POLEMIKA ESAD DURAKOVIĆ - MILE STOJIĆ: Je li pjesnik Vernes Subašić dobio nagradu za politički pamflet ili poeziju?!

Na ovogodišnjoj manifestaciji SLOVO GORČINA, koja se godinama već održava u Stocu, u spomen poetskom gorostasu Maku Dizdaru, nagrađena je zbirka pjesama PAPAGAJ SLOBODA autora Vernesa Subašića.

  • Kultura

  • 07. Avg. 2019  07. Avg. 2019

  • 12

Prema mišljenju akademika Esada Durakovića, Subašić nije zaslužio nagradu jer njegova poezija predstavlja ksenofobni pamflet. No, predsjednik žirija, književnik Mile Stojića, smatra da je sud akademika Durakovića „ishitren i neukusan“ te da u nagrađenoj zbirci poezije „ne postoje niti naznake onoga što autor naziva islamofobijom“.

U nastavku teksta pročitajte kritički osvrt akademika Durakovića te reakciju predsjednika žirija, Mile Stojića.

Piše: Esad Duraković

Ovaj događaj zaslužuje posebnu pažnju šireg auditorija budući da nagrađena zbirka – naravno, još više odluka žirija da je takvu nagradi – nosi izrazito snažno ideološko breme kojim se negativno kontekstualizira u prostoru rigidne ideologije, pa se time situira kao svojevrsna kontaminacija kulture, umjetnosti posebno, kao svojevrsni prilog „estetici ružnoga“. Naime, u toj zbirci je, među ostalima, i tekst GLJIVE koju ovom prilikom nudimo čitaocima da bi sami mogli vidjeti koliko je taj tekst daleko od poezije, od bilo koje vrste poetske uzvišenosti, i koliko je, zapravo, kulturalno i estetski unižavajući zbog te snažno pulsirajuće ideologijske ostrašćenosti.

Ovaj tekst (ne može se nazvati poezijom uprkos „estetički“ šokantnoj odluci žirija) kontekstualizira se negativno u tradiciji Stoca, u njegovom intelektualnom i povijesnom miljeu, u bujajućoj islamofobiji i, iznad svega, nedostojan je na svaki način Makovog poetskoga carstva. Autor je usredsređen s krajnjim negativitetom na minareta, očajnički tragajući za što je moguće više unižavajućim riječima. Minareta su inače – nasuprot tome – sa stanovišta semiotike prostora, izvanredni semiotički stilemi, kao što su to i crkveni tornjevi, ali se autor negativistički koncentrira samo na te stileme, na minareta (ne i na druge okolne simbole religije i duhovnosti), čime se njegov tekst određuje upravo kao ksenofobni pamflet. Poseban značaj i snagu na tome planu daje mu dodijeljeno priznanje.

No, autor ovoga teksta (koji nikakvom interpretacijom ne može osvojiti status pjesme upravo zbog ogromnog i očiglednog ideologijskog naboja koji mora da nosi) može pisati kako i šta hoće; njegov tekst je u određenoj fazi njegova stvar. Međutim, nešto sasvim drugo je kada se takav tekst nagradi, pa još na tako važnoj manifestaciji. Tim činom, tekst se institucionalizira kao vrijednost na izrazito visokoj razini; nameće se kao naročit autoritet, s namjerom i mogućnošću da uđe u knjiženi kanon. Tu je problem. Kolaterala je sveopća. Naime, autentična i ideološki neutralna kritika ne može pozitivno valorizirati toliko ideologizirani tekst, ali njegovom institucijskom afirmacijom (nagradom) žiri sam sebe diskvalificira, unižava se nagrada kao takva, značajno se „zakida“ svaki bivši i svaki budući laureat, baca se sjenka na poetskog klasika Dizdara i td.

Riječ je ovdje o ozbiljnoj, čak vrlo ozbiljnoj šteti koja je nanesena kulturi i umjetnosti. Autentična kritika i povijest književnosti znaju to pouzdao prepoznati.

GLJIVE

/Zbirka nije objavljena, ali je na internetu i ova pjesma iz nje/

Velika kiša,
Strašna poplava!
Gljive niču po šumi
Ko džamije po mome gradu.
U njima, mašallah,
Kad si gladan
Možeš da ugriješ ruke.
Plan je grada:
Jedna mahala – jedna džamija
Baš kao nekada:
Svaka mjesna zajednica – jedna zadruga.
U tim bogomoljama mnogo se naučiti da
Poput ispravnog popunjavanja
Glasačkog listića.
Glasina poput ezana odjekuje:
Tvornice tu se otvaraju!
Između namaza vrijeme radno.
Proizvodnja friških ummetaka,
Za obuću koja žulja.
Sa vidikovca se vide munare
Grad kao kaktus.
Kome treba pustinjsko proljeće
Da procvjeta.
Grad kao veliki jež
Koji na leđima nosi Geu
Zabadajući joj bodlje u oblo dupe. 

Piše: Mile Stojić 

Ishitren i neukusan je sud akademika prof. dr. Esada Durakovića o jednoj pjesmi mladog pjesnika Vernesa Subašića iz Zenice, pogotovu što u toj pjesmi ne postoje niti naznake onoga što autor naziva islamofobijom. 

Naprotiv, za svakoga tko zna čitati poeziju, u spomenutoj pjesmi radi se o ironijskom diskursu, o reakciji na našu izvitoperenu stvarnost u kojoj odista u „bogomoljama mnogo se naučiti da/ Poput ispravnog popunjavanja/ Glasačkog listića.“ Godinama se u nas govori i piše o zloupotrebi vjerskih institucija kad su u pitanju glasanja za političke stranke, i što je onda tu - islamofobija?

Nejasno je i to kako se o cijeloj i cjelovitoj knjizi jednog izuzetno darovitog autora, koja ima gotovo stotinu stranica, može suditi na osnovu samo jedne pjesme, budući da knjiga još nije ni objavljena. Taj rukopis pročitao je žiri, ali ne i akademik. 

Prema propozicijama natječaja, knjiga će biti objavljena tek iduće godine i valjalo bi ju pričekati da se o njoj i o njenom piscu donese bilo kakav relevantan kritički sud, ali naši dušebrižnici, eto, nemaju strpljenja čekati. 

Ja se čudim uvaženom akademiku Durakoviću, jer nije li nečasno i nepristojno da jedan starac, proslavljeni akademik, tako oštro i nemilosrdno ideološki udara po jednom mladcu, koji je napisao tek svoju prvu knjigu, koja, uz to, još nije ni objavljena? Veoma mi je žao zbog toga. A onda sve to stavljati u kontekst napaćenog Stoca, u kojemu je Subašić prije neki dan bio prvi put u životu?

Natječaj festivala Slovo Gorčina bio je anoniman, nismo znali tko je u pitanju, ali smo svi bili složni da ovaj vrijedni i talentiran autor dobije prvu nagradu. Rukopis „Papagaj sloboda“ ocjenjivali su: jedna profesorica književnosti na sveučilištu, jedan izvrsni pjesnik i moja malenkost. Ocjenjivali smo cjelinu rukopisa. Najgore je to što se iz konfuzne akademikove „ekspertize“ da razaznati kako bi akademik da brani islam. Od koga? 

U jednoj davnoj pjesmi, a povodom sličnog nasrtaja katoličkog velikodostojnika na drugog mladog autora, napisao sam riječi molitve: Obrani nas, Bože, od onih koji Te brane! Nema tu, dakle, nikakva skandala, osim što je ovaj akademikov neukusni istup zaista skandalozan!

 

Komentari - Ukupno 12

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...