KOLUMNA VILDANE SELIMBEGOVIĆ: "S razjedinjenim građanskim i lijevim partijama, svaka je koalicija matematička"

Kad Željko Komšić postaje izdajica građanske ideje, Dino Konaković njezino zaštitno lice, a notorni Muamer Zukorlić jedinica mjere vrijednosti?

  • Društvo

  • 16. Dec. 2019  16. Dec. 2019

  • 1

Da je Zlatko Lagumdžija politički živ(lji), pa da na svoj način saučestvuje u drami posljednjih dana, bez sumnje bi nam ponudio i matematički izračun: stara šestorka + nova trojka + preostala četvorka = (petak) 13.

Naravno, bila bi to tek ilustracija obračuna koji ne posustaje i zbog kojeg je protekli vikend protekao u nezapamćenoj inflaciji saopćenja i živih gostovanja partijskih predsjednika: jedini koji je oćutao bio je Ibrahim Hadžibajrić, lider Nezavisne bosanskohercegovačke liste i načelnik Općine Stari Grad Sarajevo.

E, sad, iako se prvi dio raspleta očekuje već sutra, dakle u (nesretni?) utorak, kad je zakazana sjednica Skupštine Kantona Sarajevo na kojoj - kako je najavljeno - neće (još) biti smjene Vlade, ali će biti puno jasnije ko zaista ima i koliko ruku, vrijedi se odmaći i od petka i od utorka i od njihovih pseudotumačenja.

Zato: iako bi matematika s početka priče mogla ići u korist simbolike broja 13, u pitanju je slovom i brojem (samo) sedam partija, prošli petak nije nikakav novi početak partnerstva SDA, SBB-a i Demokratske fronte, već je patriotski blok - kako su ga nazvali Bakir Izetbegović, Fahrudin Radončić i Željko Komšić - potpisan 17. maja (i tada je bio petak), a kako se god ruke saberu i oduzmu, nova većina u Kantonu Sarajevo neće početi u utorak, između ostalog i zato što šestorka zna procedure, a one će se morati ispoštovati, a i trojka zna snagu budžeta pa je već najavila da će sačekati da bude usvojen.

No, s obzirom na to da su se lideri i SDA i Naroda i pravde dotakli simbolike, Izetbegović da kaže kako će petak 13. nekima biti nesretan, Dino Konaković da ga pouči kako to nije dio islamske, pa samim tim ni bošnjačke tradicije, teško se oteti dojmu da su tuđe simbolike poželjna metoda u unutarbošnjačkim političkim obračunima, iako se i SDA i NiP vole zakititi multietničkim, modernim i građanskim pristupom Bosni i Hercegovini.

Sve dok im se ne ukaže crvena linija: SDA-ovu je po društvenim mrežama demonstrirao nekadašnji savjetnik Bakira Izetbegovića, danas važna čivija u državnom Predsjedništvu Dženan Selimbegović koji je bljuvao vatru po Dini Mustafiću zbog režiranja događaja kojim je obilježen Dan državnosti BiH, 25. novembar, inače - za Selimbegoviće koji to ne znaju - datum Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a.

Kao i svi partijski apartčici, neovisno o provenijenciji, i Dženan bi naknadno (s)krojio historiju, pa je od Mustafića branio Mustafu Busuladžića, opskurnog fašistu i antisemitu, što za reditelja otvaranja pločnika i progonitelja novinarki i nije neka novost, no ovdje ga pominjem zbog odnosa prema antifašizmu. Iako je, dakle, SDA-ovom neformalnom mrzitelju zasmetala proslava Dana državnosti BiH zbog toga što nikako nisu uspjeli Busuladžiću posthumno skinuti fašistički obol, živa je istina da NiP dijeli stavove SDA o istom liku.

NiP-ova crvena linija je viđena i u vrijeme Povorke ponosa, pa stoga valja čitavu ovu priču, radi boljeg razumijevanja, rasklopiti po drugačijim šavovima.

Dvije ključne partije, u ovom slučaju, nisu ni DF, čijem se lideru fakturiše kraj šestorke, ni NiP, već SDA i Naša stranka. SDA je sedma partija, jedina koja nije bila dio šestorke, ali istovremeno i jedina bez koje su nezamislivi viši nivoi vlasti, federalni i državni (SDA u Federaciji ima 28 mandata, u Parlamentu BiH devet).

Iako je SDA u Sarajevskom kantonu pojedinačno najjača partija, sa deset zastupnika, šestorka je napravljena od ozbiljne većine koja je mogla računati na sigurne 23, a nerijetko i 24 ruke (šest NiP-a, četiri Naše stranke, tri SDP-a, jedan NBL-a, tri DF-a, pet SBB-a i barem jednog od dva nezavisna poslanika). SDA je uz sebe imala samo BOSS, no sa osam (SBB i DF) se većina mijenja do cijelih 19, ali i otvara pitanje samouvjerenosti šestorke koja i ovog uzavrelog vikenda nastupa s porukama - skupite 18 potpisa.

U međuvremenu je i javno i tajno postalo bjelodano jasno da unutar šestorke ne vlada idila, spominjala su se dva sigurna para ruku koja će obezbijediti nadmoć, čak i ako SBB i DF sa SDA krenu u realizaciju majskog patriotizma, i produbljivao jaz sa strankama partnericama koalicije, umjesto da se problemi rješavaju.

Tako se došlo do prilično apsurdne situacije: šestorka u ovom času ima podršku međunarodne zajednice i, ako je vjerovati društvenim mrežama, velikog dijela javnosti, ima započete projekte i po svemu sudeći kapital za neke naredne kampanje u kojima će - Naša stranka prije svih - moći artikulirati vlastite neispunjene ambicije. Jer Naša stranka je zapravo jedina kojoj je šestorka bila prvi ispit na vlasti, NiP i NBL jesu nove partije, ali su njihova vođstva već imala iskustvo vlasti, a SDP i DF - koliko god jedni drugima spočitavali izdaju građanskih vrijednosti - imaju iskustvo koaliranja s nacionalnim strankama.

Tako dolazimo do suštinskog problema građanski i lijevo orijentiranih partija u BiH koje nikako nemaju snage da pronađu zajednički imenitelj vlastitih programa i da se oko njega okupe. SDP, DF, Naša stranka, pa i Građanski savez, imali su priliku nakon izbora - kad su je već propustili ranije - da formiraju blok kojem bi se mogle priključiti i neke druge stranke (one kojima je prvenstveni motiv drugačija SDA). No, i u tom slučaju taj bi blok bio četvrti, građanski stub vlasti, a tamo gdje to nije moguće, opozicija.

Ovako, s razjedinjenim građanskim i lijevim partijama, svaka je koalicija matematička, pa se na vagu stavljaju pojedinačna rješenja i ispaljuju (pre)teške riječi - Željko Komšić postaje izdajica građanske ideje, Dino Konaković njezino zaštitno lice, dok se Bakir Izetbegović i Peđa Kojović raspravljaju čija je BiH više domovina, a notorni Muamer Zukorlić p(r)ovlači kao jedinica mjere vrijednosti. Kad se bura stiša - a morat će - brojat će se ruke i (ne)djela. Od svega će historija upisati tek jedan podatak: prvog nebošnjaka kandidata za postdejtonskog premijera Kantona Sarajevo.

Što jeste - na razini simbolike - beskrajno važan potez, koliko god Marija Nenadića čekali težak posao i posve sigurno jaka opozicija. Ali, to i jeste smisao izbora.

(Oslobođenje)

Komentari - Ukupno 1

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...