Susret lidera HDZ-a i HDZ-a 1990. Dragana Čovića i Bože Ljubića, koji su u utorak 19. oktobra, prvi put nakon višegodišnjeg medusobnog ignoriranja, razgovarali u četiri oka, nije rezultirao dogovorom o stvaranju postizborne koalicije dvije vodeće hrvatske političke stranke u BiH.

Unatoč najavama pojedinih medija (prije svih Večernjeg lista), koji su sastanak Čovića i Ljubića unaprijed proglasili povijesnim, a spremnost dvojice političara na zajedničku suradnju najvažnijim ispitom nacionalne zrelosti, jedini konkretan zaključak nakon njihovog neformalnog druženja u mostarskom hotelu Bevanda je da će se predsjednici dva HDZ-a ponovno sastati narednog tjedna.

Kako je nakon sastanka izjavio Božo Ljubić, dojučerašnji su se politički rivali složili da je nužna promjena Ustava i Izbornog zakona BiH, te da je u tom smislu jednako važan i nastavak unutarhrvatskog dijaloga o ustavnim promjenama.

Čelnici HDZ-a i HDZ-a 1990. također su se usuglasili da se u buduće pregovore o izmjenama Ustava BiH moraju uključiti i predstavnici ostalih hrvatskih političkih stranaka koje imaju izborni legitimitet, bez obzira hoće li djelovati iz pozicije ili opozicije. No, o raspodjeli vlasti, barem za sada, nije bilo govora.

Ako je, međutim, suditi prema dramatičnim apelima novinara bh. izdanja zagrebačkog Večernjeg lista, kao neslužbenog glasila HDZ-a BiH (Čoviću i Ljubiću su prije sastanka s naslovne strane poslali poruku da narod od njih traži prekid podjela), čini se kako je do pomirenja i dogovora između dvije vodeće hrvatske stranke, trenutačno, puno više stalo Draganu Čoviću.

Premda je HDZ BiH na posljednjim izborima dobio preko 112.000 glasova, odnosno, više nego sve političke stranke s hrvatskim predznakom zajedno, činjenica je da Čović i njegove stranačke kolege mogu samostalno formirati vlast samo u Zapadnohercegovačkoj županiji, gdje su osvojili uvjerljivu pobjedu.

U svim ostalim županijama/kantonima: Hercegbosanskoj, Hercegovačko-neretvanskoj, Posavskoj i u Srednjoj Bosni, HDZ će, iako ima najviše hrvatskih glasova, morati tražiti koalicijskog partnera.

I mada se pretpostavlja da će HDZ, osim u Hercegbosanskoj županiji gdje su ostvarili najlošiji izborni rezultat (pojedinačno su dobili najviše glasova, ali su njihovi protivnici iz HDZ 1990., HSP-a, HSS-NHI i Narodne stranke Radom za boljitak izborili više mandata), bez većih poteškoća zauzeti pozicije u kantonalnim skupštinama i vladama, situacija na federalnoj i državnoj razini neuporedivo je kompliciranija.

Budući da je u federalnom i državnom parlamentu najveći broj mandata osvojila Socijaldemokratska partija, čije bi vodstvo za novog koalicijskog partnera radije Božu Ljubića, odnosno, lidera HSP-a Zvonku Jurišića i Narodnu stranku Radom za boljitak nego Dragana Čovića (za što postoje i realne teroretske šanse), jasno je koji su razlozi vodili predsjednika HDZ-a da, istina vrlo diskretno, inicira razgovore s predstavnicima drugih hrvatskih stranaka.

Čović se, naime, nakon susreta s Božom Ljubićem, istog dana sastao i s Jerkom Ivankovićem Lijanovićem. Prema informacijama Slobodne Bosne, dopredsjednik je Narodne stranke Radom za boljitak Čoviću otvoreno stavio do znanja kako je ta stranka spremna na suradnju sa svim političkim opcijama, dakako, ovisno o ponudama potencijalnih postizbornih partnera.

Ivanković-Lijanović je, pored toga, kazao Čoviću da je spreman podržati HDZ-ove zahtjeve za uspostavu trećeg hrvatskog entiteta u BiH u pregovorima o ustavnim promjenama, ali da su u ovom trenutku njihovi prioriteti funkcije u izvršnoj vlasti; pozicija federalnog ministra poljoprivrede, odnosno, državnog ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa.

U srijedu, 20. oktobra, Jerko Ivanković Lijanović ima dogovoren sastanak s predsjednikom SDP-a Zlatkom Lagumdžijom na kojem će se razgovarati o formiranju vlasti u Federaciji BiH, gdje je Narodna stranka Radom za boljitak ostvarila iznimno dobar rezultat (za razliku od Parlamenta BiH gdje ta stranka ima jedno zastupničko mjesto, u novom sazivu Federalnog parlamenta imat će pet zastupnika).

No, kako god završili pregovori između SDP-a i Narodne stranke Radom za boljitak, činjenica je da će, u konačnici, presuditi stav HDZ-a 1990., kao najjače hrvatske oporbene stranke.

I mada ne treba sumnjati da će SDP, na čelu s Zlatkom Lagumdžijom, poslije deset godina u oporbi, pokušati formirati novu alijansu za promjene i, unatoč nespornoj izbornoj pobjedi HDZ-a unutar hrvatskog biračkog tijela, izbjeći koaliranje s čelnicima te stranke, za sada su slabi izgledi da će se nova vlast, i to na svim razinama, formirati bez Dragana Čovića.

Osim što HDZ može računati na čvrstu potporu SNSD-a, bez kojeg se neće moći formirati vlast na državnoj razini, sve su prilike da ni sam Božo Ljubić nije spreman preuzeti golemi teret odgovornosti i po svaku cijenu formirati vlast bez HDZ-a.

Prema tvrdnjama Ljubićevih bližih suradnika, a suprotno očekivanjima političkih lidera iz Sarajeva, predsjednik HDZ-a 1990. bi se najradije povukao u oporbu, ali je teško povjerovati da će takvu odluku podržati i ostali članovi najužeg stranačkog rukovodstva.

Budući da su i sami svjesni kako bi eventualni postizborni dogovor HDZ 1990. s predstavnicima SDP-a i SDA u Federalnom i Državnom parlamentu, a posebice nakon reizbora Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, u većem dijelu hrvatske javnosti izazvao oštre reakcije, među članovima te stranke sve je više onih koji su skloniji formiranju svehrvatske koalicije koja bi funkcionirala na svim razinama vlasti.