Riječ je o njenim izjavama o životu iza "Gvozdene zavjese" i poniženjima koja su se navodno doživljavala na graničnim prelazima sa crvenim pasošima bivše SFRJ.

Kitarovićeva je o tome govorila u Vašingtonu, gdje je primila Fulbrajtovu nagradu za životno djelo, a dijelove tog govora je pokušala da objasni juče na premijeri filma o bivšem Hajdukovom igraču Ivanu Gudelju.

Portal Indeks piše da je Grabar Kitarovićeva ponovo tako otvorila temu o Jugoslaviji, državi o čijim bi demokratskim deficitima, ako već nema pametnijih i aktuelnijih tema, mogla i govoriti istinu, ali njoj je istina, očito, nedovoljno efektna.

Politički analitičar Žarko Puhovski takvo ponašanje Grabar Kitarovićeve objašnjava njenom željom da se svidi onima kojima se obraća.

To je, ističe, njen osnovni motiv.

"Ona tako govori, ima taj tekst bez sadržaja, pun fraza. Vjerovala je da se publici kojoj govori tamo u Vašingtonu može svidjeti i prosto je, kako se to ljudima i dalje događa, izgubila iz vida da to što ona tamo kaže u roku od dva sata može znati cijeli svet, pa onda i Hrvatska", kaže Puhovski.

Dodaje da statistike pokazuju da ona ima značajan udio starijeg stanovništva među biračkim tijelom.

"Ti ljudi su iz brojnih gastarbajterskih familija, stotine hiljada ljudi radilo je u inostranstvu, svake godine su dva puta dolazili u Jugoslaviju, pola Jugoslavije živjelo je od njihovih deviznih doznaka, moglo se ići kod njih u Njemačku, Francusku, Švedsku... ako ste imali novca i dobre volje, bez poteškoća. Dakle, ona govori direktno protiv iskustva i koliko god ljudi bili orijentisani na ideologiju i koliko god njeno biračko tijelo bilo slabije obrazovano, lična iskustva ipak ne možete tek tako lako zaboraviti", rekao je.

Puhovski je uvjeren da je Grabar Kitarovićeva pritom neoprezno vjerovala da to neće doći do Hrvatske.

Prema njegovim riječima, to se može vidjeti i iz njene reakcije u kojoj kaže da je to žalosno, površno interpretiranje njenog govora jer je, navodno, u njemu bilo nekih dubljih sadržaja koje on, ističe, ni uz najbolju volju, nije našao.

"Imala je govora u kojima su se mogle naći neke teze, sviđale nam se ili ne, ali ovdje nema ničega, samo te fraze o porodici, o naciji i ta Gvozdena zavjesa kao simbol koji Amerikancima nešto znači. Amerikanci, naravno, pojma nemaju gdje su te granice u Evropi točno bile. To je jedna vrsta hladnoratovske interpretacije svijeta koju je ona očito dobrim dijelom pokupila za vrijeme svog rada u NATO-u koji je upravo u to vrijeme kad je ona bila tamo počeo novu fazu obnavljanja hladnog rata kad se vidjelo da Putin jača“, kazao je Puhovski.

A kada je riječ o crvenom pasošu i problemima na granicama i konstataciji da uprkos izuzetnoj hrvatskoj privrženosti SAD, u tu državu i dalje se može putovati samo s vizom, Puhovski je dodao da, osim toga, kada dođete u Ameriku oni i dalje postavljaju ista pitanja kao sedamdesetih, poput - da li ste terorista, komunista ili homoseksualac.

"Danas nije ništa lakše putovati u SAD nego u jugoslavensko vrijeme, a u inostranstvo se tada putovalo puno lakše nego danas. Ne zbog Jugoslavije, nego jer je bilo puno manje kontrole na granicama. Da nas je 1970. godine neko počeo svlačiti na aerodromu, mislim da bi pola ljudi dobilo srčani udar. Izuvanje cipela, skidanje remenja... naprosto nije postojalo jer su tek sredinom sedamdesetih, nakon talasa terorizma, jako pooštrene mjere kontrole na granicama. Ona je tu doista uletjela u nebrano grožđe", zaključio je Puhovski.

A istoričar Hrvoje Klasić konstatuje da su izjave Grabar Kitarovićeve, nažalost, produkt pristupa prošlosti u Hrvatskoj u posljednjih 30 godina koji je crno-bijel pa se sve što se događalo od 1945. do 1990. ocjenjuje crnim, a sve se što je bilo u Hrvatskoj od 1991. godine ocjenjuje bijelim.

A, ni u jednom ni u drugom slučaju nije bilo tako, poručuje Klasić.

"Kada je Čerčil izgovorio riječi o Gvozdenoj zavjesi, Jugoslavija zbilja jeste bila. Međutim, već sljedećih nekoliko godina, nakon sukoba Tita i Staljina, Jugoslavija dobija specifičnu poziciju između istoka i zapada. Nekad je bila istok, nekad zapad, nekad je u isto vrijeme bila istok i zapad", rekao je Klasić.

Ističe, međutim, da u trenutku kada se Kolinda Grabar Kitarović rodila i odrastala Jugoslavija sigurno nije bila iza Gvozdene zavjese, o čemu upravo svjedoči činjenica da je, za razliku od vršnjaka iz Poljske ili Bugarske, ona mogla da putuje s crvenim pasošem.

"I, što je još zanimljivije, mogla je da putuje bez vize, zbog čega je taj pasoš bio i te kako na cijeni i vjerovatno je jedan od najfalsifikovanijih na svijetu. Ne moram da govorim da je u Jugoslaviji holivudska elita snimala filmove, što je samo jedan od dokaza da se nije radilo o životu iza Gvozdene zavjese, što ne znači da se nije radilo o životu u socijalističkoj zemlji", govori Klasić.