Naša današnja priča vraća nas u 19. stoljeće, kada se u Americi osnivaju brojne mentalne ustanove u kojima su smještani teški pshički bolesnici i najteži kriminalci.

Tretmani koje su pacijenti dobivali bili su nehumani, od lobotomije, okivanja za krevete, do elektrošokova, sve je to bila svakodnevna praksa. Najzloglasnija ustanova tog tipa bila je umobolnica “Ridges” u gradu Athensu u američkoj saveznoj državi Ohio.

Velika zgrada od fasadne cigle vrata je otvorila u januaru 1874.

Iako je izvana izgledala raskošno, u unutrašnjosti, daleko od očiju javnosti, odvijalo se psihičko i fizičko zlostavljanje.

Pacijentima su puštali krv, rađeni su tretmani vodom, zamrzavanje, a fizičke torture smatrani su uobičajnim terapeutskim metodama. Početan broj štićenika, njih oko 200, za nekoliko godina se udesetostručio, a pretrpanost je dovela do pogoršanja ionako katastrofalnih uvjeta. Godine 1993. bolnica je zauvijek zatvorena, a svi pacijenti prebačeni su u druge, ustanove.

Duhovi onih koji su izgubili život u Ridgesu, tvrde upućeni, i danas lutaju hodnicima napuštenog zdanja.

Neobični događaji počeli su u decembru 1978. godine.

Prema brojnim svjedočanstvima, tokom vizite, doktori su primijetili da je krevet pacijentice Margaret Schilling prazan. Organizirana je potraga, ali ženi nije bilo ni traga ni glasa. Njeno beživotno tijelo pronađeno je dva mjeseca kasnije, u starom krilu zgrade koje se godinama nije koristilo. Nalazilo se u visokom stepenu raspadanja i potrbuške potpuno golo ležalo na podu.

Nije poznato je li se Margaret sama skinula gola i čekala smrt Ili ju je neko na to natjerao. Odgovori na ta pitanja nikad nisu pronađeni. Mrlja u obliku ljudskog tijela i danas je vidljiva na mjestu na kojem je ležala. Oni koji su imali hrabrosti posjetiti napuštenu mentalnu bolnicu, kunu se da se na prozoru sobe u kojoj je Margaret umrla svake noći pojavljuje obris ženskog lica, a iz zidova dopiru prigušeni jecaji.

(SB)