U HRVATSKOJ SE VODE BIZARNE RASPRAVE: Što je to tuđmanizam: filozofija ili doktrina? A vode li se rasprave o presudi Haškog tribunala...?

Ne ulazeći dublje u općepoznata Tuđmanova stajališta o Hrvatskoj kao demokratskoj zemlji članici EU-a i NATO-a, pokušat ćemo pridonijeti definiranju tuđmanizma citirajući samoga Franju Tuđmana.

  • Društvo

  • 07. Nov. 2019  07. Nov. 2019

  • 1

Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u modi je već duže vrijeme, osobito nakon oslobađajuće presude generalima Gotovini i Markaču, ali popularnost mu dodatno poraste uoči svakih izbora, i predsjedničkih, i parlamentarnih, i lokalnih. Ne samo da ga se više niko ne odriče nego se i desnica i ljevica svojski trude odati mu počast. Učinila je to ovih dana i Vlada prijedlogom da se uvede Velered Franje Tuđmana s lentom i Danicom, a premijer Plenković iznova je aktualizirao pojam tuđmanizma poručivši Josipu Đakiću, predsjedniku saborskog Odbora za veterane koji je predložio da Dan antifašističke borbe više ne bude državni blagdan, da neće dopustiti detuđmanizaciju unutar HDZ-a jer je 22. juli u popis praznika uvrstio Franjo Tuđman. Što pojam tuđmanizma podrazumijeva? Je li to doktrina, filozofija? Mnogi o njemu teoretiziraju, no stječe se dojam da ga još nitko nije jasno definirao. Čak s velikom sigurnošću možemo reći da je i u HDZ-u malo onih koji bi znali objasniti taj pojam.

Ne ulazeći dublje u općepoznata Tuđmanova stajališta o Hrvatskoj kao demokratskoj zemlji članici EU-a i NATO-a, pokušat ćemo pridonijeti definiranju tuđmanizma citirajući samoga Franju Tuđmana. Ti su citati izvađeni iz tzv. Tuđmanovih transkripata koje je u svojim memoarima objavio Vladimir Šeks. Riječ je o autentičnim elementima koji bi mogli poslužiti skiciranju Tuđmanove političke doktrine.

Evo, recimo, što je Tuđman rekao o političkoj orijentaciji HDZ-a: “HDZ će ostati narodna stranka, stranka centra. Neću dopustiti, barem dok sam ja živ, nikakve klerikalizacije, nego HDZ mora ostati u biti ono s čime smo pobijedili. Znači, jedna općenarodna stranka. Ali, molim, u svojim osnovama za demokršćansko opredjeljenje. Zašto? Zato da bi nas te demokršćanske, konzervativne narodne stranke Europe i svijeta primile. Jer, na žalost je tako, ni jedna liberalna, ni jedna socijalistička stranka nije za samostalnu Hrvatsku.”

O frakcijama u HDZ-u govorio je: “Trebaju nam i ti naši pretjerani nacionalisti u HDZ-u i u Hrvatskoj, uklopljeni u demokratski, državotvorni program, da bismo mogli dovršiti rat u Hrvatskoj i u BiH. Trebaju nam i ti ljevičari, koji su dokaz i demokratičnosti HDZ-a i Hrvatske. I jedni i drugi imali su u okviru HDZ-a dovoljno tog pozitivnog naboja da slijede tu moju nekakvu sintezu, i povijesnu i sada političku.”

Također: “Postavljaju mi pitanja: pa zašto se vi, predsjedniče, ne oslobodite ili tih pojedinaca iz desnice ili tih pojedinaca iz ljevice? A ja odgovaram: da nismo imali ovakav HDZ, ne bi bilo ni Hrvatske i ne bismo je mogli sačuvati... Molim da ti naši prijatelji, koje su nazivali uvjetno desnima, da to shvate. Kao što molim i ove na ljevici, da mi ne nazivaju da ima profašista ili proustaša u HDZ-u. Jer to su gluposti, to je zanemarivanje svega onoga o čemu sam govorio.”

Zanimljivo je da se HDZ danas, pod Plenkovićevim vodstvom, svrstava u desni centar, što bi značilo da je, u odnosu na onaj Tuđmanov, izvorni HDZ, doživio političku evoluciju.

O nacionalnoj pomirbi Tuđman je govorio: “Hrvatska je međunarodno priznata jer smo iz povijesti izvukli pouke da treba pomiriti Hrvatsku. Bez pomirenja partizanske, zavnohovske i endehaovske Hrvatske nema Hrvatske.” Potom: “Gospodo, budimo realni. Mi smo se našli u borbi za hrvatsku državu i morali smo biti oslonjeni prije svega na te elemente hrvatstva koji su stradali u NDH..., ali tu samostalnu Hrvatsku morali smo uspostavljati i na tradicijama antifašizma jer nas taj svijet ne bi priznao.”

O raspadu Jugoslavije i položaju hrvatskog naroda u povijesti: “Hrvati su u povijesti morali imati ulogu predziđa kršćanstva u sukobu s otomanskom vojskom, da bi imali pravo na samoodređenje i na stvaranje samostalne države. Narodi koji su se oslobodili višenacionalnih državnih tvorbi imaju sva prava, i povijesna i moralna, da kao subjekti međunarodnog poretka sudjeluju u europskoj zajednici i u svjetskoj zajednici.”

Evo i njegova pogleda na marksistički revolucionarni pokret: “Iako je propovijedao internacionalizaciju, imao je u sebi ideju prava naroda na samoodređenje. To je ono što je bilo pozitivno u njemu, da je gajio taj duh, pa makar i borbom do hrvatske slobode. Ta je ideja bila živa i u antifašističkom pokretu, i u ZAVNOH-u, pa i naposljetku u tim konfederalnim elementima u Ustavu 1974. koji su nam omogućili da imamo kakve-takve pravne osnove pred međunarodnim svijetom da dođemo do samostalne Hrvatske.”

Kako je govorio o Titu? “Tito je, i kao Hrvat i kao komunistički internacionalist, zaista težio da se odnosi između naroda i narodnosti riješe na potpuno ravnopravnim osnovama, pa je u Ustavu iz 1974. dao sve elemente za njihovu punu ravnopravnost. A dao je sva prava i manjinama, Albancima na Kosovu, Mađarima itd.”

Spomenemo li također da je Tita smatrao “jednim od najvećih državnika Europe u razdoblju Drugoga svjetskog rata”, posve je jasno da on ne bi bio za promjenu imena najljepšeg trga u Zagrebu.


loading...

Komentari - Ukupno 1

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...