HRVATSKI HISTORIČAR DRAGAN MARKOVINA: Evo šta povezuje pogrom Jevreja u Kristalnoj noći, pad Berlinskog zida i RUŠENJE STAROG MOSTA

U noći 9. 11. 1938. u Njemačkoj su napadnuti židovski građani, porazbijani njihovi dućani i nacizam je nedvosmisleno objavio krajnji cilj vlastite politike. Istog datuma, u istoj zemlji, 1989. pao je Berlinski zid

  • Društvo

  • 08. Nov. 2019  

  • 1

Piše: Dragan Markovina

Ima tako tih nekih datuma u kojima se u tolikoj mjeri zgusne društvena i politička povijest da čak i čovjek koji nije sklon vjeri dođe u dilemu oko nekih energetskih stvari. To je svakako: 6. april, što je dan početka njemačkog napada na Jugoslaviju 1941, dan početka rata u Bosni i Hercegovini 1992. kada su granatirani Sarajevo i Mostar, ali i dan oslobođenja Sarajeva od fašizma 1945. U isti rang spada i 9. maj, koji se obilježava kao Dan Evrope i predstavlja dan kapitulacije Njemačke 1945, ali je istovremeno i dan kad je od zapaljivih granata izgorjela franjevačka crkva Sv. Petra i Pavla u Mostaru ‘92, kao i jedan od najtužnijih dana u povijesti Mostara, jer je 9. 5. ‘93. HVO pokrenuo rat protiv Bošnjaka, sa svim užasima koje je ta činjenica donijela sa sobom.

U konačnici, upravo je takav datum i 9. novembar. Te noći 1938. godine u Njemačkoj su napadnuti židovski građani, porazbijani su njihovi dućani i nacizam je nedvosmisleno objavio krajnji cilj vlastite politike. Istog tog datuma, u istoj toj zemlji, 1989. pao je Berlinski zid, što je događaj čije posljedice živimo i danas i koji možemo tumačiti iz čitavog niza različitih uglova, a jedno od tumačenja bi svakako moglo biti to da su tim rušenjem zida i konačnom pobjedom ideje slobode, Nijemci zatvorili priču, koja je, doduše počela puno prije Kristalne noći, ali se s njom poistovjećivala. Na koncu, tog zlosretnog datuma je 1993. srušen Stari most, što je trauma koja će mnoge od nas zauvijek pratiti.

Kad se već ovako istog datuma posložilo nekoliko bitnih povijesnih događaja, koji se tematski savršeno nadovezuju jedni na druge, ostaje nam pokušati izvući neke pouke iz njih, za današnje i buduće vrijeme. Kristalna noć i rušenje Berlinskog zida ukazuju nam na jednostavnu stvar da ne smijemo okretati glavu od bližnjih i njihove patnje, samo zahvaljujući slučaju da mi trenutačno nismo na meti progonitelja, jer je jedino kolektivnom akcijom moguće obraniti ili sačuvati slobodu. To iskustvo, jednako kao i današnja situacija nam također govore o tome kako jednom izborene stvari nisu samorazumljive i vječne. O tome najbolje svjedoči pojava, pa i nimalo beznačajna podrška koju su dobile, neonacističkih stranka i grupacija, usmjerenih uglavnom protiv izbjeglica i islama generalno, kako u Njemačkoj, tako i širom Europe, zbog čega su nedavno gradske vlasti u Dresdenu proglasile doslovno izvanredno stanje. Tragična je činjenica da očito živimo u vremenu u kojem iskustvo holokausta i nacizma generalno više, ne samo da ne predstavlja branu da se takvo nešto opet u bilo kojem obliku ponovi nego čak nekima pruža i inspiraciju za novo ideološko pozicioniranje.

Jednako tako, kad se s dvadesetšestogodišnjim odmakom osvrnemo na rušenje Starog mosta, ali i na sve slične stvari, od Vukovara, preko Sarajeva, Dubrovnika, Srebrenice i ostalih toponima koji su se našli na meti nacionalističkog ludila devedesetih godina, pa shvatimo da do katarze i iskrenog suočavanja s prošlošću praktično nigdje nije došlo na razini da većina društva prihvati vlastitu odgovornost i pokuša izgraditi neki drukčiji svijet, ostaje nam da zaključimo dvije stvari. Jedna je da u prošlosti svakako ne trebamo živjeti, ali je trebamo poznavati, razumjeti i iskreno se suočiti s njom, a druga da, nakon što ostvarimo ove minimalne preduvjete, napravimo sve da se ona nikad ne ponovi. Zvuči jednostavno i patetično, ali unatoč tome skoro pa nitko od onih koji imaju najviše utjecaja na društvo, a to su čelni ljudi država, zapravo ne radi ništa sustavno u tom smjeru.

Berlinski zid je imao i jednu negativnu posljedicu, a to je činjenica da je dokinuo masovnu vjeru u mogućnost političke ili društvene utopije, uslijed čega je dobar dio zapadnog svijeta, kojem i mi pripadamo, ušao u neku vrstu društvene apatije iz koje se izlaz ne nazire. Navodim ovo jer tekst pišem točno na godišnjicu Oktobarske revolucije, posve svjestan kako se ljevica generalno još uvijek nije oporavila od sloma iluzije, niti se istinski suočila s razlozima tog sloma.

loading...

Komentari - Ukupno 1

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...