U trenutku kada šaljem tekst redakciji "Slobodne Bosne" službeni podaci govore da je u Hrvatskoj situacija “pod kontrolom”. Ministar zdravstva Vili Beroš je rekao da je u posljednja 24 sata registrirano 47 novih bolesnika, što znači da ukupno imamo 1126 COVID-19 pozitivnih bolesnika, Učinjeno je 9800 testiranja, od čega u 24 sata 583. “Imamo četiri preminule osobe u KBC Osijek, riječ je o osobama starije životne dobi, svi su bili kronični bolesnici. Ukupno u Hrvatskoj imamo 12 preminulih, na respiratoru je 39, a oporavljenih imamo 119, što je 27 više u odnosu na petak”, kazao je Beroš.

Manje više, hrvatski građani poštuju pravila socijalne distancije i uvedene zdravstvene mjere, ali čini se da je hrvatski “recept” u stručnosti ljudi koji predvode bitku s pandemijom premda su sljedeća dva i pol tjedna kritična i ona će odrediti našu sudbinu.

Mnogi se pitaju zašto u Hrvatskoj nemamo eksponencijalnu smrtonosnu krivulju. Koja je tajna dosadašnjeg “hrvatskog uspjeha”? Ravnateljica Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, prof. dr. Alemka Markotić, za RTL je komentirala što možemo očekivati u narednim tjednima po pitanju koronavirusa te koliko će nam vremena biti potrebno da dođe do pada zaraženih.

“Očekujemo da sad u nekoliko tih regija gdje nije virus u većem broju zabilježen, ako se to bude držalo sljedeća tri tjedna pod kontrolom, mogli bismo dosegnuti taj plato i početi čak i padati. To ovisi i o virusu, ali vjerujem da su se sve ove mjere do sada pokazale kao dobre i da to ide prema tom putu”. Rekla je da idemo li, ako se nastavi ovim putem, kroz tri tjedna prema vrhuncu, zatim bismo išli prema dolje sa brojem zaraženih.

Komentirala je i zašto je Hrvatska jedna od uspješnijih zemalja u borbi protiv koronavirusa te što se u Hrvatskoj radi dobro. “Ne bih komentirala je li netko radi loše, to bi trebalo par sati da analiziramo tuđe mjere da vidimo gdje su pogreške bile. Ono što smo dobro uradili je da smo odmah pošto se pojavio tekst za dijagnostiku uveli ga tako da kada je bio jedan oboljeli u Francuskoj mi smo već imali test. 27 dana smo testirali da nije bilo oboljelih, prve oboljele smo odmah identificirali, epidemiolozi su označili njihove kontakte. Brzo smo bili fokusirani na otkrivanje novih slučajeva i izolaciju kontakta.

Imali smo sreće - kazala je - da virus nije ušao kroz zdravstvene institucije kao što se to dogodilo u Sloveniji i Italiji. Uvodili smo razumno i postepeno određene mjere, ne naglo nego promišljeno, stručno i razumno. Imamo akumuliranog iskustva, mislim da je stvar pristupa racionalnog uvođenja mjera – rekla je dr. Markotić.

Odgovorila je i za koliko se ljudi zna gdje su se zarazili, a za koliko njih se ne zna. “To više znaju epidemiolozi, ali većinu komuniciramo na dnevnoj bazi kolega Capak (šef Hrvatskog zavoda za javnog zdravstvo dr. Krunoslav Capak, op. D.P.) i ja. I to je jedan od razloga uspjeha da za većinu njih još znamo čiji su kontakti. Možda se za svega 2-3 čulo da se nije znalo kako su se razboljeli”, kazala je.

U Hrvatskoj nemamo policijskog sata. Kretanje je ipak ograničeno, zabranjena su grupna okupljanja. Starije osobe mogu na ulicu, ali uz pridržavanja strogih sanitarnih mjera. Naravno, žestoko se kažnjava svako kršenje mjera izolacije (bilo je pozitivnih pacijenata koji su, iako pod mjerama, odlazili u apoteke i dućane!). Zabranjeno je napuštanje mjesta boravka. Tko mora izaći u drugu općinu ili grad mora ishoditi policijsku propusnicu.

Ali mnogi se bune. U tijeku je pobuna tijela lokalnih vlasti protiv odluke Nacionalnog stožera o uvođenju ePropusnica za napuštanje mjesta prebivališta. “Nećemo provoditi tu odluku, produžite valjanost sadašnjim propusnicima, uvedite propusnice koje vrijede za cijelu županiju, neka paralelno vrijede i sadašnje propusnice”, samo su neki od zahtjeva županijskih i gradskih vlasti prema Nacionalnom stožeru jer smatraju da je sustav ePropusnica neprovediv. Na prozivke šef Nacionalnog stožera, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, odgovara da propusnice nisu tu da bi se povećala putovanja: “Osluškujemo ono što dolazi s terena i prilagođavat ćemo se”.

Najveći problem, uz činjenicu da se najveći dio ruralnog stanovništva i onaj starije dobi ne služi internetom, leži u teritorijalnom uređenju države, tj. velikom broju malih općina i gradova. Mnogi od njih na svom području nemaju trgovinu, ljekarnu, benzinsku crpku pa njihovi stanovnici moraju tražiti propusnice da bi otišli po osnovne životne namirnice. U ruralnim dijelovima mnogima su kuće u jednoj općini, a stoka koju treba nahraniti u drugoj na udaljenosti od kilometar-dva. Ti se ljudi, naravno, najviše bune, s pravom.

Javnost je izbombardirana kojekakvim budalaštima, od one da se koronavirus liječi s limunom i soda bikarbonom do skandaloznih izjava kakvu je dao nezavisni saborski zastupnik Ivan Pernar (jedan od osnivača posrnule i gotovo nestale stranke Živi zid), poznat kao žestoki pobornik ukidanja vakcinacije, a koji je izjavio doslovno ovako: “Ja razumijem vašu želju da bi htjeli da vam preci žive što dulje, ali smatrate li normalnim da cijela država mjesecima bude paralizirana i u karanteni zato da bi neki djed ili pradjed živio dan, tjedan, mjesec ili godinu dulje?”

Ovdje potpisani novinar je svjestan da su restriktivne mjere uvedene u Bosni i Hercegovini ponegdje kontradiktorne, nesuvisle i paušalno odnosno proizvoljno nametnute, ali, premda i sam pogođen potresom, zbog čega je bio prisiljen napustiti vlastitu oštećenu kuću, i dalje apelira na čitatelje Slobodne Bosne da budu maksimalno disciplinirani. U ovom je trenutku jedina bitna mjera socijalno distanciranje i održavanje higijenskih mjera. Znajmo da ne postoje cjepiva ili lijekovi koji dokazano liječe oboljele od koronavirusa.

U Hrvatskoj, po svemu sudeći, većina je građana shvatila nužnost mjera koje je uveo Nacionalni stožer. Nažalost, i dalje postoje građani koji to podcjenjuju. Oni smatraju da ako ne vide neprijatelja – da on nije tu, što je vrlo pogrešna ocjena i ta ocjena može koštati živote. Trendovi na svjetskoj razini pokazuju da mjere postaju sve restriktivnije. Ali izvještaji kakvi nam sada stižu iz SAD-a govore da su restriktivne mjere itekako potrebne jer ne smije doći do zagušenja u zdravstveni sustav.

Ako niste već saznali, prenosim vam: hrvatski lječnici koji rade u epicentru pandemije u New Yorku govore da su očajni. “Ponestaje nam svega, pa i sedativa za pacijente na respiratorima”!

Zaključno: što je svaki pojedinac restriktivniji prema sebi, manje je potrebe da institucije reagiraju. Idealan scenarij bi bio da se svi pridržavaju mjera, ali znamo da to nije tako.

Kolega Gojko Drljača, analitičar gospodarskih tokova u Jutarnjem listu kaže ovako (a o tomu sam vam pisao prije dva tjedna, ako se sjećate): kamioni mrtvih koje su odvozili iz talijanskih bolnica sigurno nisu fatamorgana. Kao ni osobne drame liječnika koji su prisiljeni igrati igru bogova - odlučiti kojem će pacijentu “darovati” respirator kako bi mu spasili život, a koga će ostaviti neka leži boreći se za svaki atom kisika u nadi da će se probuditi imunološki sustav koji se zapravo već raspao.

Nažalost, hladna analiza statističkih podataka o Covidu-19 govori nam da će se donositelji odluka o karakteru epidemioloških mjera suočiti s uznemirujućim nepoznanicama.

O svima nama ovisi kakva će nam sudbina biti. A imam i drugi važan zaključak: ako potone njemačko gospodarstvo, koji je zamašnjak (elektromotor) europskoga, odosmo k vragu. Ovakva blokada gospodarstva, kako god bilo da bilo, teško da se može održati dulje od dva mjeseca. I o tome, valjda, u BiH netko vodi računa!