NOVA KOLUMNA PROFESORA KOMŠIĆA: Kome smeta Vlaho Orepić u Sarajevu?

Vlado Orepić, lider Nove politike nije došao u posjetu ni HDZ-u, ni Draganu Čoviću, nego isključivo Hrvatskom narodnom Vijeću, piše u svojoj kolumni profesor Ivo Komšić koji ističe kako u vrijeme nastanka i djelovanja HNV-a nisu postojali ni HNS ni Dragan Čović kao neki politički faktor, dok je HDZ BiH bio poražena politička strana s nestankom „Herceg-Bosne“ kao paradržavne zločinačke tvorevine koju je formirao.

  • Društvo

  • 20. Jul. 2019  20. Jul. 2019

  • 1

AUTOR: Ivo Komšić

Koliki je značaj posjete Vlahe Orepića Sarajevu, zastupnika u Saboru RH, bivšeg ministra i sadašnjeg lidera nove političke stranke u Hrvatskoj – Nova politika, najbolje se može ocijeniti po reakcijama HDZ-ovih zvaničnika u BiH. Gospodin Orepić je posjetio Hrvatsko narodno vijeće (HNV), instituciju koja je formirana davne 1994. godine i koja je faktički zaustavila rat Armije BiH i HVO-a u BiH. Naime, na Saboru Hrvata BiH, 6. februara 1994. godine, iz kojeg je izraslo Hrvatsko narodno vijeće, usvojen je novi, federalni koncept uređenja BiH koji je prihvatila tadašnja američka administracija kao mirovni projekat za BiH i na temelju kojeg je došlo do Vašingtonskog sporazuma. Tim projektom su prekinuti pregovori u Ženevi o podjeli države, ugašena zločinačka tvorevina „Herceg-Bosna“, omogućen vojni savez Armije BiH, HVO-a i Hrvatske vojske kao pretpostavka za vojni poraz tadašnje Vojske Republike Srpske, dijelova bivše JNA i paravojnih formacija iz Srbije koje su vojno djelovale u BiH i Hrvatskoj. Završne vojne operacije tog saveza bile su u vojnoj akciji „Oluja“, nakon čega su uslijedili Dejtonski pregovori i Dejtonski sporazum. U Daytonu, nažalost, nije prihvaćeno do kraja ono što je dogovoreno u Washingtonu, BiH nije u cjelini kantonizirana, nego entitetski uređena. To nefunkcionalno rješenje ima se zahvaliti prije svega sporazumu Tuđmana i Miloševića od kojeg ovaj dvojac nije odstupao ni u Daytonu, a što je tadašnji medijator pregovora Richard Holbrooke slijedio dosljednije nego vašingtonsko rješenje. Da je američka administracija bila dosljedna, prihvatila bi koncept HNV-a i cijelu BiH kantonizirala, uz zadržavanje jedinstvenih centralnih institucija države. Današnja nefunkcionalnost i neracionalnost vlasti proizilazi iz tog dejtonskog rješenja.

Kantonizacija BiH

HNV kao prva nevladina hrvatska institucija u BiH, nastala i formalizirana u ratu, nije odustao od svog projekta iz 1994. godine, i danas se zalaže za kantonizaciju cijele BiH, protiv je entitetske podjele države, za cjelovitu je i suverenu državu i za ravnopravnost naroda na cijeloj njenoj teritoriji. Zbog toga se HNV oštro protivi svakoj obnovi zločinačke „Herceg-Bosne“, negiranju države BiH koje dolazi iz Republike Srpske i Srbije i svakom obliku daljnje podjele države. HNV se od svoga nastanka do danas zalaže za prijateljske odnose BiH i Hrvatske i očekuje od Hrvatske pomoć, ne samo Hrvatima, nego državi BiH na njenom putu ka Evropi. HNV je odlučno protiv bilo kakvog nastavka politike Franje Tuđmana prema BiH, a takvu politiku danas otvoreno zagovara Vlada Hrvatske i HDZ BiH i njihov vođa Dragan Čović. Uostalom, ta politika je osuđena na Međunarodnom sudu u Hagu kao „Udruženi zločinački poduhvat“ na čijem čelu su bili Franjo TuđmanGojko Šušak i Janko Bobetko. (Tako piše u presudi.)

U vrijeme nastanka i djelovanja HNV-a nisu postojali ni HNS ni Dragan Čovićkao neki politički faktor, a HDZ BiH bio je poražena politička strana s nestankom „Herceg-Bosne“ kao paradržavne zločinačke tvorevine koju je formirao. Doduše, tada je Čović predano radio na privatizaciji poznate državne firme Soko Mostar i drugih dijelova državne imovine koju je „Herceg-Bosna“ prisvojila kao ratni plijen. Uz to, on se bavio trgovinom s hercegbosanskim ministarstvom obrane koje je vodio Ante Jelavić, isporučivao mu granate raznih kalibara i Mercedesove autobuse (valjda sve proizvedeno u već privatiziranom Sokolu). Sve to u vrijeme nakon Vašingtonskog sporazuma, kada više nije bilo ni „Herceg-Bosne“ niti vojnih aktivnosti. Hrvatski narodni sabor (HNS) je formiran da bi zasjenio HNV i unio zabunu u javnost imenom, ali s potpuno suprotnim političkim namjerama od onih koje je imao i ima HNV. HNS je navodna krovna institucija svih hrvatskih političkih stranaka u BiH, vjerni sljedbenik „Herceg-Bosne“, s dobro skrivanom haškom oznakom – „Udruženi zločinački poduhvat“. To se ne smije pominjati jer su to Čovićeva krila.

Gospodin Vlaho Orepić je, 3. jula, došao u Sarajevo u posjetu HNV-u, ne u posjetu HNS-u, HDZ-u, Draganu Čoviću i HDZ-ovim funkcionerima. Došao da se informira o stanju u BiH, o položaju Hrvata i odnosima među narodima, o odnosima dviju država i o mogućem unapređenju tih odnosa. Uz to, želio se upoznati s istinom o onome što se zbivalo u BiH u ratu i poslije rata jer u Hrvatsku se ta istina teško probijala.

Rijedak političar

Treba reći da je on jedan od rijetkih političara i zastupnika u Saboru RH, posljednjih godina jedini, koji je došao u Sarajevo po informacije, a ne sa diktatom. (Međusobno informiranje je bilo mnogo bolje u ratu i neposredno poslije njega, kada je cijela hrvatska opozicija dolazila u Sarajevo). Zadnjih godina, defilirali su mnogi, i zvanični i nezvanični, ali su uvijek tražili informacije od HDZ-a, direktno ili od njihovih pristalica. Zato su hrvatska javnost i hrvatski zvaničnici bili pogrešno informirani o stanju u BiH, posebno o položaju bh. Hrvata. Vlaho Orepić je došao u zvaničnu posjetu HNV-u. Posljednji susret nekoga od zvaničnika iz Hrvatske sa HNV-om bio je onaj s pokojnim Ivicom Račanom kada je bio premijer, i to u Zagrebu. Čak ni predsjednik Ivo Josipović nikada nije htio primiti delegaciju HNV-a i nepoznato je od koga je dobijao informacije o stanju u BiH i položaju Hrvata u njoj. Vjerojatno je zbog toga i on bio prihvatio tezu o „legitimnim predstavnicima“ i odlazio Dodiku na sastanke u Banju Luku kao predsjedniku entiteta RS a da nikada nije htio primiti Živka Budimira, predsjednika Federacije, koji nije bio iz HDZ-a. Jedini hrvatski zvaničnik koji je neprestano održavao kontakte s HNV-om bio je predsjednik Stjepan Mesić, i to od njegovog osnutka.

Što je toliko zaboljelo hadezeovce da su tako žustro reagirali na ovu posjetu?

Prvo, sami su otkrili svoju boljku. Posjeta nije bila Parlamentu Federacije, gdje oni drže sve konce, a što se valjda očekivalo od jednog zastupnika u Saboru RH. Kako je moguće da jedan takav zvaničnik njih mimoiđe a da dođe u Sarajevo? Posjeta nije bila ni u njihovim prostorijama iako je bila u zgradi u kojoj je i Parlament Federacije, a što koriste kao argument da bi posjetu dezavuirali. Nikako da shvate da čovjek nije došao kod njih po informacije, nego je došao u HNV, koji slučajno ima prostorije u istoj zgradi. Gospodin Orepić se obratio novinarima koji su ga čekali u holu zgrade, a koji je zajednički hol za sve institucije koje su tu smještene. To što su u hol stavili natpis da je tu njihovo sjedište ne znači da je to njihov prostor i da ga je gospodin Orepić nelegalno koristio. (Provjerio sam, Parlament Federacije nema nikakav zvanični dokument da im se taj hol dodjeljuje na upotrebu). Uostalom, cijela zgrada je nekadašnje sjedište društveno-političkih organizacija, poznata pod imenom DPO, a najviše prostora u njoj koristila je i koristi uprava Grada Sarajeva. HNV je imao prostor u toj zgradi prije nego je Federacija formirana. Ali to očito ne znaju funkcioneri HDZ-a, što ne čudi jer im je prvi dolazak u Sarajevo dolazak na neku HDZ-ovu funkciju. To njihovo izraženo uzurpatorstvo nije novo, jer ne postoji ono što su mogli uzurpirati a da to nisu uradili – svu državnu imovinu koja se našla u vojno osvojenim granicama „Herceg-Bosne“, od najmanje zemljoradničke zadruge do pošte koju su pretvorili u Eronet, elektroprivrede koju su pretvorili u Elektroprivredu Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, šuma koje su pretvorili u Šume Herceg-Bosne, željeznice koju su pretvorili u Željeznice Herceg-Bosne, puteva koje su pretvorili u Ceste Herceg-Bosne i sve tako redom, završno s Aluminijem. (Tako se valjda čuvalo to „sveto ime Herceg-Bosne“, kako je jednom rekao Dragan Čović.)

Uzurpiranje politike

Što je najgore, uzurpirali su hrvatsku politiku u BiH. To je druga boljka koju pokazuju na posjeti saborskog zastupnika. Pojavio se netko iz Hrvatske, i to zastupnik u Saboru i lider nove političke stranke, koji želi zaustaviti to uzurpatorstvo.  „Politika Dragana Čovića nema legalitet i legitimitet, kao hrvatski interes predstavlja politiku koja se zasniva na ratnom plijenu. Ta politika je uzrok (…) čak generira i strah i političku ovisnost čak i velikih i jakih poslovnih ljudi u Hercegovini.“ To je izrekao gospodin Vlaho Orepić u Sarajevu, ispred natpisa „Parlament Federacije Bosne i Hercegovine“, ispisanog u ulaznom holu zgrade. Problem je ovo što je rečeno, a ne mjesto na kome je izrečeno. Istinitost izrečenog se želi prekriti problematizirajući mjesto gdje je izrečeno. Moglo je biti izrečeno i na Mjesecu, to je nevažno, važna je istinitost navoda. Pokrenut će se istraga, kako su zaprijetili, protiv navodnog nelegalnog korištenja mjesta, a ne o istinitosti izrečenog. Izrečeno se nije negiralo jer se boje da bi takva istraga otkrila mnogo više, ili i sami znaju koliko je to istinito. Pravi problem koji treba sakriti je legalnost i legitimnost HDZ-a BiH kao političke organizacije na vlasti u BiH i njihovog vođe Čovića, jer se to u hrvatskoj javnosti ne smije dovesti u pitanje. I to više nije govor za BiH, to se ovdje zna, nego je to za hrvatsku javnost. Tko smije posumnjati u čovjeka koji u svim prilikama sjedi pored predsjednice i premijera države, i koji sjedi pored Dodika kada slavi ratne zločince?

To je treća boljka hadezeovaca. „Problem se generira i u činjenici da jednom neobjašnjivom politikom, u suradnji s Dodikom, BiH se udaljava od NATO perspektive, što ulazi u sukob s interesima Republike Hrvatske. To dodatno ugrožava sigurnosnu situaciju.“ Ovo nije izrekao bilo tko, nego bivši ministar unutarnjih poslova susjedne države, s čijeg vrha se stalno upozorava kako je BiH opasnost za sigurnost svijeta, ali ne zbog osovine Dodik-Čović, nego zbog muslimana za koje se tvrdi da su po vjeri teroristi. Izrečeno vraća u sjećanje ono što je već izrečeno u Saboru o veleizdaji kada je premijer bio spreman na fizički obračun braneći svoj dignitet. A sve ove izjave su date s mjesta „koje je namijenjeno federalnim zastupnicima i izaslanicima“, pa se čini da je to izrečeno u njihovo ime. Konačno je netko izgovorio ono o čemu „zastupnici i izaslanici“ ne smiju ni u snu govoriti. U Bosni se kaže: nije kome je namijenjeno, nego kome je suđeno. Ne zna se da li se radi o sujevjerju ili o vjeri u providnost.

Četvrta je boljka hadezeovaca istina. Politika Dragana Čovića, HDZ-a i HNS-a je zasnovana na lažima i konstrukcijama. Pojavio se netko iz Hrvatske, i to zastupnik u Saboru, koji želi čuti i govoriti istinu o stanju u BiH, o odnosima dviju država, o položaju naroda. Do sada se čuo glas samo HDZ-ovih zastupnika iz BiH u Saboru. To je bilo sveto slovo koje nitko nije provjeravao. Sada će se čuti jedan drugačiji glas, drugačije činjenice, s drugačijim opisom stanja i s drugačijim mjerilima odgovornosti i krivice. A početna činjenica je da HDZ ima vlast u BiH u kontinuitetu od 1990. godine, s neznatnim prekidom od dvije godine. Danas, po njihovoj interpretaciji, za stanje u BiH i za položaj naroda svi su krivi, samo ne oni. A istina je da propada sve čega se dotaknu. Završnica je Aluminij Mostar.

(Izvor: Analizira.ba)

loading...

Komentari - Ukupno 1

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...