Mirjana je završila Srednju medicinsku školu u Kragujevcu , 14 godina radila je u bolnici u Smederevskoj Palanci i onda se 2011. udala za kolegu iz Srbije koji živi u Beču i tako svoj život preselila u prIJestonicu Austrije.

- OvdJe sam već sedam godina. Nostrifikovala sam diplomu u Austriji i najprIJe sam tri godine radila na terenu. RIJeč je o kućnoj nJezi nakon što pacijenti izađu iz bolnice. U ordinaciji u kojoj sada radim kod doktorke Vesne, već sam više od dvIJe godine. Vikendom ne radimo, za praznike ne radimo, dežurstva nema. NedJeljno okvirno u ordinaciji provedemo od 35 do 40 sati. U principu, to je isti opis posla kao i u Srbiji, ali su uslovi znatno drugačiji, opremljenije su ordinacije, bolji materijali, čistije je - kaže Mirjana.

Zaposlena je u ordinaciji dr Vesne Budić Spasić, koja je medicinu završila u Beogradu, diplomu je nostrifikovala u Austriji i danas u Beču ima dvIJe svoje ordinacije. Kako je rekla, svi zaposleni u ordinaciji su iz Srbije.

- U kolektivu nas ima petoro i svi smo iz Srbije. Ovde uglavnom dolaze naši, oko 80 procenata pacijenata u ovoj ordinaciji je iz Srbije.

PrIJe dolaska u prestonicu Austrije, Mirjana nije govorila nJemački jezik, iako je bilo naporno, kako kaže, uspJela je da ga savlada. Porodica joj nedostaje, pa zbog toga svaki slobodan trenutak koristi da dođe u domovinu.

- U Srbiju dolazim često, na mJesec dana. Najviše mi nedostaje familija, ali Beč nije daleko, tako da za nekoliko sati već možemo da budemo zajedno. Oni su se sada već navikli na to da je moj život fokuiran u Beč, ali odavno su razumJeli razloge mog odlaska - iskrena je Mirjana.

Doktorica u čijoj ordinaciji je Mirjana zaposlena, dr Vesna Budić Spasić (54), došla je iz Bora u Beč još 1995. godine. Slično kao i Mirjana, i ona se odselila iz Srbije zbog ljubavi, jer je njen tadašnji muž živio u prestonici Austrije.

- Odmah nakon što sam došla u Beč, nostrifikovala sam diplomu, sjećam se da sam imala stomak do zuba jer sam u to vrijeme bila trudna. Onda sam napravila pauzu dok djeca nisu krenula u vrtić. Vrlo brzo dobila sam dozvolu za rad od ministartva i počela da radim kao ljekar - kaže doktorica Vesna.

Kako je njena želja bila da samostalno radi, a imajući u vidu da je državljanstvo uslov za osnivanje ljekarske prakse u Austriji, kada ga je dobila, prije devet godina osnovala je prvu ordinaciju koja je ostala privatna do danas.

- Drugu ordinaciju osnovala sam prije pet godina i tu se liječe pacijenti sa zdravstvenom karticom. Dolaze nam Austrijanci, Turci, ali najviše Srbi, Crnogorci, Hrvati, Slovenci. Volim da kažem da smo mi ovdje "SFRJ u malom" - ističe doktorka.

Vesna ima dvoje djece, sina Maksima (23) i kćerku Mariju (22), i oboje su krenuli maminim stopama, zbog čega je mama naročito ponosna i očekuje da će je nadmašiti. Kćerka studira medicinu u Beču, dok je sin trenutno u Novom Sadu na studijama medicine.

- Iako je djeci maternji jezik njemački, mi u kući govorimo srpski i djeca su odmalena naučila jezik i ćirilicu. Maksim studira u Novom Sadu na engleskom, jer će mu to značiti za budući rad. Bili smo skeptični u početku kako će se uklopiti, ali on je prezadovoljan, sistem studija ga je oduševio. Ima dosta prijatelja iz bivše Jugoslavije i onda često sa njima dođe ovde.

Više od dvije decenije njen život lociran je u Beču, ali svoje korijene, kako kaže, neće prekinuti, zbog čega nerijetko dolazi u rodnu kuću u Boru.

- Nerijetko odemo na vikend u Bor, tamo je moja majka, a tokom ljeta i praznika ostajemo duže. Nismo pokidali svoje korijene i baš smo vezani za svoju zemlju. U Boru sam radila tri godine u hitnoj službi, a prije odlaska u Beč sam započela magistarturu neurologije. Možda je nekada i završim, ali nije mi cilj da napredujem više, želim samo da uživam u svom poslu, pratim šta se dešava u medicini i da me moja djeca nadmaše u profesiji - zaključuje Vesna.