ALEN U BIHAĆU „MLATI“ OZBILJNE PARE: Posljednji pjevač „Bijelog dugmeta“ obogatio se na „Titovom lješnjaku“, a ima i teniski klub…

Supruga Marijana je naslijedila dio zemlje u Bihaću, a dio je sam kupio. Analiza zemlje pokazala je da je riječ o pjeskovitom tlu,  stvorenom za uzgoj lješnjaka. Sada na plantažu dolazi nakon svakog koncerta da napuni baterije. Donese ležaljku, natoči čašu vina i ne treba mu, kaže, ništa više

  • Estrada

  • 20. Maj 2019  

  • 0

Bivši pjevač Divljih Jagoda i posljednji pjevač Bijelog dugmeta, Alen Islamović na svom imanju u rodnom Bihaću mikrofon je odlučio zamijeniti motikom. Sa 1800 stabala Alen je, naime, postao jedan od najvećih uzgajivača stabala lješnjaka u zapadnom dijelu BiH.

Ima tri plantaže prostrte na oko 25.000 četvornih metara zemlje, a stabla koja su sada stara svega nekoliko godina još su premalena da bi davala mnogo plodova.

U odluci da se uhvati poljoprivrede ulogu je imala i pjevačeva dugogodišnja supruga Marijana s kojom ima dvije kćeri.

- Supruga je naslijedila dio zemlje ovdje u Bihaću, a dio sam kupio i razmišljali smo što bismo mogli zasaditi. Analiza zemlje, bez koje ne možeš početi, pokazala je da je ovo pjeskovito tlo kao stvoreno za uzgoj lješnjaka. Ovdje je Una na samo nekoliko koraka i čini se da je baš na ovom mjestu gdje sada stojimo bilo prije nekoliko stotina godina neko njeno jezero ili pritok. Zbog toga je tlo sedreno i pogodno za ovakve kulture. Stoga smo krenuli istraživati kako bi bilo uzgajati lješnjake. U to vrijeme o lješnjacima gotovo ništa nisam znao, osim što sam ih tu, uz obale rijeke, nekada, kao dijete, morao brati kada bi me poslali.

Malo po malo učio sam, rješavao papirologiju za uvoz sadnica iz Europske Unije i sada smo tu, na plantažama koje zajedno imaju više od 1800 stabala - govori Alen novinarima Jutarnjeg lista.

Želja mu je da biznis, nazvan Lješnjak s Une, jednoga dana naslijedi njegov unuk ili, što mu je nada, više unuka. S obzirom na dugotrajnost plantaže, Alen kaže da će se i praunuci moći “zabavljati poljoprivredom”, a ako im se to ne bude dalo, “barem će imati što prodati”.

Kako bi bio siguran da će plan uspjeti, Islamović je, kaže, morao mnogo učiti o lješnjacima. Saznao je tako da najbolje plodove daju takozvani istarski lješnjaci, koje je zasadio uz nekoliko sorti engleskih.

- To je sorta koju su još zvali i Titovi lješnjaci, zato što je Tito naložio svojim agronomima da mu uzgoje sortu koja bi mogla uspijevati u ovakvim područjima. To je poseban plod. Otkako sam u lješnjacima često znam pokupovati sve vrste čokolada s lješnjacima i oprati ih samo kako bih okusio lješnjak. Odmah znam prepoznati koji je istarski, jer je cijenjen u cijeloj Europi. Mnogo je veći i ukusniji od ostalih. Kada naiđem na neku drugu sortu, čudim se kako sam to prije mogao jesti, jer je okus neusporediv s ovim krupnijim. Njih kada jedeš, kao da jedeš čistu Nutellu - priča Alen.

Ističe da je svoje lješnjake nosio i na analizu u jedan švicarski laboratorij, gdje su, tvrdi, bili iznenađeni što se lješnjak te kvalitete može uzgojiti u Bihaću.

- Sada dobivam oko sto kilograma ploda, stabla su još malena, no računam da bih za nekoliko godina mogao imati unosan biznis. Prosječno stablo, kada je razvijeno, daje od pet do dvanaest kilograma lješnjaka. Već iduće godine počet ćemo uzgajati i sadnice Lješnjaka s Une za tržište. Što se samog lješnjaka tiče, kupce nije nikakav problem pronaći. Za moje lješnjake već su zainteresirane i neke velike tvrtke, poput Ferrero Rochera, jer su oni uvijek u potražnji za plodom dobre kvalitete za svoje slatkiše. A i samo, ovdje u Unsko-sanskom kantonu, ima barem 30 slastičara koji bi kupovali plod već sada da ga imam. Prodaja nije upitna - objašnjava Alen Islamović.

A nije mu ovo ni prvi izlet u biznis.

„Prvi ozbiljniji zarađeni novac uložio sam u kafić ovdje, u Bihaću. Problem je samo bio što

je bio smješten u vojnoj zgradi gdje su živjeli piloti JNA sa Željave, ali sam uspio nekako ishoditi generalsku dozvolu za točenje alkohola. Tako je to bila jedina slastičarnica koja je točila alkohol, a kolače smo imali reda radi - prisjeća se. Uslijedio je noćni klub, neko se vrijeme bavio i distribucijom pića lokalima, a činjenica da je bio megapopularna zvijezda bivše države uvijek je dobro došla kada bi trebalo otvoriti neka vrata.

Već godinama u Bihaću djeluje i njegov teniski klub s više od 160 aktivnih tenisača.

loading...

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...