DRAGO PILSEL / MOJ STAV: Stepinac svetac? Malo morgen! Ne za naših života

Hrvatske katolike muči (ne sve, naravno), to je očito, koliko će se morati čekati dok papa (tko god on bio) odluči potpisati dekret o proglašenju zagrebačkog nadbiskupa blaženog Alojzija kardinala Stepinca svecem. Hoće li to biti papa Franjo, njegov nasljednik, koji pak po redu, hoće li se čekati još mnogo godina? Da, tvrdim da će se čekati još dosta godina

  • 08. Feb. 2020  08. Feb. 2020

  • 0

Papa Franjo primio je u četvrtak, 6. februara u audijenciju predsjednika hrvatske Vlade Andreja Plenkovića. Ono, protokolarna stvar. Ništa osobito. Hrvatska predsjeda EU-om i tako to ide. Naime, Sveta Stolica drži do Unije. Trebalo se hvaliti s “dobrim odnosima”, s nastojanjima da se širi mir i ljubav…

Dakle, trebao je to biti ni po čemu značajan susret. Ali, avaj, premijer i šef HDZ-a se nalazi u kampanji za reizbor na čelo stranke pa je iskoristio priliku da se fotka s Franjom i, zašto da ne, da ga ima za bildanje pozicije kako bi se pokazao pravim domoljubom i još većim katolikom.

Rekao je kako su se u razgovoru s papom Franjom i državnim tajnikom Svete Stolice kardinalom Pietrom Parolinom dotaknuli pitanja kanonizacije bl. Alojzija Stepinca te je istaknuo da su očekivanja i želja Vlade i cijeloga hrvatskoga naroda poznate. “Očekujemo da se cijela procedura dovrši u okviru Katoličke Crkve i poslana je poruka strpljenja”, kazao je Plenković, a prenose katolički mediji u Zagrebu. Ali izgleda da nije bilo baš tako.

Govoreći o pitanju bl. Alojzija Stepinca i o čemu je bilo zaista riječi na susretu s Papom i vatikanskim dužnosnicima, ministar vanjskih poslova Grlić Radman je, uobičajeno, zakomplicirao situaciju jer je kazao ovako: “To je pitanje Katoličke Crkve i njihovoga postupka. Naša je pozicija da se radi o časnom i moralnom duhovniku za vrijeme II. svjetskoga rata i nastojimo dokazati kako je njegov proces bio montiran za jugokomunističkog sustava, da je bio nepravedno suđen i zatočen”.

Hajmo polako. Prvo: što tu ima Hrvatska “dokazivati” Papi? Što, papa Franjo možda misli da je Stepinac s pravom fasovao pet godina zatvora i ostalo sve do smrti u kućnom pritvoru? O čemu trkelja ovaj lik? Drugo: Možda ministar zaboravlja da je papa Ivan Pavao II. beatificirao Stepinca baš zbog toga što su ga komunisti maltretirali. Zar nije pročitao dekret koji je prethodio beatifikaciji? Treće: Tko je uopće Grlić Radman da Papi ide objašnjavati “hrvatsku poziciju” oko Stepinca?

Pa da mu nacrtamo: papa Franjo jako dobro zna tko je Stepinac. Štoviše, urbi et orbi je rekao u čemu je problem. Njemu je jasno jedan kroz jedan gdje se pogriješilo.

Pokušat ću to ukratko prikazati našim čitateljima jer se u ponedjeljak 10. februara obilježava 60. godišnjica smrti zagrebačkog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca (Krašić, 8. svibnja 1898. - Krašić, 10. februara 1960.) kojeg je papa sveti Ivan Pavao II. proglasio blaženikom u hrvatskom nacionalnom marijanskom svetištu Marija Bistrica 3. oktobra 1998. čime je započelo doba službenog štovanja Stepinca u Katoličkoj crkvi među Hrvatima (pa mu se tako posvećuju župne crkve, ima ih već, čini mi se, osam).

Stepinčevu kanonizaciju (proglašenje svecem) papa Franjo je obustavio nakon što su ispunjeni formalni uvjeti (liječnička komisija u Vatikanu 21. marta 2013. priznala je čudo ozdravljenja po zagovoru A. Stepinca, dok je završna odluka teoloških sudaca u Kongregaciji za kauze svetaca 3. juna 2014. preporučila Papi čin kanonizacije).

Zašto? Jer se dogodila reakcija SPC-a (valja podsjetiti i da je carigradska patrijaršija prosvjedovala kod Stepinčeve beatifikacije 1998.). Franjo je u ljeto te 2014. godine prihvatio pisma i kritike Svetog sinoda i patrijaršije Srpske pravoslavne crkve koje se dadu sažeti u sljedećem: Stepinac se nije dostojno držao za trajanja Drugog svjetskog rata i nije zaslužio da bude svetac – orijentir i primjer za univerzalnu (a ne samo neku mjesnu) Crkvu.

SPC je upozorila papu Franju na neke primjere, najblaže rečeno, ambivalentnosti u ponašanju kardinala Stepinca. Recimo, ne samo da ničim nije dovodio u pitanje donošenja zakonâ i mjerâ protiv Židova i Srba (kada je reagirao, bilo je za mnoge prekasno), nego se zalagao za poštovanje njihovog “dostojanstva” u trenutku kada je itekako dobro znao da spomenute “mjere” znače skoro isključivo jezivu smrt desetina hiljada ljudi u Jadovnu, a potom mnogo više u Jasenovcu i širom NDH.

“Ako se ne radi o cinizmu'”, napisao je patrijarh Papi, “sigurno je riječ o stravičnom kompromisu kakvih je na žalost bilo mnogo u odnosima Stepinca i njegovog klera sa Nezavisnom Državom Hrvatskom”.

Papa Franjo je, kako znamo, predložio formiranje mješovito katoličko-pravoslavne komisije za pročuavanje Stepinčeva života i djela prije, za trajanje i nakon Drugog svjetskog rata. Dakle, Papa nije mogao prijeći preko jasnih iskaza o ambivalentnosti i insuficijentnosti Stepinca.

Komisija je završila radom u julu 2017. i čeka se papin pravorijek. Tko god se ljuti na SPC, kazao je mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije Perić, na krivu se adresu ljuti jer je pitanje kanonizacije nadbiskupa Alojzija Stepinca strogo unutarkatoličko pitanje (stoga su i nova Plenkovićeva intervencija kod pape Franje, kao tumačenja ministra vanjskih poslova u potpunosti deplasirane stvari: nema se što hrvatski premijer ili ministar “zalagati za Stepinčevu kanonizaciju”. To je strogo crkvena, a ne politička ili državnička stvar. Točka!).

Papa Franjo, pak, za mart 2020. je najavio otvaranje arhiva pape Pija XII., a istraživanje u tom sada digitaliziranom arhivu pomoći će da se dobiju odgovori na mnoga pitanja otvorena u radu spomenute mješovite Komisije.

Za Svetu Stolicu ovo nije presedan: obustavljena je kanonizacija drugog blaženika, francuskog franjevca Leona Gustava Dehona (1843. - 1925.) jer, iako je već sve bilo spremno za kanonizaciju, koja je 2005. odgođena zbog smrti svetog Ivana Pavla II., otkriveno je da je rečeni svećenik bio autor spisa usmjerenih protiv Židova u razdoblju kada su u Francuskoj antisemitski osjećaji bili vrlo prisutni.

Papa Franjo ima prigovor savjesti i dvoumi se. Ovo što slijedi pažljivo pročitajte.

Rekao je, odgovarajući na argumente argentinskog rabina Abrahama Skorke dok su se još družili u Buenos Airesu, da Svjetski židovski kongres traži da se otvore Vatikanski arhivi i da se on s tim slaže da se to mora učiniti, baš ovako: “Otvaranje arhiva o Šoi (Holokaust) čini mi se odličnom idejom. Neka se otvore i neka se sve raščisti. Neka se vidi je li se moglo nešto više učiniti (za spašavanje Židova tijekom pontifikata pape Pija XII.), pa ako smo u nečemu pogriješili, morat ćemo reći: 'Pogriješili smo u tome i tome'. Toga se ne treba bojati. Naš cilj treba biti istina. Kada čovjek počne prikrivati istinu, on odbacuje Bibliju” (“O nebu i o zemlji”, Jorge Bergoglio i Abraham Skorka, VBZ, Zagreb, juli 2013., str. 74).

Druga je pak izravna Papina izjava isto jako važna, a valja je ovdje citirati. Kazana je kao odgovor na pitanje koje mu je u povratnom letu iz Skopja u Rim 7. maja 2019. postavio novinar Večernjeg lista Silvije Tomašević.

Papa Franjo je tada rekao da je, što se pak tiče Stepinčeve kanonizacije, to “povijesni slučaj”. “Stepinac je krepostan čovjek, zbog toga ga je Crkva proglasila blaženim. Vjernici mu se mogu moliti, blažen je. Ali, u određenom trenutku postupka kanonizacije – kazao je Papa – bilo je nerazjašnjenih točaka, povijesnih točaka. Ja, koji trebam potpisati kanonizaciju svojom odgovornošću, molio sam, razmišljao, tražio savjet i uvidio da trebam tražiti pomoć srpskoga patrijarha Irineja, velikog patrijarha. I Irinej je pružio pomoć, zajedno smo ustanovili povijesno povjerenstvo i zajedno smo radili, jer i Irineja i mene jedino zanima istina, da ne pogriješimo.

Čemu služi izjava o svetosti ako nije jasna istina? Nikomu ne služi. Znamo da je dobar čovjek, da je blaženik, ali kako bi se učinio taj korak tražio sam pomoć Irineja, da sve bude po istini. I sada se proučava. Prije svega ustanovljeno je povjerenstvo, i oni su dali svoje mišljenje. Ali sada se izučavaju druge točke; temeljito se proučavaju neke točke kako bi istina bila jasna. Ja se ne bojim istine, ne bojim se. Bojim se samo Božjega suda”, rekao je na kraju papa Franjo.

Elem, hrvatske katolike muči (ne sve, naravno), to je očito, koliko će se morati čekati dok papa (tko god on bio) odluči potpisati dekret o proglašenju zagrebačkog nadbiskupa blaženog Alojzija kardinala Stepinca svecem. Hoće li to biti papa Franjo, njegov nasljednik, koji pak po redu, hoće li se čekati još mnogo godina? Da, tvrdim da će se čekati još dosta godina.

Štogod vam pripovjedali ovi hrvatski mudraci koji govore da je stvar gotova, eto, da Stepinac samo što nije postao svetac, polako. Bit će to malo morgen. Usuđujem se reći: ne za naših života.

Sveta Stolica, što je konstanta otkako je Ivan Pavao II. pripremao Crkvu za Jubilej 2000. godine, i ovom sagom oko Stepinca želi i očekuje da taj proces doprinese “čišćenju memorije“ (kako kod katolika, tako kod pravoslavaca, kako kod Hrvata, tako kod Srba, i drugih), što se smatra ključnim u željenom napredovanju odnosa obiju crkava (ali i Vatikana s cijelim pravoslavnim svijetom).

Nakon što prođu godine ozbiljnog rada na arhivama, ne samo pape Pija XII., čekat će se plodovi kvalitetnijih odnosa Srba i Hrvata, odnosi sa što manje netrpeljivosti i međusobnih niskih udaraca, dapače, odnosi koji će svjedočiti o plodovima iskrenog dijaloga i pomirenja.

Zaključujem: prevažno je pitanje kako okajati krivnju, kako zadobiti oproštenje Božje i ljudsko, mir savjesti i pomirenje medu ljudima i narodima? Kako započeti novo doba osnovano na pravednosti i istini?

Predstoji temeljiti rad u arhivama. Vrijeme je da propagandisti zašute, a da povjesničari revaloriziraju ono što imamo i izvuku na vidjelo ono što ne poznajemo najbolje.

Ovo je moja žarka želja: u suradnji i solidarnosti narodi Balkanskog poluotoka moći će se suočiti s mnogim problemima i riješiti ih. Jer napredak i dobro naroda na Balkanu imaju samo jedno ime: mir! 

A mir se temelji na istini, ne na Plenkovićevom ili bilo čijem politikanskom manevriranju.

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...