„AKO BOŠNJANI UVIDE DA U BORBI NISU SAMI, HRABRIJE ĆE UĆI U RAT“: Zapad je mirno gladao pad Bosne, ovo je pismo posljednjeg bosanskog kralja PRED SMRT…

„Slobodna Bosna“ donosi novu zanimljivu priču iz povijesti.

  • Jeste li znali

  • 05. Jun. 2020  05. Jun. 2020

  • 0

Rodom iz Visokog, Stjepan Tomašević Kotromanić bio je posljednji kralj Bosne i posljednji despot Srbije. Sin je kralja Stjepana Tomaša iz njegovog prvog braka s Vojačom.

Stjepan Tomašević se vjenčao s najstarijom kćeri despota Lazara Jelenom. Nakon samo tri mjeseca, Smederevo je osvojio sultan Mehmed II Osvajač. Despot Stjepan Tomašević zatražio je slobodno napuštanje tvrđave zajedno sa svojom rodbinom, što mu je i bilo ispunjeno. Stjepan Tomašević je, zajedno sa svojom suprugom, stricem, punicom i Jeleninim kćerima, preko Teočaka stigao u Bosnu 1459.

Kralj Stjepan Tomaš umro je 10. jula 1461. godine. Za njegovog nasljednika bio je izabran mlađi princ Sigismund, koji je bio sin kraljice Katarine. Herceg Stjepan je želio da njegov unuk naslijedi kraljevsku titulu. Svi su znali da je potreban ozbiljan vladar pa je Stjepan Tomašević izabran za nasljednika. Stjepan Tomašević tražio je pomoć od pape Pija II u pismu od 17. oktobra 1461. U novembru 1461. u Bosnu stiže kruna poslana od pape, kao jedina podrška. Krunidba kralja Stjepana Tomaševića izvršena je u novembru 1461. godine u Crkvi sv. Marije u Jajcu. Ohrabren tim činom, kralj i ban se 1462. obratio hrvatsko-ugarskom kralju Matiji Korvinu, koji mu je obećao pomoć, ali koji nije priznao kraljevstvo u Bosni te je za sebe tražio kraljevsku titulu u Bosni (rex Ramae). Stjepan Tomašević priznao je vrhovnu vlast kralju Hrvatske i Ugarske i 9. juna 1462. godine otkazao sultanu poslušnost, ali i zadržao kraljevsku titulu.

Na početku 1463. godine obratio se opet Mlecima upozoravajući ih da Osmanlije namjeravaju tog ljeta zauzeti svu Bosnu i Hercegovinu, a da će nakon toga zaprijetiti i mletačkim posjedima u Dalmaciji. Međutim, pomoć ne stiže niotkuda.

KONAČAN PAD

Krajem februara 1463. počinju pripreme za pohod na Bosnu. Čuvši za to, kralj Stjepan je u Carigrad posalo izaslanike kojima je sultan rekao da će biti uspostavljen 15-godišnji mir između Bosne i Osmanskog carstva. Izaslanici su stigli u Bosnu vjerujući u mir. U proljeće 1463. krenula je prema Bosni - preko Skoplja, Kosova i Sjenice - velika osmanska vojska pod sultanom Mehmedom II. Početkom maja, Osmanlije su stigle u Bosnu, na posjede kneza Tvrtka Dinjčića, koji su se nalazili u porječju rijeke Drine. Knez Tvrtko se predao bez ikakvog otpora misleći da je na snazi petnaestogodišnji mir. Knez Tvrtko je pogubljen, a sljedeći su bili Pavlovići. Knezovi Petar II Pavlović i Nikola Pavlović su pokušali pružiti otpor, ali neuspješno. Knezovi Petar i Nikola su ubijeni.

Sa posjeda Pavlovića sultan je odlučio krenuti na Bobovac i već 19. maja stigao na tu moćnu utvrdu. Mnogi su smatarali da Bobovac može izdržati tri godine opsade, ali ovaj put Bobovac je izdržao opsadu tri dana. Osmanlije su gađale Bobovac njemačkim topovima. Dana 21. maja, posada grada, na čelu s knezom Radakom, se predala uz obećanje da će im životi biti pošteđeni, međutim knez Radak je pogubljen zbog kukavičluka.

Stjepan Tomašević bježao je prema zapadnom dijelu zemlje ne bi li se nekako dokopao Dalmacije. Boravio je u Jajcu, ali saznavši da se turska sila kreće prema Jajcu, pobjegao je dalje nastojeći prikupiti nekakvu vojsku. Tokom bijega je naređivao da se svi mostovi na rijekama zapale. Osmanlije su stigle pred Jajce i, nakon kraće opsade, Jajce se predalo, odakle je Turcima jedan seljak, koji je zauzvrat tražio bogatstvo, rekao da je kralj u Ključu. Osmanska sila stigla je pred Ključ dana 25. maja. Stjepan Tomašević se predao uz obećanje da će mu život biti pošteđen. Mahmud-paša Anđelović odveo ih je u Jajce, u Carevo polje, gdje je bio sultanov tabor. Dana 5. maja jedini "priznati" kralj u Bosni Stjepan Tomašević je pogubljen u taboru sultana zajedno sa stricem Radivojem Ostojićem i rođakom Tvrtkom. Istog dana pogubljeno je oko 200 lokalnih plemića.

Dio pisma posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića papi iz 1461. godine:

„I moja će propast povući za sobom i mnoge druge.

Dođe glas Kraljevstvu mi kako Car Turski Muhamed namjerava dojdućeg ljeta udariti s vojskom na mene i da je zato sve potrebito prigotovio. Tolkoj sili Turachkoj ja sam ne mogu odoljeti. Umiljeno sam molio Ugarsku i Bnetachku gospodu i Jurija Kastriota jeda bi mi u ovoj nevolji pohitali u pomoć, što molim i tebe, svepochtenog, uzmoznog i prosvijetlog gospodina i oca.

Ja ne ištem zlatnih brda, ali bih bio rad da moji neprijatelji kao i ljudi u mojoj zemlji uznaju kako mi tvoja pomoć neće uzmanjkati.

Jere, ako Bošnjani budu vidjeli da u ovoj rati neće biti sami i da će im mnogi ini pomioci – hrabrije će u rat iti i vojevati, a tagdi i Turachka vojska neće bez straha u moje vladanje naprasno ulisti..."

Niko od evropskih vladara Stjepanu nije ni odgovorio, a kamoli poslao pomoć. Jedina podrška iz Vatikana je bila papinska kruna kojom je okrunjen za kralja. Tomašević je bio jedini kralj Bosne okrunjen krunom iz Vatikana. Zapad je pad Bosne ravnodušno promatrao. Tek kada je centralna Bosna pala, iz Venecije 14. juna 1463. godine pišu u Firencu da je „pred očima svijeta izgorjelo jedno ugledno kraljevstvo”.

(SB)

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...