Naša današnja priča vodi nas na sjeveroistok današnje Turske, na Göbekli Tepe, arheološki lokalitet mezolitičkog svetišta na brdu u jugoistočnoj Anatoliji, oko 15 km sjeveroistočno od grada Şanlıurfa i 95 km od rijeke Eufrat. Riječ je o najstarijem poznatom primjeru monumentalne arhitekture, nastao oko 9.600-8.200. pr. n. e., ili čak 7.000 godina prije Keopsove piramide u Gizi.

Smatra se da su grad podigli lovci-sakupljači, kao prvo trajno svetište na svijetu, a zajedno s obližnjim, nešto mlađim, svetištem Nevalı Çori trajno je promijenio razumijevanje euroazijskog neolitika. Njegovi prepoznatljivi spomenici u obliku slova T, s reljefima životinjskih likova, omogućuju uvid u način života i vjerovanja ljudi gornje Mezopotamije prije oko 11.500 godina. Zbog toga je 2018. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji.

Od 1994. godine ga detaljno istražuju turski i njemački arheolozi koji su ustvrdili da je religija, a ne isključivo poljoprivreda i stočarstvo kako se do tada mislilo, bila preduvjet prijelaza iz mezolitika u neolitik.

Arheolozi sa Sveučilišta Chicaga su 1960-ih otkrili ovo područje, ali su ga smatrali vojnom predstražom iz bizantskog doba, što se ispostavilo za pogrešno.

Godine 1994. istraživač Njemačkog arheološkog instituta (DAI), Klaus Schmidt, je otkrio veliki broj komada kvarca i zaključio kako je na ovom mjestu u prošlosti radile stotine ljudi, a da vapnenačke ploče nisu bizantski grobovi nego mnogo starije tvorevine.

Sljedeće godine je sa svojim timom istraživača otkrio nekoliko prstenova kamenja, a geomagnetskim snimanjen utvrđeno je kako ih ima najmanje 20, nagomilanih bez reda.

Njemačkim arheolozima trebalo je 13 godina da otkopaju svega nekoliko metara tajanstvenog grada. Iako je dobar dio nalazišta očišćen, to je tek manji dio megalitskog grada koji se nalazi pod zemljom, a otkriven je geotermalnim kamerama.

Svi krugovi su istog oblika i načinjeni od vapnenačkih stupova u obliku divovskih klinova ili velikih slova T. Monoliti od kojih se sastoje su izrazito veliki, a najviši je bio visok 5,4 metra i težio je 16 tona. Njihova površina je ukrašena raznovrsnim bareljefima životinja (škorpioni, veprovi, lavovi, lisice, zmije i stilizirani dijelovi ljudi tako da cijeli stup izgleda poput čovjeka s pojasom), neki grubo uklesani, a drugi simbolični i precizno izvedeni. Monoliti su bili povezani niskim kamenim zidovima, a u sredini svakog prstena nalaze se dva viša stupa čiji su tanji krajevi postavljeni u žljebove usječene u tlu.

Prstenovi su svakih nekoliko desetljeća bili zakopavani i na njima su podizani drugi, manji i manje sofisticirani. Tako je lokalitet stoljećima građen, zatrpavan i ponovno građen, da bi ga oko 8.200. pr. n. e. ljudi potpuno zatrpali i napustili.

Oko lokaliteta nisu pronađene nastambe.

Prema Schmidtu, dokaz da je skupina sakupljača hrane izgradila veliki hram dokaz je da je organizirana religija mogla nastati prije poljoprivrede i drugih vidova civilizacije. Time se potvrđuje teorija "revolucije simbola" francuskog arheologa Jacquesa Cauvina prema kojoj su ljudi počeli zamišljati bogove kao natprirodna bića slična ljudima, dok su životinje bile čuvari tog duhovnog svijeta koji je prikazan na reljefima Göbekli Tepea.

Evo šta o svemu kaže naš Semir Osmanagić.

No, ovo tajanstveno mjesto krije i drugačije teorije, poput one kako je nemoguće da su ljudi toga doba, 7.000 godina prije izgradnje najstarije poznate građevine na svijetu, mogli na tako sofisticirani način i s takvom preciznošću izgraditi tako monumentalne objekte.

Neobjašnjivo je i kako su bez upotrebe modernih strojeva mogli pomicati megalitske blokove teške na desetke tona, a postavlja se pitanje i s kakvim su alatima izrađivali laserski precizne reljefe životinja, te jesu li u svemu svoje prste imali i tajanstveni posjetitelji iz svemira.

(SB)