NA KORAK OD SNA: Priča o najvećem posrtaju u historiji Premiershipa

Liverpool u nedjelju u 17:30 igra veliki derbi 34. kola Premiershipa protiv Chelseaja. Istog onog Chelseaja protiv kojeg je 2014. godine u vrlo sličnoj situaciji predao naslov Manchester Cityju.

  • Sport

  • 13. Apr. 2019  

  • 0

Jedan od najlegendarnijih trenutaka u povijesti Premiershipa dogodio se u sudačkoj nadoknadi prvog dijela kad se Liverpoolov kapetan Steven Gerrard, koji je cijelu sezonu s Luisom Suarezom vukao Redse prema tituli, poskliznuo, a nakon njegove pogreške Demba je zabio za vodstvo Chelseaja. Bio je to gol od kojeg se Liverpool nije oporavio do kraja utakmice, ali ni do kraja prvenstva. Chelsea je slavio s 2:0, a Liverpool je u sljedećem kolu prosuo vodstvo 3:0 kod Crystal Palacea i City je osvojio titulu.

Povodom pete obljetnice tog, za Liverpoolove navijače tragičnog, događaja Netflix je snimio dokumentarac koji će biti objavljen 27. travnja, a Sky Sports je objavio fantastičan tekst o Gerrardovu posrtaju koji prenosimo u cijelosti.

Bio je to posrtaj. Posrtaj. Ali bilo je to i puno više.

Taj dodir u okretu. Znaš koji. Došao si do pozicije srednjeg braniča, lopta dolazi s lijevog boka. Okreneš se za 180 i nježno dodirneš loptu kako bi se namjestio. To je više milovanje nego štopanje. Pomakneš se nadesno.

Svrha? Potrebna je jedna sekunda, umjesto dvije. Lopta se i dalje kreće. Promjena. Rastezanje veznog reda. To se događa 50 puta u utakmici. U toj utakmici 58 puta. Steven Gerrard to radi u snu.

  

Sjećate se Tomaša Kalasa? Bilo je to njegovo prvo poluvrijeme u premierligaškom nogometu i upravo je pucao glavom daleko od vrata, iako ga nitko nije čuvao. Martin Tyler ispustio je taj nervozni zvuk koji čuva za kraj travnja. Kalas je u frustraciji udario stativu. Znak upozorenja. Liverpool ispucava gol-aut s duboko postavljenim Gerrardom. Tako to radi Brendan Rodgers. Gerrard je dodatni čovjek u obrani s tri igrača, tako da se srednji bekovi mogu razdvojiti. I funkcioniralo je.

Mamadou Sakho je lijevo od Gerrarda, Jon Flanagan je otišao naprijed. Philippe Coutinho iz sredine dodaje do Sakhoa te odmah kreće stvarati priliku za Liverpool prema dubini. Joe Allen također kreće prema naprijed. Steven Gerrard je posljednji čovjek. Oko toga nema brige. Jedan od najboljih dodavača u povijesti Premier lige, s božanskim dodirom. Sakho to zna. Prepušta vođenje Gerrardu. Glavnom Liverpoolovu čovjeku.

Ostalo je još 35 sekundi...

On ne namjerava bezopasno dodati do Martina Škrtela koji je uz njega na desnoj strani. Gleda kako bi dodao do Lucasa Leive, usamljenog na polovini Chelseaja, koji se vraća  pet metara natrag kako bi se bolje namjestio. Lucas će prihvatiti loptu i proslijediti je prema naprijed. Očito je da će Liverpool napasti. Ostalo je još 35 sekundi do zvižduka, dopušteno im je to.

Gerrard želi to učiniti brzo. Uoči poluvremena najveće utakmice sezone, rezultat je 0:0. Lopta je stalno oko sredine terena. Liverpool želi otići s vodstvom na odmor. To je njihov način. Brzopotezni napadi u prvom poluvremenu su njihov zaštitni znak.

alt

Lopta se kotrlja prema Gerrardu. U iščekivanju i tjeskobi, Gerrard podiže glavu, jednu pa drugu nogu. Uopće ne gleda u loptu, ali i ne mora. On to radi u snu, sjećate se. Jedva čeka brzo uposliti Lucasa, kako bi uhvatio Chelsea na spavanju. Udarac za smirenje. Kako bi na titulu prvaka stavio jednu ruku i četiri prsta druge ruke.

Sve je to uradio prebrzo. Lopta, koja sada igra za Manchester City, pronalazi milimetarsku rupu ispod njegove noge. Trava je kliska.

”Doslovce su zalijevali travnjak cijelog dana”, kaže Ed Chamberlin.

I onda panika.

Demba Ba, koji se cijelo popodne hranio mrvicama, vratio se u život 10 metara od lopte. Možemo zamisliti Josea Mourinha kako instruira Baa da bude blizu Liverpoolovih srednjih braniča. Škrtel i Sakho nisu baš najbolji s loptom. Ali on nikad ne bi očekivao ovakvo nešto. Ne od Gerrarda.

Gerrardove obrve podignule su se do kose. Kao i svačije. Lopta je sada dva metra od Gerrarda, pet od Baa. Izgledi su i dalje na Gerrardovoj strani.

Očajnički nastojeći sustići loptu, pokositi Baa, učiniti bilo što, Gerrard se odrazio lijevom nogom i snažno zakopao po travnjaku Anfielda. Tek što je zakoračio lijevom, pokušava isto desnom, kao u konjskom galopu. I pritom gubi ravnotežu. Baa je udaljen tri metra.

Anfield je sada poput klizališta i njegova desna klizaljka jedva je ostrugala zemlju. On je u zraku, nestaje.

Ba je udaljen dva metra.

Ba je udaljen jedan metar.

Ba je na lopti, a Gerrard jedva da se pridigao.

Na Anfieldu se čuju samo Chelseajevi navijači. ”Naprijed!” Inače tišina.

Sakho, Gerrard i Škrtel odmah su na Baovim leđima, ali njegova su tri dodira bila majstorska.

Reakcija Simona Mignoleta bila je iz udžbenika. Odmah smanji razmak, ostani stajati, budi simetričan i unutar svog prostora. Ali ipak su ga kritizirali. Ba je poslao loptu jedino kamo je mogao, kroz Mignoletove noge.

”Gledaš u svoga golmana i misliš: ’Hajde, osvoji nam ligašku titulu. Neka tvoja obrana bude odlučujući trenutak u cijeloj ligi’”, rekao je Jamie Carragher mjesec dana kasnije.

Gary Neville slaže se s tim i godinama kasnije: ”Demba Ba nije baš šutirao najbolje, nije djelovao samouvjereno. Ušla je i nitko nikad nije krivio Mignoleta za taj gol.”

Ba slavi s respektom. Ne i Jon Obi Mikel. Ironično, Mohamed Salah je u gomili kako bi čestitao strijelcu. Mourinho djeluje samozadovoljno. Bio je istodobno najvažniji i najnevažniji gol njegove trenerske karijere. On ima povijest odnosa s Liverpoolovim navijačima.

”To je tipični Mourinho, tipični Chelsea”, kaže Neville.

“Ali ne i tipični Gerrard”, kaže Tyler.

Bio je to posrtaj. Posrtaj. Ali bilo je to i puno više.

alt

Naslovi u Premier ligi odlučuju se akumulacijom tisuća incidenata, od kojih su mnogi jednake težine. Ozljede, sudačke odluke, golovi u zadnjim minutama i promašene šanse. Većina se zaboravlja.

Gerrardov pad je nepravedan


 

Sjećate se pobjedničkog gola Dejana Lovrena za Southampton na Anfieldu u rujnu 2013., nakon što je imao sreće da mu sudac nije dosudio kazneni udarac za njegovu intervenciju? Ili Vita Mannonea koji je dopustio Samiru Nasriju da izmigolji i donese Manchester Cityju bod protiv Sunderlanda? Nisam se ni ja sjećao dok to nisam potražio. Ili Koloa Tourea kako dodaje do Victora Anichebea za bod protiv West Bromwicha u veljači 2014.? Ili kontroverzno poništenog gola Cheicka Tiotea za Newcastle protiv Cityja nekoliko tjedana ranije? Ne. Google.

To je ono što Gerrardov posrtaj čini tako osobitim. Koliko je savršen, toliko je i nepravedan. Samo dva tjedna ranije, nakon pobjede 3:2 protiv Cityja na Anfieldu koja je Liverpoolu dala prednost u utrci za naslovom, Gerrardov govor nakon utakmice uhvatili su mikrofoni. To je samo po sebi rijetkost. Nakon što je zadržao suze radosnice, Gerrard je održao motivacijski govor.

”Hej, ovo nam sada jeb... ne smije pobjeći. Ovo nam jeb... ne smije pobjeći. Slušaj, slušajte. Ovo je prošlo. Idemo u Norwich. Potpuno isto. Idemo opet. Hajde!”

Ironiju ne treba objašnjavati. Niti Gerrarda treba podsjećati.

”Volio bih da se mogu vratiti u taj dan kad smo pobijedili City. Kad bih mogao vratiti sat, vratio bih se i pokušao to reći smireno i sa spoznajom gdje smo bili u to vrijeme. To je bila strast, emocija je bila stvarna i ja sam u tom trenutku smatrao da nam je to potrebno. Gledajući unatrag, vjerojatno bih se malo smirio i shvatio protiv koga još moramo igrati”, rekao je Gerrard 2017. godine.

Nakon te pobjede Liverpool je imao sedam bodova više od Cityja. City je potom remizirao sa Sunderlandom, Liverpool je pobijedio protiv Norwicha, a City je bio bolji od West Bromwicha.

U 14:05 uoči utakmice sa Chelseajem Liverpool je imao šest bodova više od Cityja, koji je imao utakmicu manje. U 19:00 razlika je bila samo tri boda, a gol-razlika je bila uvjerljivo na strani Cityja, koji je Gerrardov posrtaj kapitalizirao pobjedom 2:0 u gostima kod Crystal Palacea.

City je pobijedio u preostaloj utakmici, odnosno u sve tri preostale utakmice i osvojio titulu s dva boda prednosti. Posrtaj na Selhurst Parku bio je dramatičan, Liverpool je prosuo tri boda, a Luis Suarez je plakao, ali nije promijenio ništa kad je u pitanju utrka za naslovom. Nažalost po Gerrarda, njegov posrtaj bio je ključan.

alt

“To je bio najteži dan u mome životu i još uvijek tako mislim. Bez obzira na to što će mi se događati do mog posljednjeg dana, bit će to najteži dan moga života zato što ga je teško izbrisati. Bilo je to teško vrijeme”, rekao je Gerrard 2017.

“I danas me to muči, još uvijek boli. Ja sam osoba koju neuspjesi pokreću. Neću odustati od pokušaja da to nadoknadim dok god živim. Ne mogu to prihvatiti zato što je to bio nesretni slučaj. Da sam krivo dodao loptu ili pokušao vratiti golmanu i zabio autogol, ne bih mogao živjeti sam sa sobom ili se nositi s tim. Kad se dogodi loša sreća, onda moram nastaviti dalje i pokušati se iskupiti”, izjavio je Gerrard.

Među izljevima emocija na Kopu dok Ba postiže gol, jedan se ističe. Pogledate li pažljivo, vidjet ćete Liverpoolova navijača koji se već okrenuo iako lopta još nije ušla u mrežu. Potpuno poricanje onoga što se događa.

Mourinho burno slavio pa samom sebi pucao u nogu

Chelsea je pobijedio 2:0. Willian je kasnije postigao još jedan gol, to je Mourinha nagnalo da trči uz aut-liniju kao da je njegova momčad osvojila titulu prvaka. Chelsea je u jednom trenutku također bio blizu, ali remi protiv Norwicha tjedan dana kasnije uništio je njegove šanse. Mourinho je to vidio drukčije.

”Ta je utakmica za nas značila samo profesionalni ponos. Morali smo ići na pobjedu u svakoj utakmici, iako nismo bili u utrci za naslovom. Bila je to samo utakmica koja je donijela titulu Manchester Cityju.”

Vidjelo se to na njegovu odabiru igrača. Mourinho je napravio šest izmjena, među ostalim zamijenio je Garyja Cahilla Kalasom, koji je rekao kako je on ”igrač za treninge, kad trebaju statista, onda me pošalju na teren”.

No Chelsea se branio, igrao sa šest braniča i parkirao dva autobusa, prema Rodgersovom tumačenju. Nije im se žurilo.

”Chelsea je odradio posao na Liverpoolu. Činilo se kao da svakih pet minuta pažljivo isplanirao Jose Mourinho”, rekao je Neville u komentaru.

Nitko nije učinio više od njega kako bi se Liverpool uključio u utrku za naslovom. Ali nakon pogreške Gerrardu su preostali samo spekulativni pokušaji da ispravi ono što se dogodilo. Njegovo je razmišljanje shvatljivo. Svatko zaslužuje pohvale zbog svoje smjelosti u traumi. Ali to jednostavno dodavanje trajalo je beskonačno. Taj trenutak trajao je godinama.

alt

”Nisam to mogao javno reći prije, ali bio sam ozbiljno zabrinut zbog naše pomisli da bismo mogli razbiti Chelsea. Osjetio sam pretjerano samopouzdanje u Brendanovim govorima pred momčadi. Utrčali smo Chelseaju u šake. Tada sam se toga bojao, a danas to znam”, napisao je Gerrard 2015. u svojoj knjizi ”My Story”.

”Pobijedili smo u 11 utakmica zaredom. Naravno da smo imali samopouzdanja”, odgovorio mu je Rodgers 2018.

Bilo da je riječ o pokušaju prebacivanja krivnje ili ne, Gerrard je osjetio pun učinak svoje pogreške. U svojoj knjizi prisjeća se sljedećih sati.

”Sjedio sam na stražnjem sjedalu auta i osjećao kako mi se suze slijevaju niz lice. Nisam plakao godinama, ali na putu prema kući nisam mogao prestati. Suze su samo dolazile. Ne znam ni jesu li ulice bile pune prometa ili prazne jer bio sam potpuno usredotočen na svoje misli. To me ubijalo. Bio sam zanijemio, kao da sam izgubio nekoga u svojoj obitelji. Kao da je mojih četvrt stoljeća u tom klubu nestalo. Nisam ni pokušavao zaustaviti tihe suze dok sam u glavi stalno iznova vrtio što se dogodilo.”

Nemilosrdno su mu se izrugivali

Izrugivanje Gerrardu bilo je nemilosrdno u sljedećih godinu dana. Tijekom utakmice istih suparnika sedam mjeseci kasnije u Doncasteru je nastupio konj Gerrad’s Slip. U jednoj od njegovih posljednjih utakmica za Liverpool, na Stamford Bridgeu u svibnju 2015., Chelseajevi su navijači zapljeskali Gerrardu dok je napuštao travnjak, ali njegova je poruka bila jasna.

”Bio sam više nego zadovoljan ovacijama Liverpoolovih navijača. Fanovi Chelsea iskazali su mi poštovanje na nekoliko sekundi, ali su me maltretirali tijekom cijele utakmice, tako da nemam dobrih želja za njih. Lijepo od njih što su se pojavili danas.”

Liverpool ove sezone ponovno lovi naslov prvaka, prvi od 1990. godine. Samo su petorica današnjih Liverpoolovih igrača bila rođena u vrijeme kad je klub posljednji put bio prvak, a samo su Jordan Henderson, Simon Mignolet i Daniel Sturridge bili u klubu i 2014. godine.

Ništa se nije promijenilo u odnosu dvaju klubova, a onima koji budu na Anfieldu u nedjelju neće trebati podsjetnik na događaje od prije pet godina. Ti su događaji, naposljetku, dio onoga zbog čega je i ova utakmica važna za Liverpool. Dolazi vrijeme u kojem ne smije biti pogrešaka, ali kako uspjeti u tome? Nikako. Ako si preoprezan, publika postaje nervozna. Ako previše napadaš, Chelsea ima kvalitetu da iznenadi. Čak i neko srednje rješenje ima svoje rizike.

U stvarnosti, naslov prvaka svodi se na trenutke.

Kao kad Riyad Mahrez u posljednjim minutama pošalje kazneni udarac preko gola.

Kao kad golman koji je bio svjetski prvak slab udarac glavom odbije u svog braniča i potom u vrata.

Kao kad John Stones zaustavi loptu samo 11 milimetara prije gol-linije, i to nakon što se njegov udarac odbio od njegova vlastitog vratara.

No kad smo kod povijesnih trenutaka, Gerrardov posrtaj ima svoj vlastiti muzej. Liverpool se nada da će ga za pet tjedana napokon srušiti.

(Index.hr/SB)

loading...

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...