Piše: DANIJAL HADŽOVIĆ

Predsjednik SAD-a Donald Trump pokrenuo je globalnu kampanju oštrenja zuba kada je naredio ubistvo  iranskog generala Qasema Soleimanija. Soleimani je nesumnjivo bio odgovoran za smrt stotina Amerikanaca u Iraku i hiljada drugih ljudi širom Bliskog Istoka - uglavnom muslimana, organizovanjem i podstrekanjem šita u borbi protiv sunita u Iraku. Njegova globalna mreža terora kretala se od Južne Amerike preko Europe, Afrike, do Libana, Sirije, Jemena i Iraka. Soleimani je bio neusporedivi organizator terora i bezobzirni ubica.

No, za mnoge medije i analitičare na domaćoj i međunarodnoj ljevici, Trumpova je akcija bila izrazito "provokativna". U bh. javnosti ovaj se čin od domaćih vanjskopolitičkoh analitičara, sklonih otvorenom veličanju autokratskih režima, tumači kao agresivan, zločinački, nepromišljen potez Trumpa koji će dodatno zapaliti Bliski istok. No istomišljenike imaju i u SAD-u.

 Predsjednica Kongresa Nancy Pelosi nazvala je Soleimanijevo ubistvo - koje je uslijedilo neposredno nakon terorisitčkog napada na američku ambasadu u Bagdadu koji je odobrio Soleimani, a usred izvještaja o daljnjim planovima za eskalirani terorizam protiv američkih ciljeva - "nesrazmjernim". Senatorica Elizabeth Warren iz Demokratske stranke sugerirala je da je Trump, a ne Iranci, "eskaliralo" sukob. Bivši potpredsjednik Joe Biden rekao je da je Trump "upravo ubacio dinamit u olovni sanduk".

Mediji o svemu izvještavaju panično, a mnogi od njih nagađaju o mogućnostima svestranog rata između Sjedinjenih Država i Irana. Čak se u pojedinim medijima, sklonim apokaliptičnim prognozama može čuti i pitanje hoće li likvidacija Soleimanija biti okidač za novi sukob globalnih razmjera (spojler alert: Ne, neće)!”

Sve ove reakcije rezultat su ne legitimne brige šta će se sljedeće desiti, nego puke panike zbog činjenice da je Trump poništio desetljeće američkog i evropskog “smirivanja” iranskog režima. Ben Rhodes, zamjenik bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost predsjednika Obame, arhitekt sporazuma s Iranom  koji je obmanjivao američku I svjetsku javnost tvrdnjama da će Iran postati umjereniji ako samo Sjedinjene Države ublaže ekonomska ograničenja prema ovoj državi, za nestabilnost u odnosima s ovom zemljom krivi Trumpa. Susan Rice, Obamina savjetnica za nacionalnu sigurnost tokom postizanja iranskog sporazuma, trezveno je obavijestila građane da će „Amerikanci biti mudri da se pripreme za rat”. Biden je sugerirao da je odbacivanjem iranskog sporazuma Trump otvorio put ratu.

Ovo je namjerno pogrešno tumačenje historije i karaktera iranskog režima namijenjeno oslobađanju Obamine administracije od debakla s iranskom politikom. Obamina administracija je provodila politiku ekonomskog jačanja Irana i to je činila otvoreno priznajući da će Iran tu novostvorenu ekonomsku snagu iskoristiti za provođenje terorizma i testiranja balističkih raketa. Govoreći o olakšicama za sankcije Iranu, tadašnji državni sekretar John Kerry objasnio je u januaru 2016., da: "mislim da će dio toga završiti u rukama Iranske revolucionarne garde ili drugih entiteta, od kojih su neki označeni teroristima."

Upravo to se dogodilo. U martu 2016. tadašnji američki general Joseph Votel rekao je da je Iran postao "agresivniji" od pojave nuklearnog sporazuma. Doista, Iran je naoružao, ojačao i dodatno izgradio Hezbollah u Libanu, podigao zločinca Bashara Assada u Siriji, povećao svoju prisutnost u Iraku i pojačao rat u Jemenu. U posljednjih nekoliko mjeseci, Iran i njegovi punomoćnici napali su brodove u Hormuškom zaljevu, saudijska naftna postrojenja, američku bespilotnu letjelicu i američku ambasadu u Iraku, između ostalih meta. Sve se to događalo dok je Trumpova administracija na to odgovorala malo ili nikako.

Tada je Trump naredio ubistvo Soleimanija. Odjednom su nas obavijestili  zabrinuti i pravedni mediji i “humanisti” širom svijeta da Trumpov režim sada tjera Iran u nasilje i eskalaciju sukoba.

Gluposti. Iran je desetljećima nasilnik. O kakvom se režimu i državi radi dovoljno govori činjenica da je njihov odgovor na likvidaciju Soleimanija bilo rušenje ukrajinskog aviona i ubijanje nedužnih civila. Obama je žmireći dok je prolazio pored grobalja koje je ostavio iza sebe napravio dogovor s režimom odgovornim za brutalno  kršenje ljudskih prava vlastitih građana te širenje terora širom Bliskog istoka  - zavaravajući pritom javnost da je na putu da potpuno riješi problem. Konačno, to je bila Obamina strategija i na Krimu i u Siriji: proglasiti crvenu liniju čije prelaženje SAD-a navodno neće tolerisati; bježati od odgovornosti kad bude pređena, i pretvarati se da je infantilna neaktivnost na terorističke provokacije u svijetu i omogućavanje autokratama da jačaju, diplomatija mira i rješavanja problema. Prepuštanje Sirije Assadu, puštanje Putinu da okupira Krim, omogućavanje Iranu da krvavi trag svog režima dalje širi, te smanjenje uloge i moći SAD-a u svijetu rezultati su koje je Obama ostavio iza sebe.

Trump očigledno drugačije razmišlja. Sada se Iran suočio s porukom da akcije imaju posljedice - a te posljedice ne uključuju isporuku palete novca kako bi se finansiralo širenje terorističkih akcija po svijetu, nego navođene projektile.