Nikšić je pojasnio da je SDP imao izdiferenciran stav, te da iako je podržao smjenu CIK-a i uvrštavanje te tačke u dnevni red, imao je rezerve prema «predloženim kadrovskim rješenjima».

«Ali pošto smo podržali uvrštavanje te tačke u dnevni red, smatrali smo da je onda licemjerno da se drugačije odnosimo u glasanju. I nije nikakva podjela u Klubu SDP-a, nego je to bio naš dogovor. I da je trebalo, da nekim slučajem nije bilo dovoljno glasova, mi bismo to podržali i glasali za», kazao je Nikšić.

Za razliku od Nikšića, Kojović je jasno dao do znanja da ne bi podržao promjenu Dodikovih ljudi.

«Bili smo protiv toga da se jedni partijski ljudi u CIK-u zamijene sa drugim partijskim ljudima», kazao je Kojović.

Tako je po njegovom mišljenju isto ako SDS kontroliše dvojicu članova CIK-a tome da osovina SNSD-HDZ kontroliše četvoricu, tj. većinu dovoljnu za preglasavanje i donošene odluka.

Ništa ne bi bilo čudno da upravo Kojović nije još 2018. kazao za dosadašnji CIK da je odlukom o izboru delegata za Dom naroda FBiH izvršio državni udar.

Kojović je tada pojasnio da ne može upravni organ (CIK) donositi odluku koju samo zakonodavno tijelo smije donijeti.

«Ovo prevazilazi uskostranačka i etnička i sva druga pitanja», kazao je tada Kojović, na zajedničkoj pres-konferenciji SDP-a, DF-a, SBB-a i NS-a.

Ipak kada je dobio priliku da smijeni taj CIK, kod Kojovića su nadvlali uskostranački interesi nad državnim, te je glasajući suzdržano faktički podržao Dodikove ljude, koje je ranije optužio da su izvršili državni udar.

Po Kojovićevoj logici poistojećivanja svega i svačega, svejedno je da li Mirko Šarović i Branislav Borenović imaju 2 glasa u CIK-u, ili pak moćna osovina Dodik-Čović ima 4 ruke u CIK-u, tj. većinu dovoljnu za preglasavanje.

Da li je Šarović isto što i Dodik, i da li su dva glasa isto što i četiri, to je pitanje na koje čitaoci sami trebaju dati odgovor.

Izvjesno je samo to da je o Kojovićevim rukama ovisio ishod glasanja o CIK-u, Čović i Dodik bi sigurno još uvijek imali većinu u toj instituciji. Za razliku od Nikšića koji je ipak smogao da stidljivo podrži državni interes, Kojović ga je otvoreno izdao.

(S. B.)