KAKO JE NA FILMU PALA SREBRENICA: Hasan Nuhanović otkrio zbog čega se sukobio sa Jasmilom Žbanić... (VIDEO)

Ratni prevodilac u UN-ovoj bazi u Srebrenici Hasan Nuhanović napisao je knjigu o Srebrenici po kojoj je poznata bh. režiserka Jasmila Žbanić željela da napravi film

  • Kultura

  • 14. Nov. 2019  

  • 4

Ta saradnja je i započela 2009. godine, no Nuhanović se juče obratio javnosti te rekao kako je nezadovoljan time kako je Žbanić prenijela njegovu životnu priču, a o tome nam je govorio i z a N1 televiziju.

Nuhanović nam je rekao kako je jedan medij napisao da je on rekao da je "Žbanić falsifikovala njegovu životnu priču", te želio da istakne kako on to nikada nije izjavio te da je to teška riječ te da ne bi mogao sve u toj riječi opisati šta se ustvari dogodilo.

Rekao nam je da ga je Jasmila Žbanić nazvala 2009. godine te da su povremeno sarađivali od tad, ali da je njihova intenzivnija saradnja počela potpisivanjem ugovora 2012. godine.

Nuhanović je trebao biti savjetnik na scenariju filma. "2012. godine sam potpisao ugovor o otkupu autorskih prava firme Deblokada za moju knjigu 'Pod zastavom UN - međunarodna zajednica i zločin u Srebrenici' i tamo piše da je ugovor potpisan 23. jula 2012. i da ističe 23. jula 2015. a u međuvremenu sam ja, kad god smo se sastajali, radio kao savjetnik na scenariju, a to je trajalo do 2017.", rekao je Nuhanović.

Istakao je za N1 da je Žbanić od tada napisala četiri verzije scenarija te da je film snimljen po zadnjoj, odnosno četvrtoj verziji.

"Ja sam napisao jednu verziju i ponudio je njima. Prve tri nisu bile odgovarajuće, a okidača je bilo više jer je svaka scena mogla da bude okidač, pa čak i dijalog može biti problematičan i bilo ih je", naveo je te dodao kako ne bi smio da navodi scene iz filma zbog ugovora, ali je govorio o sceni koja je problematična.

"Ne bih smio da navodim scene ni iz jednog scenarija, jer će se možda nekad dogoditi. No, tri scene su problematične i možda je to dovoljno. Ja sam u svome pismu javnosti naveo scenu iz drugog scenarija gdje se prikazuje detaljno smrt brata i oca prevodioca Ede. Moja knjiga pokriva duži period i detaljno opisuje događaje iz jula '95. godine i to sa aspekta odgovornosti međunarodne zajednice. Ja nisam stručnjak za film, ja sam gledalac i ova knjiga u suštini ona nije baš čitljiva, nema streljanja, ubistava. Film po ovoj knjizi bih nazvao historijski triler o međunarodnoj zavjeri kako je zaštićena zona UN-a izdata. I tu su brojni dokumenti. Postoji cijela jedna mreža komunikacije gdje se dešavaju nekakvi događaji koji su bili presudni za sudbinu zaštićene zone Srebrenice. Opisano je kako je pala Srebrenica. Naši su borci branili Srebrenicu i onda idemo u Potočare, imamo marš smrti koji je posebna priča i onda imate Potočare i kasnije streljanje. U Potočarima znamo šta se desilo. Jasmila se odlučila da u našoj saradnji cijelu priču svede na Potočare i ja sam se i sa tim složio, shvatajući da je široka priča", navodi Nuhanović te dodaje:

"U jednom momentu shvatam da je fokus scenarija prevodilac, otac, majka i brat i to je slučaj moje porodice. Sva tri scenarija su bila takva i pristao sam na to ali nisam pristao da se dijalozi prave tako".

Nuhanović za N1 govori da je morao reagovati na scenarij, odnosno da je imao potrebu da informiše javnost o posljedicama njegove priče te da je film problem i to na dva nivoa.

"To je film o mojoj porodici, moja porodica koja je ubijena je u pitanju, a da tamo nisu autentične scene - na to nisam pristajao i zato je došlo do prekida saradnje. Imate i taj nivo da sam ja preživjeli svjedok ovih događaja. Trebao je to biti univerzalan film, jer je poruka o genocidu univerzalna i imao sam odgovornost da se pobunim u vezi onih scena koji se ne prikazuju na odgovarajući način. Dakle, dva su problema - moja porodica kao centralni likovi filma, i taj problem da li su ti događaji prikazani kako treba", naglasio je.

U svemu ovome, kako navodi, on nije kritikovao film već scenu i dijalog koji se sastoji od 20 riječi.

"Radi o prevodiocu Edi koji ima majku, oca i brata. Njegov otac Safet odlazi u hotel Fontana na sastanak sa Mladićem. Dakle tu se radilo o mom ocu koji se sad zove Safet, uredu, i vraća se Safet sa sastanka i sad ta Ćamila pita Mandića i mog oca Safeta šta ćemo sad i u dijalogu Safet odgovara 'ja glupače'. Čuj 'ja glupače'! Juli u Potočarima, a to se izgovara. Ja ne bih mogao preći preko tih riječi. Takav se dijalog nije dogodio. Ne možemo znati šta je tačno, ali to nije sigurno", govori nam ratni prevodilac u UN-ovoj bazi u Srebrenici i autor knjige "Pod zastavom UN - međunarodna zajednica i zločin u Srebrenici".

Potcrtao je i da ovaj film ne dovodi u pitanje genocid, kako su pojedini mediji prenijeli.

"Mediji u Republici Srpskoj i Srbiji pišu: 'Propala još jedna predstava o Srebrenici'. Ovo nije predstava, a palo mi je na pamet da im kažem: 'Ne dobacujte za naš hastal vi negatori genocida'. Mi pričamo o tome kako je nastao film o Srebrenici, a oni neka ne dobacuju za naš hastal", kazao je.

"U Potočare dolazi 25.000 ljudi, od njih odvode muškarce i ubijaju ih, a žene i djecu deportuju i u bazi ostaje 29 ljudi, odnosno 29 Bošnjaka, osim Holanđana i tri britanska SAS-ovca. Od nas 29, šest ili sedam je prevodilaca i među njima smo Emir Suljagić i ja. Od tih šest ili sedam prevodilaca dva čovjeka su napisali knjige - Suljagić i ja, ali ako pogledate knjigu Suljagića, on ne opisuje detaljno šta se desilo i zbog toga me je Žbanić i zvala i mogla je da pravi film, a da me ne zove. No, u toj knjizi nije moja porodica u centru radnje, moja porodica se tu uklapa u masu izbjeglica. Žbanić odlučuje da stavi u centar radnje moju porodicu i pojednostavljuje tu jednu kompleksnu priču i svodi je na priču o četvero ljudi. Ja sam odrastao uz priče u seriji "Otpisani" gdje su Prle i Tihi pobili nekoliko stotina Nijemaca, da bi ja od Žbanić saznao da je u Beogradu za vrijeme Drugog svijetskog rata ubijen jedan Nijemac. Ilegalci koji se prikazuju u seriji i koji su ubili 500 Nijemaca u stvarnosti su ubili jednog ili dva Nijemca. Vidite koji efekat može da ima igrani film na kolektivnu svijest", pojasnio je Nuhanović.

"Ako pravite film o Srebrenici i imate manje-više sve historijske likove koji su učestvovali u stvaranju historijskih događaja, gdje sad vi možete svoju umjetničku slobodu postaviti, odnosno u kojem smjeru a da ne narušite hronologiju tih događaja", pitao je Nuhanović.

Dodao je kako su mnogi ljudi čuli ili saznali nešto o slavnim historijskim događajima tek kada su pogledali filmove.

"Dok nije bio film sa Ben Affleckom svijet nije čuo za Pearl Harbor ili za iskrcavanje na Normandiji dok Spielberg nije snimio "Potraga za vojnikom Ryanom". Vi i ja što znamo šta se događalo '43. godine u Jablanici saznali smo iz filma "Bitka na Neretvi". Ja nemam pojma ko je minirao most na Neretvi, ali znam da je to bio Yul Brynner (glumac u filmu). Efekat koji na kolektivnu svijest i narativ ostavlja film o ovako važnim historijskim događajima ne smije se potcijeniti", zaključio je Nuhanović u razgovoru za N1.

loading...

Komentari - Ukupno 4

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...