ISAK SAMOKOVLIJA: (Ne)pročitani velikan naše književnosti

U Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH 16. januara je kao dio goraždanske manifestacije „Sunce nad Drinom“ otvorena izložba o književniku Isaku Samokovliji

  • Kultura

  • 24. Jan. 2014  

Na velikom, blago požutjelom listu papira, urednim školskim krasnopisom je napisano Molbenica Isaka Samokovlije učenika IV razreda u Sarajevu za: oprost od plaćanja školarine.

 

Dokument je dne 29. rujna 1905. upućen Visokoj zemaljskoj vladi, za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu a u njemu stoji: „Visoka zemaljska vlado! Potpisani molim ponizno za oprost od plaćanja školarine s ovih razloga: 1. po priloženoj svjedodžbi pod A dobio sam posljednjega proljeća svjedodžbu prvoga reda, a vladanje moje bilo je pohvalno; 2. roditelji moji ne mogu više plaćati za me školarinu, budući da po priloženoj svjedodžbi B nikakva imetka nemaju; 3. potpisani nastojat ću da se dobrim vladanjem i marljivošću i dalje pokažem vrijednim visoke milosti.“

 

Ova molba samo je jedan od preko stotinu eksponata koji su se našli na izložbi „Isak Samokovlija: Etika brige o drugome“ koja je trenutno postavljena u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine. Izložba rekonstruiše piščevo školovanje, studij medicine u Prvom i ljekarsku službu u Drugom svjetskom ratu, te književnu karijeru u čijem fokusu neprekidno ostaju skrajnuti i obespravljeni pojedinci.

 

Autorica i autor izložbe, Šejla Šehabović i Zlatan Delić, spomenuti eksponat ističu kao jedan od najdirljivijih predmeta iz zaostavštine velikog bh. pisca. Šejla Šehabović u razgovoru za naš list ne krije koliko su oboje emotivno reagovali na otkriće jednog starog eksponata decenijama čuvanog u depou Muzeja: „Dok smo radili na izložbi, neka ovo bude i patetično, oboje smo plakali nad originalom molbe. Zamislila sam kako je davno nekada postojao dječak za kojega niko nije znao da će postati veliki pisac – i molio da mu se oprosti školarina jer mu roditelji nemaju imetka. Moglo se desiti da jedan od najvećih naših pisaca ostane bez obrazovanja.“

 

Prije nešto više od jednog vijeka, sefardski dječak se borio za svoje obrazovanje i bolji život. Rođen u Goraždu 1889. godine, Isak Samokovlija se školovao u Sarajevu gdje je i proveo najveći dio svog života. Hirovitost lične sudbine i historije vodila ga je na studij medicine u Beču, na frontove i u vojne bolnice, na službe po bosanskim kasabama. Ipak, najvjerniji je ostao sarajevskoj kasabi u kojoj je uglavnom smještena radnja njegovih melanholičnih pripovijedaka o hamalima, bakalinima i gradskoj sirotinji koja pretura dan za danom, sa upornom nadom u skori radosni preokret.

 

Nade Samokovlijinih junaka se uglavnom izjalove, ali tanka ustrajna nit humanizma u njihovim životima se ne prekida. Uspijeva se sačuvati ljudsko dostojanstvo i kad je cijena visoka, a siromaštvo ne uzima čovjeku dušu, naprotiv, sreća i ljubav su odomaćeniji u sirotinjskim udžericama nego u bogataškim palatama.

 

Povod za izložbu o Isaku Samokovliji je tradicionalna manifestacija Sunce nad Drinom Centra za kulturu Goražde, a želja autora je bila napraviti edukativnu izložbu, a ne stereotipno predstavljanje lika i djela.

 

„Pitali smo se šta je to u životu i produkciji Isaka Samokovlije nama važno? Iz uvida u prebogatu zbirku koju Muzej baštini o ovom autoru tretirali smo isključivo materijale koji govore o našoj povijesti kao povijesti staranja, povijesti solidarnosti. Tako smo shvatili naš rad na ovoj izložbi - ona govori o nama danas. Predmeti i tekstovi ostali iza Isaka Samokovlije materijal su od kojeg smo sastavili vlastitu priču“, objašnjava Šehabović. (A. Bašić)

 

(Integralni tekst čitajte u novom broju „Slobodne Bosne“ koji je u prodaji od četvrtka, 23. januara)

trenutak ...