JEZIVA PRIČA O ŽIVOTU SESTRE NAJVEĆEG ZLOČINCA: Zbog brata Adolfa imala je velikih problema, čak je promijenila i prezime, a ono KRIJE TAJNU NAD TAJNAMA… (VIDEO)

On ju je financijski uzdržavao. I tokom rata, sve do njegovog samoubojstva slao joj je novac i brinuo se o njezinom stanju

  • Jeste li znali

  • 13. Avg. 2019  

  • 1

Paula Hiedler 1930. godine dobila je otkaz u osiguravajućoj tvrtki u kojoj je radila u Beču. Bila je vrijedna radnica i mislila je da je njezina kompanija cijeni. Nije znala zašto je dobila otkaz. Razlog je bio u njezinom prezimenu, tipično njemačkom prezimenu kojeg je ona pisala na taj način, no njezin stariji brat pisao ga je drugačije. Hitler.

Paula Hitler, mlađa sestra najomraženijeg čovjeka u povijesti, u tom trenutku nije znala u što se njezin brat pretvorio, a iako su bili u kontaktu, nisu živjeli zajedno, a viđali se možda jednom, dva puta godišnje. Prije nego je postala poznata kao sestra velikog vođe, Paula je bila najmlađe dijete u tipičnoj obitelji srednjeg sloja u Njemačkoj. 

Rođena je 21. siječnja 1896. godine kao najmlađe dijete Aloisa i Klare Hitler i jedna 'prava' Hitlerova sestra. Njihov otac imao je još jedan brak iz kojeg su dobili još dvoje polubraće. Kada je imala šest godina otac je umro pa je njezina majka Klara bila primorana preuzeti sve. Iz svog obiteljskog doma u Leondingu preselili su se u skroman stan u Linzu i tako skromno živjeli nekoliko godina, od Aloisove penzije. I Adolf i Paula sjećat će se kao brižne majke, piše ATI.  

Pet godina nakon smrti oca, umrla je i majka. 1906. godine primijetila je kvržicu na dojci, i ignorirala je. Obiteljski liječnik konačno ju je pregledao i utvrdio da ima rak dojke, no nije joj to rekao. Taj je ružni posao prepustio njezinoj mladoj djeci. Tako je najstariji Adolf tu vijest prenio svojoj sestri i majci, Klari, koja se okrenula vjeri. Paula je imala 11 godina i počela se jako oslanjati na svog sedam godina starijeg brata. 

Nakon majčine smrti Adolf se preselio u Beč a Paula je ostala u obiteljskom stanu u Linzu. Živjeli su od očeve penzije, kao i male stipendije koju su dobili. Adolf se kasnije odrekao svog dijela i prepustio ga mlađoj sestri. Paula je živjela mirnim životom, fokusirala se na svoju egzistenciju, i pisala pisma bratu, koji je marljivo gradio svoju karijeru. 

Početkom 20-ih Paula se preselila u Beč. Neko je vrijeme radila kao domaćica bogatih obitelji u Beču, ali i u židovskom studentskom domu. Nakon tog posla počela je raditi kao tajnica diljem Beča, a tijekom rata radila je kao tajnica u vojnoj bolnici.

O njezinim političkim stavovima malo se toga zna, osim što je poznato da je surađivala sa Židovima, nikada se nije priključila nacističkoj stranci ili na bilo koji način podržavala sklonosti svog brata. 

Nedavno je otkriveno da je početkom Drugog svjetskog rata bila zaručena za Erwina Jekeliusa, oficira Trećeg Reicha i jednog od entuzijastičnih nacističkih šefova, odgovornog za slanje najmanje 4000 ljudi u plinske komore. Njihov brak zabranio je sam Hitler koji je Jekeliusa uhitio i poslao na istočnu frontu. Tamo je i umro kao sovjetski zatočenik u ratnom logoru. 

Iako nije dijelila ni podržavala ideje svog brata ona ga je obožavala. Napominjala je da su se samo sporadično nalazili nakon što se on odselio, no u tim je susretima uživala. U intervju sa američkom vojskom iz 1946. godine rekla je da ne vjeruje da je njezin brat naredio uništenje tolikog milijuna ljudi. To nije bio brat kojeg je ona poznavala, govorila je. 

No čini se da su imali burno odrastanje. Kao što je njihov otac tukao Hitlera, tako je Hitler počeo tući svoju sestru nakon smrti njihove majke. Vjerovala je ona da je to zbog njezinog obrazovanja, i da ju on samo zadržava na pravom putu. 

Unatoč tome pokazao je da ima barem malo ljubavi i privrženosti prema mlađoj sestri. Nakon što je ostala bez posla zbog povezanost s njim, on ju je financijski uzdržavao. I tijekom rata, sve do njegovog samoubojstva, slao joj je novac i brinuo se o njezinom stanju. 

Nakon rata Paulu su uhitili američki obavještajci i zadržali na ispitivanju. Rekla im je da je brata proteklog desetljeća vidjela samo jednom ili dva puta godišnje, a Evu Braun samo jednom. 

Nakon što su je pustili iz pritvora vratila se u Beč gdje je zahvaljujući svojoj ušteđevini živjela neko vrijeme. Kada je potrošila sav novac, zaposlila se u lokalnoj trgovini. Godine 1952. preselila se u gradić Berchtesgaden u planinama izvan Salzburga i promijenila ime u Paula Wolff. 

Prezime nije imalo nikakve jasne poveznice sa njihovom obitelji, no Paula je znala za poveznicu, bio je to nadimak njezina brata dok su bili djeca, a koristio ga je kao kodno ime i u vrijeme dok je bio Führer.

Dok je živjela u planinama pomno su je nadzirali članovi SS-a, kao i preživjeli članovi njegovog bliskog kruga, najvjerojatnije bez njezina znanja.

Većinu svog života držala se daleko od ljudi, i izbjegavala socijalne kontakte. Možda se bojala tretmana kojeg će dobiti kada ljudi saznaju s kim je obiteljski povezana, a možda se ni sama nije mogla pomiriti sa onim što je učinio njezin brat, onaj koji je odrastao i postao čudovište. 

No 1959. godine pristala je na jedini intervju kojeg je ikada dala. Peter Morley iz Associated-Rediffusiona javio joj se sa zanimanjem o životu Hitlerove sestre. Originalni njemački intervju je izgubljen, no engleska verzija je ostala. 

Većinom su razgovarali o odrastanju sa Hitlerom, a sva politička pitanja glatko je izbjegavala. Iz tog razgovora bilo je jasno kako obožava svog starijeg brata, i stalno je naglašavala da ne može vjerovati da je učinio nešto toliko strašno. 

"Jako ga je poštovala i mislim da sam rekao neku kritiku, mislim da bi ga zaštitila. Takav sam dojam dobio. Osjećala bi da je njezina dužnost da ga zaštiti", prisjećao se novinar kasnije. 

Iz njihovih dana odrastanja prisjetila se da je Hitler uvijek morao biti vođa, koju god igru da su igrali. 

"Moj brat bio je uvijek vođa. Svi su ostali radili ono što im je on rekao. Možda su instinktivno osjećali da je njegova volja snažnija od njihove", kaže. 

Preminula je 1960. u dobi od 64 godine. Time je završena Hitlerova obiteljska loza, osim nasljednika njegove polubraće. Bio je to kraj jedne tihe ere, jednog tihog života, žene koja je nosila prezime koje ju je zauvijek podsjećalo na brata, na stravične stvari koje je radio. 

 

loading...

Komentari - Ukupno 1

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...