KAKO JE HITLER U BOSNI POLOMIO ZUBE: Nacisti, ustaše i četnici stizali su iz pravca Banje Luke, Livna, Bihaća, Jajca, nebo se zacrnilo, a onda su se pojavili oni…

„Slobodna Bosna“ donosi novu zanimljivu priču iz povijesti.

  • Jeste li znali

  • 25. Maj 2020  25. Maj 2020

  • 1

Naša današnja priča vraća nas u davnu 1944. godinu, u vrijeme nacističke tajne operacije pod nazivom Rösselsprung (Konjićev skok), poznatije kao Desant na Drvar.

Desant na Drvar bio je posljednji njemački pokušaj da se ubije ili zarobi Tito, poslije čega je izbjegao u italijanski Bari te na Vis, da bi nakon toga pobjedonosno ušao u Beograd. Bila je to, ujedno, jedina akcija hvatanja Tita koju je osobno inicirao Adolf Hitler, naredivši je još sredinom 1943. godine.

Tad je Führer u svojoj Vučijoj jazbini u Rastenburgu (današnji Ketrzyn u Poljskoj) naredio komandantu Druge njemačke armije, generalpukovniku Lotharu Rendulicu da utvrdi mjesto boravka Glavnog partizanskog štaba (“Hauptstab Tito”).

Taj je desant bio klasična primjena taktičkog Blitzkriega, munjevita akcija uz upotrebu ograničenih snaga, u kojoj su osnovu njemačkog napada sačinjavali elitni 500. SS padobranski bataljon i 15. planinski korpus.

Ograničeni udio imale su i snage NDH, kao i četničke jedinice iz Dinarske divizije u pozadini akcije. Također, za potrebe operacije Luftwaffe, jedinicama na terenu stavio je na raspolaganje nekoliko stotina borbenih i transportnih aviona i desantnih jedrilica.

U skladu s planovima, prvi njemački borbeni raspored najprije je padobranima spušten u Drvar, dok su pješadijske jedinice sletjele na obližnje zaravni. Sve njemačke pješadijske i motorizirane jedinice iz okolnih gradova krenule su nakon toga u koncentrični napad prema Drvaru iz pravca Bihaća, Banje Luke, Jajca i Livna. Te su jedinice u toku operacije imale za cilj spajanje sa spomenutim desantnim jedinicama u samom gradu. U konačnici, trebalo je uhvatiti Tita - “našeg najopasnijeg neprijatelja”, kako je to u memoarima napisao Generaloberst Rendulic.

Operacijskim planom predviđeno je da s vanjskih pravaca nastupaju brojne njemačke i ograničene kvislinške snage. Od Jajca - 13. lovački puk 7. SS divizije "Princ Eugen" ojačan artiljerijskim divizionom. Iz pravca Mrkonjić-Grada išao je Izviđački odred 7. SS divizije, a od Srba 384. pješadijski puk s dopunskim bataljonom, izviđačkim odredom i artiljerijskim divizionom 373. legionarske divizije "Tigar". Iz pravca Bihaća napadao je 92. motorizirani puk, iz Bosanske Krupe Dopunski bataljon divizije "Tigar" i Prva ustaška lovačka pukovnija; iz Banje Luke 202. oklopni grenadirski bataljon. Iz Livna su počeli djelovati dijelovi 718. i 362. planinske divizije i bataljon 4. puka “Brandenburg”, dok je iz Knina nastupao 1. motorizirani puk "Brandenburg" s grupom četnika Dinarske divizije. Sve te jedinice, više od 20.000 vojnika, bile su duže vrijeme raspoređene na frontovima oko južnog dijela Bosanske krajine. U sklopu kamuflaže pravog cilja, o kojem su partizanski obavještajci imali ograničena saznanja, Nijemci su ofanzivno djelovali na mnogim drugim dijelovima fronta na širem prostoru cijele Jugoslavije.


U periodu od 21. do 25. maja, 500. SS bataljon prebacio se u najvećoj tajnosti iz Kraljeva na aerodrome u Cerklju, Borongaju i Lučkom pored Zagreba te u Zrenjanin i Banju Luku.

U toku opsežne pripreme svi su pripadnici dobili specifične zadatke, svaki je vojnik imao Titovu fotografiju.

Uz Vrhovni štab tada su u neposrednoj blizini bili samo Prateći bataljon i pripadnici Oficirske škole, njih samo 137, te ostaci raznih tijela nove države, jer je u Drvaru neposredno prije toga održan Drugi kongres Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Jugoslavije.

U rano jutro 25. maja, eskadrile su u nekoliko preleta razorno bombardirale grad uništivši najjače punktove odbrane, pri čemu su nastradali i brojni civili. Titov Prateći bataljon još je u zraku ubio velik broj padobranaca, ali se grupa “Panther” uspješno spustila u centar grada i, nakon konsolidacije odbrane, napala u pravcu pećine, naknadno shvativši da je partizanski VŠ baš tamo. Oko 9 sati, Nijemci su već ovladali centrom grada.


Tokom SS-ovskog “češljanja” grada u potrazi za Titom napravljen je pravi masakr nad stanovništvom. Kad je situacija postala doslovno kritična, iz Šipovljana su navalili slušaoci Oficirske škole, njih samo 137. U startu lagano naoružani samo osobnim oružjem, putem su se naoružali njemačkim oružjem, koje je na prostor djelovanja izbačeno u kontejnerima. Napali su njemački bok, tukli su se fanatično.

Kad je uprkos obostranom fanatizmu prevagu odnijela brojnija njemačka sila, iz pravca Kamenice i Trninić Brega pristigli su spasioci, do zuba naoružani borci Treće ličke brigade iz sastava Šeste ličke proleterske divizije "Nikola Tesla". Forsiranim maršem Ličani su prešli petnaestak kilometara brdovitog terena, došli su doslovno u posljednji čas. Oko 10.30 zauzeli su sve dominantne visove oko Drvara te su Nijemci morali odvojiti veći dio desantnih snaga za zaustavljanje napada, što je rezultiralo slabljenjem pritiska na pećinu pa je Vrhovni štab napustio užu zonu ratnog djelovanja i preko sela Podovi došao do Potoka na željezničkoj pruzi Drvar - Mliništa.

S Titom i njegovom pratnjom izvukli su se i pripadnici ruske i engleske misije i članovi nekih američkih vojnih delegacija.

Bijeg iz pećine ipak nije značio konačni spas za Tita, jer su borbe nastavljene i u danima nakon toga. U Potocima je Tito naredio Petom korpusu (stacioniran na potezu Bihać - Bosanski Petrovac - Drvar) da jedinice Prve divizije zatvore prilaze Drvaru. Time se trebalo Šestoj proleterskoj diviziji omogućiti uništavanje desantnog bataljona, no iako su borbom prsa u prsa uz velike gubitke Ličani osvajali kuću po kuću, na Šobića-Glavici održali su se ostaci njemačkih padobranaca. Napadi na ušančene padobrance obustavljen je tek pred jutro 26. maja, kad je jaka njemačka borbena grupa spasila sada već očajne vojnike SS-Hauptsturmführera Kurta Rybke. Drvar je novi dan dočekao u stravičnom izdanju, svaki je kutak grada bio pun leševa civila i vojnika obiju strana.



Što se Tita i pratnje tiče, oni su bili spašeni, a na nagovor saveznika, u noći 3. juna odletio je ruskim avionom u Italiju s improviziranog uzletišta na Kupreškom polju. Dva dana kasnije, doplovio je na sigurni Vis, koji je, među ostalim, štitio Balkan Air Force, saveznička jedinica zadužena za potporu partizanima u sklopu Mediteranskih zračnih snaga.

Strogo vojnički i taktički gledano, operacija je bila totalni njemački neuspjeh. Oni jesu zauzeli dio slobodne partizanske teritorije, ali je nedosegnutim ostao primarni cilj uništenja glavnih partizanskih štabova i ustanova. Uprkos taktičkom povlačenju partizana i njihovim velikim žrtvama, imale su ih i njemačke desantne grupe u Drvaru, jer im je iz stroja izbačeno 80 posto ljudi, što mrtvih, ranjenih ili nestalih.

Strateški rezultat bio je još porazniji za Nijemce, koji su uništenjem “glave” partizanskog pokreta htjeli iz Jugoslavije izvući brojne jedinice za ojačavanje ostalih frontova. Kako se to nije desilo, nacističke snage na jugoistoku Europe (prvenstveno Armijska grupa F) ostale su “vezane” na Balkanu, što je zasigurno znatno ubrzalo slom nacističke Njemačke.

U svakom slučaju, Desant na Drvar ostat će zapamćen kao jedna od epopeja NOB-a, primjer neviđenog herojstva slabijeg u borbi nad nadmoćnim neprijateljem.

(SB)

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 1

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...