Michael Jordan je uvijek bio i uvijek će ostati upamćen po strašnoj NBA karijeri u “gradu vjetra”. S Chicago Bullsima osvojio je najveći košarkaš ikad šest NBA naslova i do danas drži bezbroj rekorda s Bullsima.

Ponovno na naslovnicama

Upravo sada, 2020., ponovno se našao na naslovnicama sportskih rubrika nakon sjajne ESPN-ove dokumentarne serije pod nazivom “Posljednji Ples” (The Last Dance), kojem je detaljno opisao svoje nevjerojatno putovanje i završnu, burnu sezonu u Chicagu. Bila je to sezona 1997./1998.

Ali istina, njegova prava posljednja, sadržajna sezona dogodila se pet godina kasnije (2002./2003.) i na stotine kilometara istočno od Chicaga. “Samo Jordan ne voli razgovarati o tome zbog samo jednog igrača”, piše jedan od najčitanijih britanskih tabloida Daily Mail.

Uz takav uspjeh i slavu koje je stekao u Chicagu, možda je i razumljivo da se MJ previše trudi da zaboravite na njegovo vrijeme s Wizardsima.

Zapravo, Jordan je tamo proveo tri sezone, igrajući u svojim kasnim triedesetim nako svog drugog povratka iz penzije, prije nego što je postao predsjednik momčadi. No, tri sezone u Wizardsima za njega nisu bile lagane.

Njegova blistava karijera prije Washingtona omogućila je Jordanu da stekne status božanstva u Americi, a njegov Posljednji Ples dogodio se upravo s Wizardsima, a ne u Chicagu, kako je to naglašeno u dokumentarcu.

Dioničar i direktor košarkaških operacija Wizardsa

Ulaskom u 21. stoljeće Jordan je kupio udio dionica u Washington Wizardsima i postao dioničar, odnosno predsjednik košarkaških operacija kluba. Iako se nikada prije nije upuštao u menadžersku stranu igre, niko ga nije niti htio zaustaviti u pokušaju.

Nitko nije bolje poznavao igru ​​… ili se tako mislilo? Zapravo, njegova sposobnost van terena nikad niti nije bila viđena.

Njegova je riječ bila konačna i niko se ne bi usudio stati na put Jordanu u tom trenutku. Pročistio je momčad pokazavši izlaz iz kluba nekoliko nepopularnim, visoko plaćenim igračima, na radost navijača u Washingtonu, ali bilo je odluka koje su mnogo ostavljale mašti, odnosno odluka koje su doživjele debakl…

Godine 2001. Wizardsi su, naime, na draftu dobili Kwamea Browna, mladića koji je stigao u NBA kao prvi izbor drafta te godine. Došao je u NBA ligu ravno iz srednje škole, ali nikad nije opravdao svoj talent i ostao je najveći promašaj ikad u ligi. A doveo ga je u Washington upravo Jordan, čiji je Brown najveći grijeh i pogreška u karijeri.

Međutim, kad su ga draft kuglice pomazile prvim pickom, Jordan se zapalio i mislio kako je upecao igračinu, buduću zvijezdu, nositelja momčadi.

Baš onako kako se Jordan zapalio uvijek kad je igrao. Vidio je šansu da svojim rukama gradi budućnost kluba kojem je bio predsjednik i suvlasnik. I zagrizao je za njega. A kad je na zadnjem treningu prije drafta uživo svjedočio kako Kwame Brown razbija Tysona Chandlera, drugu tadašnju srednjoškolsku senzaciju, odlučio je uzeti ga pod svoje. Bio je to prvi veliki potez funkcionera Michaela Jordana i totalni promašaj, o kojem se dan danas priča u SAD-u. Otići ćemo toliko daleko i kazati kako je to bila Jordanova prava sramota, jer je upravo on inzistirao na njemu. A na temelju čega?! Jedne partije, broja na draftu…

‘Ako me draftirate, nikad nećete požaliti’

“Ako me draftirate, nikad nećete požaliti”, bile su riječi koje je Brown izgovorio tadašnjem treneru Wizardsa Dougu Collinsu, ali prosjek od 4,5 poena u prvoj sezoni dovoljno govori o njegovoj igri. Inače, Doug Collins bio je Michaelov trener u Bullsima dok Phil Jackson nije zasjeo na klupu Bullsa umjesto njega…

“Čovjek je vjerojatno uzeo najveći rizik u životu birajući srednjoškolca kao prvi izbor u tom trenutku. Svjestan sam da ako ja za*erem, igram se s njegovom reputacijom. Znam da će me ubiti radom i očekivanjima, ali ne bojim se toga”, rekao je Kwame nakon drafta vjerujući da zna što ga čeka.

No, kako igrači i struka nisu bili impresionirali njegovim igrama na terenu, Jordan je odlučio stvari preuzeti u svoje ruke – sasvim doslovno.

Još jednom je prešao preko svih prethodnih obećanja da više neće igrati, Jordan je najavio da će se vratiti u NBA za sezonu 2001./2002.

U ljeto 2001. godine MJ je nemilosrdno trenirao za svoj dugo očekivani povratak. Naravno, svjetske kamere čekale su samo njega da se vrati na košarkaške terene.

Jordan uprkos ozljedama bio najbolji igrač Wizardsa

Kada je sezona ipak započela, za MJ to uopće nije bila normalna sezona, budući da je imao problema s ozljedama zbog kojih je odigrao svega 60 utakmica u sezoni, što je bilo najmanje u regularnom dijelu sezone još tamo od 1994./1995.

Zapravo, i dalje je bio najbolji igrač u momčadi, koju je predvodio u poenima (22,9 ppg), asistencijama (5,2 pg) i krađama (1,42 pg). Jednostavno je volio igrati košarku i htio je iznutra sudjelovati u građenju novih Wizardsa, s parketa na kojem se ionako uvijek najbolje snalazio.

Želio je svoj prvi pick uzeti u svoje ruke i od njega napraviti igrača poput sebe, ili bar mentalno blizu svom shvaćanju košarke. Doslovno. Želio ga je trenirati, testirati, provocirati, uništavati na treninzima, i tako gurati naprijed, kao što je to radio u Bullsima, zbog čega je i stekao reputaciju nemilosrdnog šampiona kojeg su se svi u momčadi bojali…

Uzeo ga pod svoje i pokajao se

Bio je Michael svjestan da će se razvoj Kwamea Browna reflektirati ne samo na momčadi Washingtona, nego i na njegovom liku i djelu, jer ga je upravo on doveo iz srednje škole u ekipu. Jordan je tokom karijere krvavo radio kako bi bio najbolji, ništa mu niko nije dao, servirao, pa sigurno nije htio da mu netko naruši reputaciju, pa i onu van terena.

Vjerovao je da će svojim mentorstvom od njega napraviti mlađu verziju sebe. Ali Kwame nije bio on, ne nikako. Ni u glavi, ni kvalitetom, a posebno ne srcem i shvaćanjem košarke. Kwame je više volio igrati, nego trenirati, a trening je Michaelu bio sve, najbitnija stavka da bi uspio. Na kraju je čitava priča oko Kwamea neslavno završila. On je Jordanov najveći promašaj, onaj epski.