Piše: BORISLAV RADOVANOVIĆ

Policajac Goran Jeličić javno je razapet zbog medijski plasirane laži da je kritične večeri iz lokala svojim automobilom odvezao kući Irenu Predojević. Aman deceniju i po zna se da je Irena iz lokala otišla sa prijateljicama, te da desetine svjedoka može potvrditi kako je Goran Jeličić ostao, odnosno da nisu bili u bilokakvom kontaktu.

Odlično je to poznato načelnicima PU Prijedor, Sretoji Vujanoviću i Goranu Mikanoviću, pa slijedi sasvim logično pitanje: zašto su medijima i javnosti plasirali takvu bezočnu laž? Kakav je njihov motiv da lažno optužuju podređenog im policajca?

Iz apsolutno istog razloga svojevremeno su Goran Mikanović i tadašnja tužiteljica Mirjana Basrak Miodragović zloupotrebili ovu istragu za montirano hapšenje i procesuiranje prijedorskog policijskog načelnika Draška Papka. Šest godina čovjeka povlače po sudovima, uništili su mu život, a danas su mediji i javnost "zaboravili" provjeriti istinitost tadašnjih navoda policije i tužilaštva.

Nije problem u tome što godinama raskrinkavam laži policijsko-tužilačkih zločinaca i nosim se sa posljedicama borbe za istinu i pravdu. Ključni problem leži u činjenici da institucije, primarno sudovi, utvrđuju postojanje lažnih i montiranih postupaka, a niko ne traga za odgovornošću aktera nezakonitog progona nevinih policajaca.

Pritom, jedne te iste bitange kontinuirano hapse i optužuju nevine osobe, nakon čega ih javno-medijski satanizuju dokazano plasiranim lažima. Iako je involviranost u zločine, odnosno povazanost sa strukturama kriminalog kriminala odgovornih za ubistva,  istih policijskih moćnika i tužilaca postala aman nesporna nikako da uslijedi adekvatna institucionalna i društvena reakcija. Zašto?!

Neću se baviti ranije objavljenim informacijama na ovu temu, jer svako koga zanimaju detalji može iste naći na mom blogu i portalima koji preuzimaju tekstove. Pored toga, u pitanju je povelika građa i ovaj tekst ne bi imao potrebitu preciznost. Zato "udaram u glavu".

Kritične noći ubistva Irene Predojević u Dubici je odjeljenje za droge tadašnjeg CJB Banja Luka izvodilo akciju o čijim razlozima se do danas ćuti. Načelnik odjeljenja za droge bio je Goran Mikanović i upravo bi on trebao objasniti šta se doista događalo.

Ubijena Irena bila je u bliskim odnosima sa jednim dubičkim "privrednikom", a čije naglo bogaćenje je tada uveliko povezivano sa organizovanim kriminalom i drogom. Tokom istrage po ovim ubistvima lično sam se bavio međunarodnim krijumčarenjem narkotika između Dubice i Švedske, pa sve do opojne supstance pronađene u tijelu Seada Kanurića. Supstance prokrijumčarene iz Švedske!

Dakle, pored činjenice da su leševi Seada Kanurića i Predraga Vrbana nađeni zakopani u dvorištu Gorana Kotarana, u svojim tekstovima objasnio sam i druge veze Kotarana sa otmicama i ubistvima. Ovoga puta idem korak dalje.

Od statra istrage bile su poznate novčane transakcije između Kotarana i pomenutog "privrednika" u vezi sa Irenom Predojević. Informacije o reketiranju dotični "gospodin" nije potvrdio policiji, pa se možemo baviti i mogućnošću dobrovoljnog poslovnog odnosa (čitaj: kriminala). Elem, trebalo bi da Goran Mikanović i Sretoja Vujanović (dubički kadar!) znaju o čemu govorim.

Jedna od kriminalističkih verzija kojom smo se posebno bavili bila je sumnja da je Irena Predojević ubijena kao neželjen/opasan svjedok organizovanog kriminala, odnosno drugog krivičnog djela. Kako mi je to potvrđeno: Irena je danima prije smrti bila u teškom psihičkom stanju, pod očiglednom ozbiljnom brigom. No, ko bi o tim stvarima svjedočio u očiglednim teškim kršenjima zakona i pravila struke iz tužilaštva i policije?

Još uvijek stojim na polazištu da tužilaštvo i policija trebaju istraživati ovaj i druge direktno povezane zločine, pa i da podatke važne za istragu objelodanjujem samo do nivoa koji ne ugrožava interes istrage. Sa druge strane ne tajim kako ovakvim objavama vršim pritisak na institucije da odrade ono šta nalažu zakon i pravila struke. Pritom ne mislim na pomenute kriminalce u policijskim i tužilačkim redovima, nego na institucije kao takve.

I nadalje ću ovakvim objavama vršiti pritisak na institucije, a vjerujte kako informacija pogodnih za objavljivanje imam na pretek. Pokušavaju osvjedočene bitange Mladen Mitrović (šef prijedorskog tužilašta),  Sretoja Vujanović i Goran Mikanović lažnim i montiranim postupcima vršiti pritisak na mene, ali im ovakvim objavama pokazujem koliko su u tome uspješni.

Jako malo pišem o sramnim i skandaloznim pritiscima/postupcima kakve trpim posljednih mjeseci, a naprosto jer odgovaram objelodanjivanjem stvarne istine o monstruoznim zločinima kakve imenovani pokušavaju zataškati. I razotkrivam medijske laži poput one opisane na početku teksta. Pa ko duže izdrži...

(Prenosimo s autorovog bloga)