Radi se o potencijalno visoko koruptivnoj djelatnosti koja omogućuje tužiteljici Tadić da dodjeluje predmete po mogućim zahtjevima političkih mentora. Dok se u svim bh. sudovima i tužilaštvima, po nalogu VSTV iz 2009., predmeti dodjeljuju kompjuterskom automatikom, nasumično kako ne bi bilo štimanja koji će sudija ili tužilac koji predmet dobiti, glavna tužiteljica Tadić je ovo sebi prigrabila i lično određuje šta će koji tužilac procesuirati. Pa tako dva dijametralno suprotna predmeta, protiv generala Dudakovića i bivšeg ministra Mektića, dakle sumnje u ratni zločin i privredni kriminal, dobije Vedrana Mijović, kćerka srpskog ratnog političara Slavke Jovičića.

Pitanje funkcionalne nadležnosti sudija i tužilaca predstavlja za mnoge krucijalni dio zakonitog, poštenog i fer krivičnog postupka. Na neki bi se način moglo kazati da sudbine i životi ljudi upravo zavise od tog ko postupa u nekom predmetu. Da stvar bude jasnija, akcent je na specijalnosti, stručnosti i nepristrasnosti. Ne bi bilo nepristojno kazati i da optuženi ima pravo na kvalitetnog tužioca i sudiju, onog ko ima iskustvo, odigrane utakmice u nogama, zna i razumije zakon.

Često smo svjedoci da se sudije i tužioci povezuju s političkim strukturama, a neki čak i nezakonito, mimo etičkog kodeksa, učestvuju u političkim procesima, time se javno deklarišući i takvim pojavljivanjem potvrđujući predodžbu javnosti o postojanju neprikladnih veza i utjecaja, što je suprotno imperativnoj odredbi iz člana 1.2 Kodeksa sudijske etike, koji je donijelo VSTV BiH. Ali koje ni sam ne poštuje, nedavno se pokazalo, ni predsjednik tog vijeća Milan Tegeltija.

Nije ostalo nezapaženo da je jedan te isti tužilac podigao dvije optužnice u dva predmeta visokog javnog interesa, komandant Atif Dudaković i donedavni ministar Dragan Mektić. Na prvi pogled tu nema ništa sporno. Međutim, ako se pažljivije pogleda vidi se da se radi o dva predmeta koja su u spektru pravne prirode na dva suprotna kraja. Jedan je ratni zločin, a drugi koruptivni predmet. Ako iskustvo daje referencu i ako znamo da znanje i vještine daju podlogu za profesionalne postupke, onda bi ovo značilo i da golman može igrati na napadačkoj poziciji, što je apsolutni nonsens.

Poznato je da tužiteljica Gordana Tadić odavno vodi rat sa Draganom Mektićem, donedavnim ministrom sigurnosti, koji ju je javno optuživao za brojne nezakonitosti. Jasan je i njen odnos prema braniocima iz redova Armije RBiH, dakle i prema jednom od najvećih komandanata generalu Atifu Dudakoviću. Dati ova dva dijametralno suprotna predmeta (sumnja na ratni zločin i korupciju) istom tužiocu, Vedrani Mijović, koja je uz to kćerka poznatog SNSD-ovog političara Slavke Jovičića, može sugerisati samo da se radi o osobi od njenog ličnog pojverenja, koja će izvršiti dati joj zadatak. Zašto se predmet generala Dudakovića nije dao nekom Bošnjaku, ili Hrvatu, već baš Srpkinji koja ima “poseban” odnos prema Bošnjacima, teško će javnosti objasniti i njena šefica Tadić.

Zanimljiva situacija, koja nas je potakla da istražimo kako se to krivični predmeti u dvije fundamentalne institucije ustavnopravnog poretka Bosne i Hercegovine dodjeljuju tužiocima i sudijama – Tužilaštva i Suda Bosne i Hercegovine.

Sudeći po zakonskim odredbama, glavni tužilac Gordana Tadić i predsjednik Suda BiH Ranko Debevec  imaju prilično odriješene ruke pri određivanju funkcionalno nadležnog tužioca odnosno sudije. Vladavina prava je manja što je diskrecija u normi veća, ako je sudija odnosno tužilac nesklon donositi odluke po zakonu, znanju, iskustvu, odnosno u skladu s profesionalnim i stručnim uzusima.

Da bi se postigla transparentnost i nepristrasnost u cjelokupnom pravosuđu, uveden je sistem za automatsko upravljanje predmetima u tužilaštvima (TCMS) i sudovima (CMS), još prilikom reforme 2009-2010. godine. Stvar je detaljno uređena pravilnicima koje je donijelo VSTV BiH, odvojeno za tužilaštva i sudove. Ovaj sistem, osim što ima funkciju elektronskog upisnika tužilačkih i sudskih predmeta, također ima i funkciju nasumičnog dodjeljivanja predmeta sudijama i tužiocima.

U relevantnim pravilnicima, propisano je članom 8. da se raspodjela predmeta tužiocima, odnosno sudijama vrši automatski, prema unaprijed utvrđenim parametrima, a nešto kasnije da odluku o tome donose glavni tužilac, odnosno predsjednik Suda. U martu 2019. godine, VSTV BiH je usvojilo određene izmjene i dopune pravilnika o TCMS i CMS. Zanimljivo, u tužilačkom pravilniku je na normu iz tačke a) člana 81. o ulozi i aktivnostima glavnog tužioca u TCMS, a koja glasi „donošenje odluke o načinu raspodjele predmeta tužiocima“ dodato „definiranjem kriterija specijalizacije i definiranjem procentualnog učešća tužilaca u svrhu automatske raspodjele predmeta.“ Međutim, takva dopuna nije izvršena u odnosu na sudove.

Kako postoji prilična razlika između onog što piše i onog kako se pravila iz zakona i drugih akata provode u praksi, željeli smo da provjerimo kod glavne tužiteljice Gordane Tadić i Ranka Debevca, predsjednika Suda Bosne i Hercegovine o tome kako se kod njih predmeti raspoređuju tužiocima i sudijama.

Pošto je glavna tužiteljica odsutna, na seminaru u Dubajiu nismo uspjeli doći do nje. A tamo je zajedno sa profanisanim predsjednikom VSTV Milanom Tegeltijom. Po viđenju mnogih – posrnuli sudija Tegeltija i predsjednik nezavisnog regulatora pravosuđa, nedavno je učestvovao u političkoj krizi generisanoj od strane jedne politike u Bosni i Hercegovini, a što je po ocjeni kompletne javnosti neprikladno, neprofesionalno, nezakonito. O jednom dijelu njegovog učešća, Udruženje sudija Federacije Bosne i Hercegovine izdalo je vrlo sadržajno obrazloženje, kojem se nema šta prigovoriti.

S druge strane, sve i da smo pokušali doći, odgovor ili ne bismo dobili, ili bi glasio „bez komentara“, što je najčešća reakcija glasnogovornika Državnog tužilaštva. Stav glavne tužiteljice spram novinara je dobro poznat, a sve je rečeno oštrim protestom Upravnog odbora Udruženja BH novinari i Linije za pomoć novinarima, koji su 19. aprila prošle godine najoštrije osudili nedozvoljeno miješanje glavne tužiteljice u rad novinara i medija u Bosni i Hercegovini.

Ipak, iz pouzdanog izvora uspjeli smo saznati da je TCMS u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine samo alatka u rukama glavne tužiteljice Tadić, odnosno da ona izvrši dodjeljivanje predmeta tužiocu, a da se to onda samo provede kroz kompjuterski program TCMS. Postoji i vjerovatnoća, naglašava izvor, da je to omogućeno prošlogodišnjim izmjena pravilnika od strane VSTV BiH, kojim vedri i oblači Milan Tegeltija, gdje je uvedena nejasna odredba da glavni tužilac definiše nekakve kriterije specijalizacije i procentualnog učešća tužilaca. Vjerovatno to objašnjava kako jedan te isti tužilac može raditi na obimnom predmetu ratnog zločina, a istovremeno i na koruptivnom predmetu.

Predsjednik Suda Bosne i Hercegovine Ranko Debevec, koji je sredinom ovog mjeseca, ušao u drugu polovicu svog mandata na ovoj funkciji, pristao je da nam da izjavu po ovom pitanju. Ujedno, mora se naglasiti da mediji u zadnje dvije godine bilježe povećanu transparentnost, efikasnost i kvalitet u oblasti javnog informisanja Suda Bosne i Hercegovine, što doprinosi popravljanju ugleda ove važne institucije. A sigurno da zasluge za to ima predsjednik Debevec.

Predsjednik Suda nam je kazao da cijeli posao u Sudu radi CMS – automatski sistem, a da samo za eventualne „greške“ sistema, npr. kad CMS odredi sudiju koji iz zakonskih razloga ne može postupati u nekom predmetu,  postoji manuelni sistem koji omogućava da se premoste takve situacije, odnosno radi se prebacivanje  predmeta drugom sudiji.

„Pojašnjenja radi, iako mi Zakon i Pravilnik omogućavaju da samostalno vršim presignaciju predmeta, nisam to uradio ni u jednom slučaju. Još prije mog dolaska na funkciju predsjednika Suda Bosne i Hercegovine, postojala je komisija koja je radila taj posao, ali mislim samo za Odjele I i II Krivičnog odjeljenja. Još na samom početku mandata uveo sam po mom sudu krucijalnu stvar koja potvrđuje načelo nezavisnosti i nepristranosti u sudskom odlučivanju – uveo sam komisijski način odlučivanja za presignaciju predmeta u Apelacionom odjeljenju, koje vodi računa o sastavu žalbenih vijeća. Na to sve, tom odlukom sam propisao i kriterije kojim će se rukovoditi Komisija, na taj način smanjivši mogućnost diskrecije, što je suština vladavine prava.“ – kazao nam je Debevec.

Imajući u vidu da će glavna tužiteljica zasigurno pročitati ovaj tekst, očekujemo da izađe u javnost i objasni kako se to predmeti raspoređuju tužiocima, odnosno da li je automatski ili manuelno, da li ona ima upliva u taj proces, te na koncu i to na bazi kojih kriterija jedan te isti tužilac može istovremeno podizati optužnicu za ratni zločin, a onda i za korupciju, kako je došlo do tog i da li je sve stvar slučajnosti ili manipulacije.

(Izdvojeno.ba/SB)