Naša današnja priča vraća nas u dob Maja, Asteka i Inka, u vijeme kada je postojala još jedna velika i moćna indijanska civilizacija Anasazi.

Za razliku od prve tri, njeni pripadnici nastanili su se u Sjevernoj Americi, i to na surovom polupustinjskom jugozapadu. Brojni arheološki nalazi na području današnjih američkih saveznih država Novog Meksika, Kolorada, Arizone i Utaha svjedoče da je ovaj narod bio tehnološki nevjerovatno napredan.

Uz sistem kanala za navodnjavanje, koji je doveo do ubrzanog razvoja poljoprovrede, najveličanstvenije građevinsko djelo Anasaza je razgranata mreža puteva. Ovi vrijedni i odlučni ljudi, preci Pueblo Indijanaca, gradili su i na najnepristupačnijim terenima. Putevi tako prolaze kroz pustinje, uklesani su u klisure, penju se preko planinskih platoa i prijevoja.

U pravilu, izdubljeni su do kamene podloge tla te široki, otprilike, trideset stopa.

Arheolozi su pomoću zračnih snimaka otkrili oko 1.000 kilometara cesta koje su na području Novog Meksika izgradili Anasazi, što je, pretpostavljaju, samo manji dio cijelog projekta. Njihova kompleksnost je nevjerovatna: na nekim mjestima, dva puta idu paralelno jedan uz drugi; a ponegdje se, pak, glavni put iznenada račva u pet novih, potpuno jednake širine, koji se nastavljaju protezati gotovo paralelno.

Do današnjih dana nije objašnjeno kako su ti drevni ljudi uspjeli izgraditi takvo nešto bez pomoći sofisticiranih strojeva, a neke teorije u sve uključuju i tajanstvene posjetioce iz svemira.

(SB)