninama i za vrijeme njegova djetinstva puno je putovao. Zbog toga se Enver okrenuo stricu Hysanu koji je izvršio veliki utjecaj na njega. Hysan se borio za nezavisnost Albanije ostvarenu 1912. godine.

Enver je studirao na Sveučilištu u Montpellieru, ali je brzo odustao od studija. Dvije godine, od 1934. do 1936. radio je u albanskom veleposlanstvu u Bruxellesu. Neko je vrijeme radio kao učitelj, no kad se odbio učlaniti u Albansku fašističku stranku, dobio je otkaz.

Izgubivši posao učitelja, otvorio je prodavaonicu duhana u Tirani. Uskoro su se tamo počeli skupljati pripadnici male skupine komunista. Za vrijeme invazije Mussolinijeve Italije na Albaniju, borio se protiv okupatora. Jedan je od osnivača Albanske komunističke partije i njen generalni sekretar.

Nakon Drugoga svjetskoga rata bio je premijer Albanije od 1944. do 1954. godine. Od 1946. do 1953. bio je ministar vanjskih poslova. Divio se Staljinu i bio je pristaša marksizma-lenjinizma. Osnovao je tajnu policiju Sigurimi koja je slijedila represivne metode po uzoru na NKVD, MGB, KGB i Stasi. Za vrijeme njegove vladavine duž albanske granica i morske obale sagrađeno je 700.000 bunkera, koji su bili građeni za jednog vojnika.

Godine 1967. Albanija je postala ateistička država. Činio je čistke i na vlasti. Pretvorio je Albaniju iz polufeudalne u industrijsku zemlju.

Oduzimao je zemlju bogatim veleposjednicima, provodivši kolektivizaciju. Također je žestoko napadao Crkvu. Plijenio je džamije, crkve, samostane i svetišta, prenamjenivši ih u staje, skladišta ili kina. Djeci se nisu smjela davati vjerska imena. Ko god bi bio uhvaćen s Kuranom ili Biblijom suočio bi se sa dugotrajnim zatvorskim kaznama.

Političkih protivnika rješavao se ubojstvima, tjeravši ih da emigriraju, ili ih je zatvarao u radne logore. Svaki treći Albanac iskusio je patnje od strane režima.

Po navodima kontroverzne hrvatske povjesničarke Ljubice Štefan, Hoxha je razgovarao s Josipom Brozom Titom o Kosovu. Navode je potkrijepila Hoxhinim memoarima pod nazivom „Sjećanja, Prisjećanja, Uspomene“, objavljenima 1979. u Tirani.

Na Hoxhinu izjavu "Kosovo i druge oblasti albanskog stanovništva u Jugoslaviji su albanski teritoriji, koje su velike sile nepravedno otrgle. Sada su stvoreni uvjeti da se ovaj problem pravedno riješi", Tito mu je navodno odgovorio:

„Slažem se, to je i naša želja, ali u ovom trenutku mi ne možemo ništa učiniti u tom smislu, jer to Srbi ne bi shvatili“, a Hoxha je na taj odgovor uzvratio riječima: "Ako to ne shvaćaju danas, shvatit će sutra".

Za vrijeme vladavine albanskog diktatora na granici Albanije i Jugoslavije držane su „mrtve straže“. Naređenje je glasilo „pucaj u sve što se mrda“, no osim pojedinačnih incidenata pravog sukoba nije bilo.

No, zanimljiv je tajni plan Albanaca koji je procurio prije nekoliko godina, a tiče se pokušaja destabilizacije bivše zajedničke države.

Komunističke vođe Albanije planirali su na tajnim sastancima krajem 70-ih i početkom 1980. godine, vojnu operaciju “Shperthimi” (Eksplozija) kojom bi nakon Titove smrti počeli s operacijom unutarnje klanovske borbe za vlast u Jugoslaviji, te brzom akcijom svoje armije prisvojili Kosovo te dijelove Makedonije i Crne Gore gdje albansko stanovništvo ima većinu.

Tajne operacije procurile su iz albanskih i ruskih arhiva, te zapisnika sa sjednica Politbiroa Partije rada Albanije, te iznesenih sjećanja tadašnjeg ministra obrane Velija Llakaja, objavio je ruski povjesničar dr. Artjom Ulunjan, stručnjak za komunistički pokret u 20. stoljeću na Balkanu iz Instituta za opću povijest Ruske akademije znanosti u svom tekstu “Tajna operacija ‘Eksplozija’: kako se Enver Hoxha pripremao za ‘kaos poslije Tita’” u časopisu “Slavjanovedenje”.

Iako Ulunjan piše da su se i prije, sporadično i nedorečeno pojavljivale informacije o toj vojnoj operaciji, iz dostupnih arhivskih izvora vidljivo je da je albanski komunistički vođa Enver Hoxha bio opsjednut onim što će se dogoditi s Jugoslavijom nakon Tita. Bio je uvjeren da će tamo nastati krvava borba za vlast između “proruskih” i “proameričkih” snaga.

Bio je istodobno u strahu za vlastiti režim, ali je grozničavo razmišljao kako iz cijele situacije izvući najviše što se može i, po mogućnosti, dobiti Kosovo. Enver Hohxa, vođa autističnog komunističkog staljinističkog režima, na tu je temu deklamirao, bez suvišnih upadica, najužem partijskom rukovodstvu početkom prosinca 1977. godine.

To je početak ozbiljnih tajnih priprema albanskog vodstva za slučaj Titove smrti. Razmatraju se sve opcije za moćnog susjeda čija je sjena stalno plašila Enverov režim.

Ulunjan kaže da je i jedan od mogućih razloga zbog kojeg Albanija, kao jedina država koja nije potpisala završni akt helsinškog summita 1975. godine, na kojem su definirane granice postratne Europe, upravo Kosovo.

Ulunjan navodi izvješće ministra unutarnjih poslova Kadri Hazbijua iz studenog 1977. godine, u kojem se, “prvi i jedini put” u tako važnom dokumentu Hoxhinog režima spominje “da vlada Albanije podržava ideju ujedinjena svih Albanaca”.

- Mi smo, kada su i koliko dopuštale okolnosti, svim silama podržavali Kosovare. I mi smo za to da se oni ujedine s Albanijom jer bi to osiguralo nacionalno jedinstvo - pisao je Hazbiju.

- Ne treba žaliti sredstva za Kosovo jer će se to kad-tad isplatiti u budućnosti - zaključio je albanski diktator. Stoga je 1978. godine u strukturi CK APR osnovan Ured inozemne propagande koji se nazivao Ured za Kosovo.

Kako nevolja nikad ne dolazi sama, osim oskudnih informacija o zdravstvenim tegobama druga Tita od kojeg su zazirali u Albaniji još od 1946. kada im je drugarski nudio federaciju, na nesreću albanskih vođa, baš su se tada bili porječkali sa svojim jedinim saveznikom Kinom (nakon Maove smrti), pa su se nenadano našli na brisanom prostoru u očekivanju ozbiljnih potresa u regiji koju, po njima, najavljuje Titov bolesnički krevet.

- Titova smrt pričinit će nam neviđene probleme - govorio je u očaju Hoxha svojim drugovima iz Politbiroa.

Albanija pravi ratne planove, ali se u isto vrijeme panično boji i napada na sebe. Hoxha je u inspekciji snagama na jugoslavenskoj granici 24. lipnja 1978. upozorio generale: “Mi smo na rubu rata” i tražio očitovanje o spremnosti da se Albanija obrani od napada. Generali su, pak, upozorili Hoxhu, koji se istodobno bojao prokineskih snaga u vojsci da mu ne naprave kakav puč, kako je s naglim prekidom suradnje s Kinom vojska ostala bez stručnjaka i potrebnih rezervnih dijelova.

Enver Hoxha

U “Eksploziji” je, prema planu, trebalo sudjelovati “pola Albanije” - 34 pješačke brigade, šest tenkovskih brigada, sedam artiljerijskih brigada, šest protutenkovskih pukovnija, 12 pukovnija PZO, dvije inženjerijske brigade, deset izviđačko-obavještajnih bataljuna, tri zrakoplovne pukovnije, tri vojne bolnice, dvije veterinarske bolnice. Brojnost je trebala biti oko 220.000 vojnika i oficira, što je premašivalo i iscrpljivalo sve tadašnje vojne i ekonomske albanske mogućnosti i resurse. Kako stoji u planu, 65 posto ljudstva bilo bi angažirano na kosovskoj bojišnici, a 35 posto na crnogorskom i makedonskom pravcu.

U prvoj etapi kosovskog pravca – 30.000 vojnika, a u drugom valu 150.000 vojnika. Na makedonskom ratištu angažiralo bi se šest, a na crnogorskom 4.000 vojnika, a u drugom naletu 16.000 vojnika. Osim vlastitih snaga, planeri napada računali su i na uključenje određenog broja jugoslavenskih Albanaca na strani “osloboditelja”.

Operacija nije mogla računati ni na što osim na uspjeh. Nije smjelo biti nikakvog propusta i promašaja, jer krah bi značio ne samo kolaps Albanije, nego i pad režima. No, piše Ulunjan, apetiti komunističkih vođa bili su prilično fantazmagorični jer su kopnene snage Albanije u to vrijeme brojile oko 43.000 vojnika uz 100.000 rezervista (Jugoslavija je imala 190.000 vojnika, uz 2,5 milijuna rezervista). Ratna tehnika Albanske narodne armije bila je zastarjela: njemačko i talijansko naoružanje iz Drugog svjetskog rata te ruska i kineska ratna tehnika uglavnom iz 50-ih godina kojoj su nedostajali rezervni dijelovi.

U trenutku kada bi operacija trebala početi, piše Ulunjan, Albanija je raspolagala sa 722 tenka T-59 i 138 tenkova T-34 (JNA je imala 1500 tenkova), 40 samohotki SU-100 i osam samohodnih artiljerijskih protutenkovskih oruđa SU-76, uz 100 zrakoplova uglavnom kineskih verzija ruskih Migova: Mig-15 (kineski analog F-2) - 20 komada, Mig-17 i Mig-19 (F-4 i F-6) po 30 komada te 20 zrakoplova Mig-21 (F-7). Jugoslavija je tada imala 340 zrakoplova.

Foto: Public

U “Eksploziji” nije bilo predviđeno sudjelovanje mornarice koja je bila najslabiji dio albanske armije a, ističe ruski povjesničar, prednost JNA u tom je segmentu bila nemjerljiva.

Hoxha je plan, nakon što su mu ga članovi Politbiroa 1980. pokazali, na iznenađenje svih - zapalio. No, jedan je primjerak, piše Ulunjan, sačuvao premijer Mehmet Shehu u svom osobnom sefu, ali se njegov trag, piše dalje, gubi nakon pada režima 1992. godine. Veli Llakaj kaže kako mu je Shehu nakon sastanka kazao: - Dođi i pljuni mi na grob ako ne dođe taj dan kad će ti zatrebati ovaj dokument.

Plan “Eksplozija” pretpostavljao je i mnoge dodatne pretpostavke i priličan broj preduvjeta za konačan albanski trijumf. Naime, razmatrao se u kontekstu toga da u Jugoslaviji nakon Tita počne borba za vlast koja bi potakla građanski rat. Usto, u taj vrtlog trebale bi se umiješati snage NATO-a i Varšavskog pakta na strani svojih simpatizera!

No, prvo su Sovjeti pokolebali Hoxhu. Početkom1980. godine govorio je na Politbirou kako ima podatke da SSSR neće vojno intervenirati u Jugoslaviji nakon Tita (Rusi su tada bili već do guše u Afganistanu) već da će Moskva, kazivao je Hoxha, “iskoristiti svoje veze i pritisak da u Beogradu na vlast dođe prorusko vodstvo”, a onda će, u drugoj fazi, krenuti u “izoliranje i eliminaciju proameričkih snaga”. No, dalekosežno, Hoxha je ipak najviše nade polagao u međunacionalne jugorazmirice.

- Srbija će, nakon Tita, pokušati nametnuti vodeću ulogu u federaciji - kaže Hoxha. Hrvatska joj to neće dopustiti. Hrvatsku će, uvjeren je bio Enver Hoxha, podržati Slovenija i Vojvodina, dok će na stranu Srbije stati Crna Gora. U toj situaciji Albanci u Jugoslaviji “morat će se dići”. Makedonija će se naći pod velikim propagandno-političkim pritiskom Bugarske i SSSR-a te će se pod takvim teretom svrstati na srpsku stranu.

Cijeli taj Hoxhin plan, doima se, s jedne strane, kao ozbiljna vojno-politička operacija, a s druge kao isprazno bulažnjenje komunističkih moćnika. Tako su Albanci, odnosno njihova obavještajna služba, posjedovali vrlo precizne podatke o brojnosti i naoružanju JNA uz albansku granicu, čak su znali imena podoficira u nekoj karauli ili kasarni. Albanska armija provela je krajem 70-ih i 1980. godine nekoliko većih i manjih vojnih vježbi na crnogorskoj, makedonskoj i kosovskoj granici. Manevri “Biza” na crnogorskloj granici početkom 1979. godine završili su općom katastrofom. ”Oficiri nisu sposobni ispuniti dane im zadatke”, piše u jednom od tajnih izvješća.

Na kraju, 1981. albanski diktator se povukao se u mirovinu, a umro je na današnji dan 1985. u 77. godini života, ne dočekavši Veliku Albaniju.

(SB)

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...