BIO JE JEDAN OD NAJVEĆIH, STRAH I TREPET OSMANLIJA: Kršni Hercegovac napadao je Turke gdje god je stigao, a nakon jednog okršaja ušao je u legendu…

„Slobodna Bosna“ donosi novu priču iz povijesti

  • Jeste li znali

  • 05. Jul. 2019  

  • 0

Glavni lik naše današnje priče je Pero Tunguz, hajdučki harambaša i jedan od vođa ustanaka u Hercegovini. Pero se rodio 1840. godine u Slivljima od oca Lazara, trgovca i majke Marije, domaćice, u porodici koja vodi porijeklo iz plemena Pive. Vrlo mlad je otišao u hajduke gdje se brzo istakao pa je uskoro osnovao svoju četu.

Tokom 1874. i u prvoj polovici 1875. godine, Pero je zajedno s ostalim hercegovačkim glavarima i hajdučkim harambašama sudjelovao je u pripremama ustanka. Sredinom 1875. njegova je četa na Vjetrenom kod Zaloma ubila nevesinjskog kadiju Saliha Korkuta, a potom i gatačkog barjaktara Ibricu Kovačevića na Hercegovom vrelu u Fojnici. Taj je čin razbijesnio turske glavare koji su se okrutno osvetili. Radi smirivanja nemira, Porta je u Hercegovinu poslala komisiju koja je nudila ustupke i samoupravu, a zauzvrat je tražila od Nevesinjaca da protjeraju Peru Tunguza i njegovu četu sa svog teritorija.

Knjaz Nikola Nevesinjcima je preporučio da prihvate što su im ponudili. Pod ovakvim pritiskom Tunguz se obećao sam povući četu u Donju Hercegovinu, ali se predomislio, čim su se njegovi pratitelji povukli te se vratio na Udrežnje. Iste je noći s na današnji dan 1875. godine postavio zasjedu na Ćetnoj poljani u Bišini. Sljedećeg jutra oko 9 sati naišao je turski karavan iz Mostara sa zalihama za vojsku u Nevesinju. Hajduci su napali karavan, ubili nekoliko Turaka i zaplijenili im tovar. Kad su se vraćali ka Udrežnju sukobili su se i s turskom patrolom koja je išla u susret karavanu. Ovaj događaj često se smatra početkom hercegovačkog ustanaka protiv turske vlasti – Nevesinjske puške.

Pero Tunguz je tokom čitavog ustanka često predvodio samostalne napade na turske karavane i utvrđenja, rijetko poštujući mišljenja ostalih vođa.

Na Berlinskom kongresu, Austro-Ugarska je dobila pravo zaposjesti Bosnu i Hercegovinu, nakon čega se Pero Tunguz s većim dijelom svoje čete stavio u njihovu službu kao dio pandurskog korpusa. Nakon što su i mladići iz BiH uključeni u novačenje, Hercegovci su počeli novi ustanak. Perina buntovna i rodoljubiva narav nije izdržala pa se priključio ustanku bez obzira na pozive knjaza da Hercegovci miruju. Tunguz se sa svojim pandurima nalazio u stanici u Ulogu, koja je prva napadnuta 11. januara 1882. godine. Pomažući ustanicima "iznutra" uspio je privoliti posadu na predaju. Nakon ovoga se Tunguz aktivno uključio u ustanak i postao jedan od njegovih vođa.

Uloška buna u kojoj je učestvovalo i srpsko i muslimansko stanovništvo, službeno je ugušena 22. aprila 1882., a vođe ustanka su prebjegle u Crnu Goru gdje su uhapšeni i internirani.

Pero se nije smirio ni u poznim godinama. Premda je prešao 70. godina, kad je izbio Prvi svjetski rat, javio se kao dobrovoljac u srpsku vojsku. Preživio je povlačenje preko Albanije i na koncu sudjelovao u proboju Solunskog fronta.

Neko vrijeme živio je u Nikšiću pa u Trsteniku, gdje je i umro 1919. godine. Posmrtni ostatci Pere Tunguza naknadno su preneseni u Nevesinje.

(SB)

loading...

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...