U specijalnom broju magazina "Stav", posvećenom 30. godišnjici osnivanja Stranke demokratske akcije, autorski tekst napisao je Hasan Čengić, jedan od osnivača SDA, koji podsjeća šta je sve prethodilo osnivačkoj sjednici Skupštine te stranke, koja je održana 26. maja 1990. godine. Hasan Čengić je nakon izlaska iz zatvora postavljen za šefa Islamskog centra u Zagrebu. Kako piše Čengić, u Zagrebu ga je često obilazio Alija Izetbegović i prvi ozbiljni koraci u osnivanju buduće stranke su načinjeni upravo u glavnom gradu Hrvatske.

"Nakon što je izašao iz zatvora 1988., kroz cijelu 1989. godinu Alija Izebegović je dolazio u Zagreb. U to vrijeme radio sam u Islamskom centru u Zagrebu i imao sam službeni stan, a bio sam neoženjen. (U Islamskom centru Čengić je kasnije upoznao Fahiru Fejzić, novinarku iz Visokog, kojom se nešto kasnije oženio, op. S. B.) Jedan ključ od stana imao sam ja, a drugi Alija. Od proljeća te godine upoznavao sam ga sa političkim prilikama u Hrvatskoj i Sloveniji, a kroz razgovore sa Salimom Šabićem (u to vrijeme poznatim krojačem, vlasnikom više radnji u Zagrebu, kojeg je kasnije Adil Zulfikarpašić, pozivajući se na Josipa Manolića, optužio da je saradnik KOS-a JNA, op. S. B.) saznao je i za alternativno političko djelovanje u Zagrebu. Čuo je za aktivnosti Savke Dapčević, Tuđmana, Čička, Budiše... Na jednom od naših sastanaka u kasno ljeto 1989. godine Alija je pitao Salima da li mu može organizirati sastanak s Tuđmanom. (Šabić je bio oficijelni Tuđmanov krojač nakon što je ovaj došao na vlast u Hrvatskoj, op. S. B.). Salim je, naime, rekao, a to je potvrdio i Čičak, da Tuđman postaje najvažniji igrač nove političke scene Hrvatske.

Za Aliju je Tuđman bio višestruko interesantan, bio je pravi jugoslavenski politički disident - odležao je robiju u Gradišci, bio je "Titov" general, bio je historičar, imao je domaće i međunarodne veze. Više nego dovoljno razloga za Aliju da ga sretne. Do narednog Alijinog dolaska u Zagreb, Salim je ugovorio sastanak. Alija se sreo s Tuđmanom. Poslije sastanka je rekao da su imali dobar razgovor i da će se sresti ponovo kad Alija dođe drugi put u Zagreb. Naredni dolazak je Alija imao puno posla u Zagrebu i posljednji dan njegovog boravka ujutro rekao mi je da ima voz u 3 sahata poslije podne, a da prije toga ima sastanak s Tuđmanom. Zamolio me je da mu kupim neke sitnice koje hoće da ponese u Sarajevo i da ga s njegovom torbom pričekam na željezničkoj stanici, zagrebačkom kolodvoru, kako torbu s ličnim stvarima ne bi nosio po gradu od sastanka do sastanka, i da on već ima povratnu kartu.

Došao sam ranije na kolodvor i čekao. Vrijeme je prolazilo, a Alije nema. Nisam znao šta se događa. Ne mogu ga pozvati telefonom, tada nije bilo mobilnog, a nisam znao gdje je u tom času. Nervozan zbog toga što bi mogao zakasniti, izašao sam na peron između zgrade stanice i pošte, odakle sam mogao gledati na vozove na peronima i izvirivati na zaustavljene automobile pred zgradom stanice - kolodvora. Voz za Sarajevo je bio postavljen na prvom peronu. Alije nema. Još deset minuta, Alije nema. Držim njegovu torbu i hodam tamo-vamo. Odjedanput stade neki "Stojadin" - Zastava auto. Alija izađe iz njega, a ja mu doviknuh i on žurno izađe na peron. Kažem mu: "Požuri, voz kreće", a on meni: "Tuđman me je dovezao, a on ne vozi brzo..."

Inače, zanimljivo je da je i Alija Izetbegović nakon formiranja Stranke demokratske akcije na predizborne skupove stranke također putovao u "Stojadinu", Zastavi koju je vozio njegov sin Bakir.

(STAV/SB)