SRBIJU ĆE VJEČNO PROGANJATI NJIHOVE KOSTI: Krvnik iz Višegrada zaštićen je šetao Srbijom, svi su znali za MONSTRUOZNE I SVIREPE ZLOČINE koje je počinio…

„Slobodna Bosna“ donosi novu priču iz povijesti

  • Jeste li znali

  • 22. Okt. 2019  

  • 1

Danas se navršava 27 godine od otmice i ubistva 16 građana Srbije bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Sjeverin kod Priboja, koje su izveli pripadnici snaga bosanskih Srba za vrijeme oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini.

Pripadnici paravojne jedinice „Osvetnici”, koja je djelovala pod okriljem Vojske Republike Srpske, presreli su 22. oktobra 1992. godine, kod mosta na Limu u mjestu Mioče u BiH, autobus užičkog preduzeća „Raketa” koji je saobraćao na redovnoj liniji Priboj–Rudo–Priboj.

Nakon legitimiranja svih putnika, iz autobusa su izveli samo građane bošnjačke nacionalnosti – Mehmeda Šebu, Zafera Hadžića, Medu Hodžića, Medredina Hodžića, Ramiza Begovića, Derviša Softića, Mithada Softića, Muju Alihodžića, Aliju Mandala, Seada Pecikozu, Mustafu Bajramovića, Hajrudina Sajtarevića, Esada Džihića, Idriza Gibovića, Ramahudina Ćatovića i Mevlidu Koldžić – i vojnim kamionom ih odvezli u pravcu Višegrada, gdje su brutalno pretučeni i potom ubijeni.

Večer uoči ovog događaja, pripadnici iste jedinice oteli su Sabahudina Ćatovića ispred porodične kuće u Sjeverinu i odveli ga u nepoznatom pravcu.

Okružni sud u Beogradu kvalificirao je otmicu i ubistva kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva i 2005. godine pravnosnažno osudio pripadnike jedinice „Osvetnici” Milana Lukića, Olivera Krsmanovića, Dragutina Dragićevića i Đorđa Ševića na 20, odnosno 15 godina zatvora. Nakon okončanja krivičnog postupka, institucije Srbije su odbijale sve zahtjeve srodnika žrtava za obeštećenje i druga prava koja im po Ustavu i zakonu pripadaju. Jedini pozitivan korak načinila je opština Priboj, koja je pomogla izgradnju spomen-obilježja otkrivenog u oktobru 2015. godine.

Porodice ubijenih Sjeverinaca bezuspješno su pokušale da dobiju obeštećenje za ubistvo svojih najbližih, tuživši Republiku Srbiju 2007. godine zbog njene podrške VRS-u, kao i zbog njene odgovornosti za nesprječavanje ovog zločina i obaveze da zaštiti građane pograničnog područja u vrijeme trajanja oružanog sukoba u BiH.

Sud u Srbiji odbio je da razmatra povezanost tadašnjih vlasti Srbije i Republike Srpske i nije našao da je država odgovorna zbog neobezbjeđivanja državne granice, ljudi i imovine u blizini područja zahvaćenog ratom, na šta su organi unutrašnjih poslova i vojske bili obavezani po tadašnjim propisima.

MONSTRUM PORIJEKLOM IZ VIŠEGRADA

Milan Lukić, rođen u Foči 1967. godine, presuđeni je ratni zločinac porijeklom iz sela Rujišta udaljenog 15 kilometara od Višegrada.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je proglasio Milana Lukića krivim po 17 od 21 tačke optužnice. Na teret mu se stavljaju ubistva, mučenje, napadi, pljačka, uništavanje imovine i ubistvo najmanje 132 identifikovana muškarca, žene i djece zbog čega je osuđen na doživotnu kaznu zatvora. Lukićev rođak Sredoje Lukić i bliski porodični prijatelj Mitar Vasiljević osuđeni su od strane istog suda na 30, odnosno 15 godina zatvora.

Općinski sud u Beogradu Milana Lukića osudio je na 20 godina zatvora zbog kidnapovanja i ubistva 16 Bošnjaka u selu Mioče, općina Rudo. Posebno su monstruozni zločini počinjeni u Pionirskoj i na Bikavcu, gdje se kao glavni akter navodi Milan Lukić, gdje je u junu 1992. godine spaljeno oko 140 živih civila, uglavnom žena djece i starijih osoba.

Do rata Lukić je živio u Srbiji, Njemačkoj i Švicarskoj. U proljeće 1992. godine se vraća u Višegrad gdje organizira paravojne jedinice „Osvetnici“ poznati i pod imenom „Bijeli Orlovi“, sa ciljem progona i istrebljenja domicilnog stanovništva. Poslije pada Višegrada 12. aprila 1992. godine Lukić usko surađuje sa srpskim okupacionim vlastima i Užičkim korpusom JNA.

Direktno je odgovoran za ubistvo 84 Višegrađanina koji su se nalazili u autobusima na putu prema slobodnoj teritoriji (općina Olovo). Također, odgovoran je za koncentracioni logor Uzamnica (bivša kasarna JNA na području Višegrada). Do 2004. godine Lukić se slobodno kretao po Srbiji gdje je bio zaštićen od tamošnjih vlasti. U augustu 2005. godine uhapšen u Buenos Airesu, Argentina gdje je živio pod lažnim imenom Goran Dukanović. Dana 20. februara 2006. godine izručen međunarodnom tribunalu u Haagu. Trenutno izdržava kaznu zatvora u Zabeli kod Požarevca u Srbiji.

(SB)

loading...

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 1

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...