Piše: NEBOJŠA VUKANOVIĆ

Sulude Uredbe sa snagom zakona koje u nepotrebno nametnutom vanrednom stanju donosi Željka Cvijanović, formalno na prijedlog  Vlade takozvanog premijera Radovana Viškovića a suštinski po volji Vladara i lažnog Oca nacije, toliko su neozbiljno koncipirane i napisane da ih oni sami povlače poslije samo nekoliko dana. Kao što sam i najavio nakon bojkota Posebne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske i državnog udara kojim je Dodik privremeno suspendovao rad Parlamenta uvođenjem vanrednog stanja, osnovni cilj režima je da se nekontrolisano zadužuje, suprotno ranijim odlukama i ograničenjima Narodne skupštine, i da se vanredno stanje i kriza iskoriste za obračun sa neistomišljenicima.

Unaprijed najaviti događaje, stvarne namjere i krajnji cilj umnogome pomrsi konce moćnicima i preduprijedi njihove planove, pa je nakon medijskog pritiska vlast odlučila da povuče neustavnu Uredbu o širenju panike, pomoću koje su pokušali zavesti teror, obračunati se sa kritičarima, opozicijom i protivnicima. Njihovo uzmicanje je dobar pokazatelj i samo treba nastaviti sa demaskiranjem režima preuzimanjem inicijative, biti uvijek korak ispred i argumentovanom kritikom natjerati ih na dalje uzmicanje.

Dodik i vlasti Srpske već duže vremena, a posebno od početka krize sa korona virusom, ne rade ništa drugo osim što slijepo kopiraju Vučića i neke sulude odluke koje on povlači. Tako nisam ni malo sumnjao da će nakon Srbije, pokršteni komunisti i bogobojažljive vlasti Republike Srpske uvesti policijske dane i zabranu kretanja za Vaskrs kako bi spriječili pravoslavne vjernike da u iole normalnim usovima proslave najradosniji hrišćanski praznik, što se na ovim prostorima nije dogodilo od 1941. i uspostave NDH. Uskrs je u susjednoj Hrvatskoj, kao i većem dijelu svijeta, normalno proslavljen bez policijskog dana i blokada, ali Staljin čuči u našim vladarima pa nije čudo što blokadama, psihičkom torturom i pritiskom pokušavaju slomiti kičmu narodu.

Sjetih se Cicerona koji je prije više od 2000 godina rekao da što su zakoni luđi, to je Imperija bliže kraju. Zakoni, uredbe, ponašanje i potezi vlasti u Srpskoj ne mogu biti luđi, pa se nadam, ako je vjerovati Ciceronu, da se nakon dvije preduge decenije bliži kraj sveopštem ludilu, haosu i anarhiji koje nas je zadesilo.