EMERIK BLUM: Financial Times ga je opisao kao “oličenje socijalističke poslovnosti”

Emerik Blum bio je radan, srčan, pošten i mudar vizionar, oko sebe je okupio sposobne i vrijedne ljude, koji su zajedničkim snagama od “gole ledine” stvorili u svijetu priznatog i uticajnog privrednog giganta Energoinvest

  • Hronika

  • 25. Jun. 2012  18. Jul. 2012

Povodom 28 godina od smrti Emerika Bluma, danas je zamjenik gradonačelnika Miroslav Živanović u ime Grada Sarajeva odao počast i položio cvijeće na spomen-ploču na groblju Bare ovog izuzetnog čovjeka, vrsnog privrednika i uspješnog gradonačelnika, koji je svojim idejama i neumornim radom obilježio historiju BiH. 

Zahvaljujući ovom vizionaru, Energoinvest čiji je Blum bio osnivač i prvi direktor, za kratko vrijeme izrastao je u giganta, a grad Sarajevo doživio je ekspanziju svoga razvoja, navode iz Gradske uprave Sarajeva. 

Emerik Blum, zajedno sa svojim sugrađanima, obavio je završne pripreme u gradu za održavanje 14. zimskih olimpijskih igara. 

Također, ostat će upamćen po svom opredjeljenju da je ulaganje u obrazovanje najbolja investicija za budućnost. 

O tome ko je, zapravio bio Emerik Blum najbolje je, u razgovoru za Slobodnu Bosnu, govorio i pojasnio pokojni Oskar Danon.

Na kraju 20. stoljeća bili smo svjedoci strašnih potresa i stravičnih zločina počinjenih u Vukovaru, Sarajevu, Srebrenici... Ja sam 5. aprila 1992. iz Beograda došao u Sarajevo. Na antiratnom mitingu 6. aprila pored mene je poginula žena na koju su pucali četnički snajperisti iz hotela Holiday Inn, a u podnožju naselja Vrace vidio sam tenk kako puca po nenaoružanim Sarajlijama muškarcima, ženama, djeci...

Jugoslovenska narodna armija pucala je po narodu i svima je bilo jasno da je to zlo protiv kojeg se mora boriti i koje se mora poraziti. Kao rođeni Sarajlija i Bosanac, 6. april smatram zaista važnim datumom u mom životu.

Naime, 6. aprila 1941. njemačka avijacija bombardovala je moje Sarajevo, zatim 6. aprila 1945. partizani su oslobodili Sarajevo i tada je poginuo moj sarajevski prijatelj Vladimir Perić Valter, a 6. aprila 1992. JNA i paravojne formacije SDS-a počele su žariti i paliti po mom rodnom gradu.

Prije Drugog svjestko rata mnogo studenata iz Sarajeva studiralo je u Beču i Pragu tako da su svoje znanje prenosili na nas mlađe, gimnazijalce, otvarali su nam nove vidike i predstavljali nam knjige, recimo, Plehanova, Marksa i Engelsa. Preko zime odlazili smo na Jahorinu, gdje smo boravili u jednoj drvenoj kućici – preko dana smo išli na skijanje, a večerima razgovarali.

Stariji studenti su nam objašnjavali da živimo u predvečerje revolucije – oni su već predosjetili dolazak fašizma. To mi je posebno postalo jasno kada sam došao na studije u Prag 1933., odnosno kada sam sa svojim studentskim drugovima otišao na izlet u Berlin, gdje smo vidjeli divljanja nacističke rulje i brutalne napade na jevrejske radnje.

Vođa ove ekskurzije jugoslovenskih studenata iz Praga bio je moj prijatelj Emerik Blum, tada student treće godine elektrotehnike. Blum je uplašene studente odveo u našu Ambasadu u Berlinu, gdje ih je primio ambasador Balugdžić, tada uvaženi novinar beogradske Politike. Balugdžić je Blumu optimistično kazao da se radi o “običnoj opereti i da će se Berlin brzo obračunati sa mračnjačkom ruljom”, ali lucidni Blum bio je svjestan da je svijet krenuo u propast.

Zbog toga mi je, u svom revolucionarnom zanosu, govorio da samo trošim vrijeme svirajući klavir, umjesto da se politički obrazujem. Smatrao je da svi naši studenti moraju biti ideološki i politički svjesni i obrazovani, a mi smo zaista počeli iskreno vjerovati da se socijalizam može suprotstaviti nadolazećem fašističkom zlu.

Od 1945. do 1990. BiH je doživjela ogroman napredak u svim sferama društvenog života: od kulture, preko sporta, do privrede. Bilo je to vrijeme kada se BiH nezaustavljivo razvijala, vrijeme brojnih marljivih vizionara među kojima se nalazio i moj prijatelj Emerik Blum, ljudska gromada sa kojom sam se družio još u doba naših studentskih dana.

Emerik Blum bio je radan, srčan, pošten i mudar vizionar, oko sebe je okupio sposobne i vrijedne ljude, koji su zajedničkim snagama od “gole ledine” stvorili u svijetu priznatog i uticajnog privrednog giganta Energoinvest. Emerik Blum bio je svestrani intelektualac, pred početak Drugog svjetskog rata bio je jedan od saradnika Collegiuma Artisticuma oko kojeg se okupljala progresivna sarajevska omladina lijeve političke orijentacije, iza sebe je ostavio neizbrisiv trag na socijalističku povijest BiH.

Također je važno istaći da je Emerika Bluma ugledni list Financial Times opisao kao  “oličenje socijalističke poslovnosti”

U maju 1984. Emerika Bluma posjetio sam na bolesničkoj postelji u Fojnici, gdje me je dočekala njegova brižna supruga Matusjin. Naš Imre, kako smo ga zvali, bio je fizički iznemogao, a oči su mu bile suzne. Sjećam se da me držao za ruku, a onda je medicinska sestra najavila posjetu doktora Pavla Gregorića, tokom Drugog svjetskog rata hrvatskog partizana.

Ostavio sam ih same u sobi, izašao na balkon i počeo se sjećati brojnih detalja iz našeg zajedničkog života. Po povratku u bolesničku sobu, saznao sam da se Emerik oraspoložio jer mu je doktor Pavle Gregorić počeo pričati o svojim utiscima iz posjeta Energoinvestovim postrojenjima u BiH. Tada smo se Emerik i ja sjetili čudnovatog nastupa Sarajevske filharmonije u velikoj sali Energoinvesta.

Naime, tadašnji generalni direktor Energoinvesta Dragutin Braco Kosovac pozvao me je da svečanu predaju nuklearnog kotla izgrađenog za SSSR obilježimo muzičkim nastupom. Predložio sam da u repertoar uvrstim Baranovićevo Kolo i jedno djelo sarajevske kompozitorke Ludvig-Pečar.

Čelnici Energoinvesta složili su se sa mojom idejom, ali Emerik Blum me je pitao da li je moguće da između dvije izvedene kompozicije napravimo zvučnu improvizaciju u koju bi se uključili radnici koji bi koristili svoje čekiće, bušilice i brušilice. Ostao sam veoma iznenađen ne samo Blumovom originalnom idejom, nego i saznanjem da on poznaje aleatoriku modernih kompozitora, pa sam mu rekao: “Dragi Imre, ti si muzički stvaralac!”

Nakon koncerta ispraćeni smo burnim aplauzom slušalaca, koji su zajedno sa našim stranim gostima, vrhunskim ekspertima za nuklearnu fiziku i energetiku, bili ubijeđeni da se radi o avangardnoj kompoziciji.

 

trenutak ...