GLAVNI POP PROTIV POPULISTA: "Ako papa Franjo uspije dovesti srpskog patrijarha i episkope na komemoracije u Srebrenicu i Sarajevo, moglo bi se dogoditi da..."

Tekst objavljen na srbijanskom portalu "Peščanik" prenosimo u integralnoj verziji

  • Regija

  • 06. Jun. 2019  06. Jun. 2019

  • 0

Piše: Vjekoslav Perica

Kada vjerniku nije najvažnija na svijetu etnička ili neka slična grupna pripadnost nego jedan nebeski Bog zajednički svim ljudima na zemlji i kad se vjernici raznih nacionalnosti nađu zajedno na istom mjestu da slave tog zajedničkog Boga, tada se mogu dogoditi veličanstvene stvari. (Papa Franjo u Bukureštu, 31. maja 2019. godine)

Posljednjih godina u Evropi, a od Trumpa i u svijetu, populistima i nacionalistima svih boja rastu krila i apetiti. Zapadni (neo)liberali koji su ih i stvorili sad su zbunjeni i nesposobni da im se suprotstave, a ljevica je slaba osim donekle u domeni humora, satire i seksa. Katolička crkva, alergična na fragmentacije i rascjepe još od Reformacije i Vestfalskog mira, jedina je respektabilna snaga koja se tom novom populizmu i nacionalizmu suprotstavila. Rimski pontifex maximus Jorge Mario Bergoglio, Papa Franjo, već godinama anatemizira pošast balkanizacije, baš tim riječima koristeći baš taj termin kao tehnički termin za sve besmislene podjele među ljudima i narodima, kako je jednom objasnio delegaciji katolika iz Meksika.

Kad su Britanci izglasali brexit papa je upozorio: nemojte da vam se dogodi tragedija balkanizacije kao u bivšoj Jugoslaviji. Kad je Katalonija išla na referendum za otcijepljenje od Španjolske, vrhovni vjerski autoritet svjetskih katolika kazao je katalonskim rimokatolicima da ne srljaju kao guske u maglu. Vatikan je potaknuo i Konferenciju katoličkih biskupa Konga na pastirsko pismo protiv balkanizacije Afrike. Katolička crkva podupire ujedinjenje i oporavak genocidom ranjenih Ruande i Burundija. U enciklici za očuvanje čovjekovog okoliša i zaštitu prirodnih resursa planete Laudato Si, Bergoglio je upozorio da balkanizirani, nikad toliko podijeljeni i razjedinjeni svijet možda neće biti u stanju na vrijeme spriječiti prijeteću planetarnu katastrofu.

Kako su u međuvremenu ojačali evropski populistički pokreti, prijeteći balkanizacijom ne samo Evropskoj uniji nego i katoličkim zemljama poput Španjolske, Poljske, Mađarske i Italije, vatikanska diplomacija odgovorila je populističkim demagozima još glasnijom kritikom nacionalizma i populizma, pozivajući od početka migrantske krize u Evropi na humani tretman izbjeglica. Papa neumorno brani i Evropsku uniju kao evropsku nužnost i budućnost, ali ne isključuje da se savez reformira i prilagodi svima a ne samo najmoćnijim državama.

Konačno, Bergoglio se svim tim evropskim i globalnim balkanizacijama suprotstavlja inicijativom za blisku suradnju crkava i religija koju će svjedočiti ekumenskim molitvenim susretima i zajedničkim bogoslužjima. Novom inicijativom za jedinstvo europskog kršćanstva i suradnju kršćana i nekršćanskih vjera, današnji papa savez svjetskih religija želi podići na još višu razinu od onog entuzijazma neposredno poslije Drugog vatikanskog sabora. U istočnoj Evropi on nastavlja dograđivati ideje i poruke iz enciklike „Slavenski apostoli“ pape Karola Wojtyle koji je bio jasan da bez pomirenja katolicizma i pravoslavlja Evropa neće disati punim plućima.

U sveti rat za kontinentalne integracije protiv ekstrema nacionalističkih, separatističkih i populističkih pokreta, poglavar svjetskih rimokatolika poziva kršćansku subraću pravoslavce i protestante, ali zna da neće ići bez pomoći evropskih muslimana. Posebno se to odnosi na Balkan, gdje se papa Franjo u zadnje vrijeme uhvatio u koštac s balkanizacijom tu na njenom izvoru. Suradnja i pomirenje religija respektabilna je snaga koja može delegitimirati i oslabiti galopirajući nacionalizam i populizam. U 19. i 20. vijeku religije su u nacionalizmu tražile saveznika protiv sekularizacije koju je donijela moderna, kao i protiv ateističkog revolucionarnog komunizma koji je htio dokinuti religiju.

Danas su ovi izazovi nestali i religije moraju obnoviti autonomiju od svih sekularnih ideologija i profanih struja, ako se namjeravaju istinski regenerirati. Istovremeno, nacionalizmi i populizmi lišeni religijskog legitimiteta i sakralnog diskurzivnog arsenala ne bi bili isti oni vehementni pokreti koji su rušili bezbožni komunizam. Bez religije na svojoj strani, ovi se nacionalizmi i populizmi brzo svode na banalne fašizme.

Nitko nije bolje od Katoličke crkve pod papom Franjom osjetio koliko je sadašnji val populizma i nacionalizma ozbiljan izazov ne samo novim eurointegracijama poput EU, nego i tradicionalnoj instituciji kontinentalnog jedinstva poput Katoličke crkve. Papa dakako mora biti oprezan, jer neke su katoličke zemlje ogrezle u novom nacionalizmu i populizmu, nekima prijete separatizmi, a nekima šizme i raskoli ako vrhovni crkveni autoritet delegitimira sve nacionalizme i populizme. Poljska i Mađarska samo se naizgled doimaju homogenima, ali ako papa nastavi križarsku vojnu protiv nacionalizma, populizma, sektaštva i ksenofobije moglo bi doći do ozbiljnijih pukotina i potresa u nacionalnim crkvama. Plastičan je i primjer hrvatskog nacionalnog katolicizma kome prijeti raskol otkako se posve razotkrila proustaška, ujedno i antipapinska struja. Ipak čini se da je većinski hrvatski episkopat i kler uz Vatikan.

Poslije gostovanja u pravoslavnoj Bugarskoj, papa je upravo završio puno uspješniju posjetu Rumunjskoj u kojoj živi i znatna katolička manjina, a traume konflikta u kome se manipulira i etnosom i konfesijom nisu izliječene. Bugari su ostali ortodoksni, ali su ipak učinili progresivni iskorak dopustivši poglavaru katolika da sam moli u pravoslavnoj crkvi. Nadmašili su ih liberalniji Rumunji čiji je patrijarh molio skupa s rimskim papom. Povijesna ekumenska liturgija održana je u petak 31. maja 2019. u krcatoj kolosalnoj katedrali Narodnog spasa u Bukureštu koja aspirira da postane najviša pravoslavna katedrala na svijetu.

Tom je projektu i Vatikan donirao 200.000 dolara prigodom posjete pape Wojtyle Bukureštu 1999. godine. Pred pozlaćenim ikonostasom nacionalnog hrama Rumunjske, Franjo i Daniel, dva ravnopravna suverena crkvena lidera, oba u bijelom, naizmjenično su svaki u svojoj varijanti recitirali kršćanski paternoster uz prigodne himne i euforičnu kongregaciju, koja je kao i prigodom prethodne posjete poljskog pape uzvikivala: „Jedinstvo, jedinstvo!“ I sam vidno uzbuđen, papa Franjo je kasnije u patrijaršijskoj palači kazao novinarima: „Kada vjerniku nije najvažnija na svijetu etnička ili neka slična grupna pripadnost nego jedan nebeski Bog zajednički svim ljudima na zemlji i kad se vjernici raznih nacionalnosti nađu zajedno na istom mjestu da slave zajedničkog Boga, tada se veličanstvene stvari mogu postići“

Papa se na Balkan planira uskoro vratiti i obaviti još neka važna posla prije nego krene prema Ukrajini i Rusiji. Na zapadnom Balkanu mogao bi uz ostalo provjeriti da li je beogradski hram Svetog Save monumentalniji od nacionalne katedrale u Bukureštu a za očekivati je da bi tom prigodom donacija Vatikana SPC-u za uređenje kolosa na Vračaru mogla prevazići onu Wojtylinu Rumunjima. Nema sumnje da će Franjo i Irinej održati zajedničku ekumensku liturgiju poput one iz Bukurešta, možda ići i još korak dalje, možda stajati još bliže jedan drugom i moliti dulje.

U Bugarskoj i Rumunjskoj krenulo se od nule, a u Beogradu dvije crkve koje se poslije Drugog vatikanskog sabora oslovljavaju sestrama, nadograđuju na ekumensku baštinu iz zlatnog doba Jugoslavije koja je danas zaboravljena i nepriznata. Ali za razliku od Bugarske, Rumunjske i budućih papinih istočnoevropskih destinacija, radi se o jedinoj socijalističkoj zemlji s kojom je Vatikan za vrijeme Hladnog rata imao diplomatske odnose, u kojoj su već 1966. katolici i pravoslavni postavili historijski presedan zajedničke molitve a potom kroz 1970-e održali niz ekumenskih susreta na najvišoj razini, nedavno, nimalo slučajno, obnovljenih u Požegi i Jasenovcu.

Teško je spekulirati da li će papina posjeta Srbiji nakon očekivanog beogradskog spektakla uključiti i neke delikatnije agende, recimo posredovanje Vatikana za srpsko priznanje de fakto autokefalne pravoslavne crkve u Sjevernoj Makedoniji. A ako se tom prigodom dogodi i komemoracija na najvišoj razini u Jasenovcu, to bi mogao biti povratak Balkana na pozornicu svjetske povijesti, historijski događaj ranga, možda ne sarajevskog atentata jer se radi o mirotvornom događaju, nego recimo sarajevske olimpijade. Kad smo već kod Sarajeva, ono bi u kontekstu ove nove crkvene diplomacije moglo opet odigrati historijsku rolu koja bi ga izvukla iz izolacije i epizodne uloge koju mu je dodijelio nesretni Dejtonski mir. Sve i da napori pape Franje dovedu do komemoracije ustaškog genocida nad Srbima iz Drugog svjetskog rata i srpsko-hrvatskog pomirenja u Jasenovcu, rat na Balkanu bit će doista dovršen samo ako u regionalnom pomirenju vjera budu sudjelovali ravnopravno i Bošnjaci, bosanskohercegovački Muslimani, i sami žrtve genocida u nedavnim balkanskim ratovima.

Ako papa Franjo uspije dovesti srpskog patrijarha i episkope na komemoracije u Srebrenicu i Sarajevo, moglo bi se dogoditi da Balkan kojeg Evropa nije uspjela spasiti devedesetih sad spašava Evropu od populizma i nacionalizma koji se primarno hrani islamofobijom. Od oko 25 milijuna muslimana koliko ih danas ima u Evropi, samo su bosanski muslimani autohtoni Evropljani, ostali su migranti, doseljenici, gastarbajteri, doseljeni uglavnom poslije Drugog svjetskog rata. Bošnjaci su, osim toga, zbog genocidnog srpskog nacionalizma iz ratova devedesetih postali nacija koja u islamskom svijetu uživa mučenički status i čiji se apeli slušaju. Ako bosanski muslimani, koji su se također još 1970-ih u Jugoslaviji pridružili u ekumenskim susretima katolicima, pravoslavnima, protestantima i Židovima kao što nikad nisu drugdje u Evropi, na jednom spektakularnom ekumenskom skupu reafirmiraju svoj evropski identitet i apeliraju za jedinstvo Evrope, moglo bi se dogoditi da upravo ovi muslimani koje je ta Evropa ostavila na cjedilu u ratu 1992-1995, izvuku tu Evropu iz populističko nacionalističkog živog blata u kome se danas davi.

No sami to neće moći. Potrebno je da se na istom mjestu nađu s vjerski heterogenim i traumama nedavnog konflikta opterećenim ali i dalje unatoč svemu bliskim narodima zajedničkog jezika, slavenskog porijekla i historijskog iskustva, kao što su se znali susretati u zlatno doba multietničke socijalističke federacije. A onda, da parafraziramo nedavnu izjavu pape Franje, kada vjerniku ne bude najvažnija na svijetu etnička ili neka slična grupna pripadnost nego jedan nebeski Bog zajednički svim ljudima na zemlji i kad se vjernici raznih nacionalnosti nađu zajedno na istom mjestu da slave tog zajedničkog Boga, tada se mogu dogoditi veličanstvene stvari...

loading...

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...