Dio svijeta koji prati prilike u britanskoj kraljevskoj obitelji zatekla je prošlotjedna vijest: princ Harry i Meghan Markle, odnosno vojvoda i vojvotkinja od Sussexa, objavili su da odstupaju sa svojih kraljevskih pozicija, da će sudjelovati samo u manjim i rjeđim obavezama te da nastavljaju potpuno podupirati kraljicu Elizabethu Drugu. Pisalo se već i ranije, odnosno otkad se par vjenčao prije godinu i pol, da se produbljuje razdor između Harryja i starijeg mu brata, princa Williama, vojvode od Cambridgea te je i Harry izjavio da imaju “boljih i gorih dana”, što je samo potpirilo nagađanja o bratskoj neslozi. I sada je Harry, čovjek kojeg već 35 godina zovu “pričuvnim nasljednikom” odlučio pronaći svoj vlastiti put s obitelji, što je stariji brat nevoljko prihvatio, uz izjavu da je tužan zbog razilaženja s bratom.

I neutralni promatrači ove situacije, jer bilo je nemoguće izbjeći je, i cijela javnost pred čijim su očima dječaci rasli, osjetili su barem dozu sjete zbog toga što se putevi sinova neprežaljene lady Diane razdvajaju. No, što god javnost očekivala, činjenica je da je ovdje riječ o dvojici odraslih muškaraca s različitim osobnostima i s vlastitim obiteljima. Kao i mnoga braća prije njih, i Harry i William s godinama su se udaljili.

Američki klinički psiholog John Duffy, autor knjige “Parenting the New Teen in the Age of Anxiety”, kaže da je to vrlo uobičajeno ponašanje među braćom. “No, ne mora uvijek biti u pitanju razdor, nego samo različiti prioriteti. Kad radim s obiteljima, uvijek se iznenadim koliko se jako mogu braća međusobno razlikovati. Često biraju posve različite lokacije za stanovanje, traže drugačiji tip žene, različiti su im interesi i doslovno svaki element u životu.”

Zašto tako često dolazi do razilaženja među braćom?

Na stranu geni i odrastanje u jednakim uvjetima, teško je očekivati da će dvije osobe cijeli život zadržati odnos kao iz djetinjstva i da će ostati toliko prisutni u životu onog drugog kako odrastaju. Isto je tako naivno smatrati da je distanciranje od braće i sestara samo po sebi loše, kaže bračna i obiteljska terapeutica iz Los Angelesa, Kiaundra Jackson.

“U zabludi smo ako mislimo da odnosi među braćom i sestrama mogu ostati isti cijeli život, a zabluda je još i jača ako razlike među braćom predstavimo kao rivalstvo. Dva brata su dvije osobe. Oni se mijenjaju, razvijaju, rastu i žele različite stvari u različitim fazama svojih života”, kaže Jackson.

To vidimo i na primjeru prinčevske braće. Kad bismo ih ogolili od titula, dobili bismo jednostavnu i čestu priču: zamislimo da su dva brata naslijedila obiteljsku farmu. I dok jedan jedva čeka voditi taj obiteljski posao, drugi sanja o studiju prava i životu u gradu. Nijedan od ta dva izbora nije vredniji, samo su potpuno različiti.

Kad farmeru i odvjetniku dođe vrijeme za ženidbu, sve postaje još kompliciranije. Jer, dvije šogorice mogu imati potpuno suprotan pogled na život i obiteljski biznis (ne bi li se profit od farme trebao dijeliti jednako? Zašto već niste prodali farmu? Zašto nam taj veliki odvjetnik ne pomogne u poslu?) i stres se pojačava. Gotovo je nemoguće da neće doći do razilaženja zbog razlike u financijskom uspjehu ili zbog drugačijih političkih gledišta.

Jedino ako zadržimo bistru glavu, možemo u takvim situacijama postaviti granice, poštovati osobne izbore druge strane i dati onome drugome prostora, kaže Duffy: “Da budem iskren, zdravo postavljene granice mogu biti rješenje. Ne bih nikada ni pomislio da je isključivanje familije iz vlastitog života dobra ideja, ali ponekad, u toksičnim obiteljskim situacijama, čvrsto postavljene granice mogu sačuvati odnos.”

Rivalitet iz djetinjstva

U mnogim slučajevima, rivalitet iz djetinjstva nastavlja se i dalje, pa se i pojačava, kaže Jeanne Safer, psihoanalitičarka specijalizirana za bratsko-sestrinske odnose i autorica knjige “The Normal One: Life with a Difficult or Damaged Sibling”. Potiče ga roditeljsko favoriziranje jednog djeteta ili uspoređivanje djece prema školskim ocjenama ili sportskim uspjesima. U slučaju Windsora to izgleda ovako: Williama su uvijek doživljavali kao budućeg kralja, dok je Harry sa svakim novim Williamovim djetetom padao sve niže u nasljednom redu. Sada je šesti. Pa zašto onda ne bi tražio svoj vlastiti put?

“Mnoga braća i sestre nikada se ne oporave od gorčine zbog nejednake podjele, bila to kruna ili novac. Čak i ako vaš brat ili sestra neće vladati Ujedinjenim Kraljevstvom, odnos će obilježiti očito ili prikriveno roditeljsko favoriziranje, zavist i nerazumijevanje”, kaže Jeanne Safer.

Osoba koja je u raskoraku s obitelji cijeli život može početi gledati na stanje drugačije kada se zaljubi i počne sve promatrati kroz partnerove oči. “Partneri često rasvijetle toksične odnose u familiji kojih članovi možda nisu niti svjesni. Pridošlica zna protresti ustajale odnose, pa se postavljene granice mijenjaju ili dodatno zatežu”, kaže Duffy. Naravno, moguće je i da novi partner bude dobrohotan i pomirljiv te da “pokrpa” i poboljša veze među braćom i sestrama.

Istina je da se većini ljudi promijeni fokus i posvećenost kad uđu u ozbiljnu vezu, vjenčaju se ili postanu roditelji. Tada se mijenjaju i odnosi među braćom i sestrama jer obitelj iz koje ste potekli više nije vaš prioritet. To je normalno. “I ne samo da je normalno, nego je na nekom stupnju i očekivano”, kaže Jackson.

Kako možete stvoriti određenu distancu prema braći i sestrama (ili drugim članovima familije), a da nikoga ne povrijedite?

Za početak, pojačajte komunikaciju, savjetuje Duffy. “Odgovor je bolja komunikacija među braćom. Razdor i otuđivanje često su rezultat nedovoljnog komuniciranja”.

Kada govorite o tome da trebate prostora, umjesto da pojačavate neslaganje i zatrovanost u odnosu, naglašavajte ono pozitivno: želite uspostaviti određene granice jer želite sačuvati ono vrijedno što imate. To je poruka koju trebate odašiljati, smatra Duffy.

“Ljudi uglavnom govore o onome što ih razdvaja, a rijetko o onome što ih spaja kao obitelj. Zaboravljaju da vole svoju obitelj, da su iste krvi, čak i ako se ne slažu oko onog temeljnog, oko novca, politike i ostalih važnih pitanja”.