Bolton u knjizi daje portret predsjednika koji ne zna temeljne činjenice o svijetu, koji je podložan javnom laskanju autoritarnih vođa koje su manipulirale njime i koji su skloni lažnim izjavama. Trump je, između ostaloga, opisan kao nepristojan čovjek, sklon erupcijama bijesa i donošenju odluka koje onda njegovi pomoćnici pokušavaju ispraviti ili preokrenuti.

"Slobodna Bosna" u više nastavaka donosi prijevod dijela sedmog poglavlja pod nazivom "Syria: Lawrence of Arabia, Call Your Office":

Brunson - ucjenjivački čip

Nakon aprilske odmazde za Assadov hemijski napad na Doumu, Sirija se posredno vratila u fokus, kroz tursko pritvaranje pastora Adrewa Brunsona. Apolitički evangelistički propovijednik je sa porodicom živio i radio u Turskoj dvije dekade prije nego je uhapšen 2016. godine, nakon neuspjelog vojnog udara protiv predsjednika Recep Tayyip Erdogana. Brunson je bio ucjenjivački čip, cinično optužen kao zavjerenik sa sljedbenicima Fetullaha Gulena, islamskog učitelja koji živi u Americi, nekadašnjeg Erdoganovog saveznika ali sada neprijatelja ospesivno denunciranog kao teroristu.

Odmah nakon Trumpovog povratka iz Helsinkija, Erdogan je pozvao da se nastavi razgovor na njihov kratki susret u NATO-u (kasnije i telefonski poziv) o Brunsonu i njegovoj „vezi“ sa Gulenom. Erdogan je također spominjao drugu omiljenu temu, često diskutiranu sa Trumpom: osuda Mehmeta Atille, visokog zvaničnika turske državne banke Halkbank, za finansijsku prevaru koja proizilazi iz masovnog kršenja naših kršenja sankcija Iranu. Ova istraga kriminala je tretirala Erdogana lično zbog optužbi da su on i njegova porodica koristili Halkbanku u lične svrhe, što je prikriveno kada je njegov zet postao turski ministar finansija. Za Erdogana, Gulen i njegov „pokret“ su bili odgovorni za optube u slučaju Halkbanke, pa je sada sve bio dio zavjere protiv njega, da ne spominjemo protiv rastućeg bogatstva njegove porodice. On je želio da slučaj Halkbank propadne, iako je malo vjerovatno da su američki tužitelji imali svoje prste upetljanje u prevarantsku operaciju banke. Konačno, Erdogan se uzrujao zbog donošenja legislative u Kongresu koja bi zaustavila prodaju aviona F-35s Turskoj jer je Ankara nabavljala ruski S-400 protivvazdušni odbrambeni sistem. Ako se nabavka izvrši, ona će izazvati i obavezne sankcije protiv Turske prema statutu o antiruskim sankcijama iz 2017. godine. Erdogan je imao mnoštvo razloga za brigu.

Međutim, ono što je Trump htio, bilo je vrlo ograničeno, i ono što je mislio da mu je Erdogan obećao, a to je - kada će Brunson biti oslobođen i vraćen u Ameriku!? Erdogan je samo rekao da se sudski proces u Turskoj nastavlja, da Brunson više nije u zatvoru, već u kućnom pritvoru u Izmiru. Trump je odgovorio kako misli da to nije od koristi, jer je očekivao da čuje od Erdogana kako Brunson, koji je bio lokalni funkcioner, dolazi kući. Trump je naglasio svoje prijateljstvo sa Erdoganom, ali podrazumijevajući da će biti nemoguće čak i za njega da popravi tako teške probleme sa kojima se suočava odnos SAD-a i Turske, osim ako se Brunson vrati u SAD. Trump je bio istinski uznemiren. Nakon monologa o Tillersonu i zbunjujućih stavova o Gulenu (za kojeg je prvi put čuo) rekao je sa nevjericom (i netačnošću) da mu je Erdogan govorio kako Brunson neće doći nazad kući.  Zbog toga niko ne bi želio raditi sa Erdoganom, žalio se Trump, posebno zato što je čitava američka kršćanska zajednica bila uznemirena oko jednog pastora – oni su poludili. Erdogan je odgovorio da je i muslimanska zajednica u Turskoj poludjela, ali Trump je prekinuo rekavši da su poludjeli širom svijeta, što su bili slobodni činiti. Nakon toga je razgovor krenuo nizbrdo.

Trump je konačno pronašao nekoga koga će sa uživanjem sakcionirati, rekavši da će „velike sankcije“ nastati ako Brunson se ne vrati u SAD. Na 2. august, sankcionirani su ministar pravde i unutrašnjih poslova Turske, a dva dana kasnije, Turska je sankcionirala njihove kolege, Sessionsa i Nielsena. Iako smo razgovarali o ovim mjerama sa Trumpom, on mi je rekao kasnije tog dana da je mislio kako je uvredljivo za Tursku da sankcioniše zvaničnike u Kabinetu. Umjesto toga, on je želio udvostručiti postojeće carine na čelik što je zgrozilo ekonomski tim. Trump je u martu 2018. godine na temelju nacionalne sigurnosti uveo carine na čelik i aluminij, na osnovu malo poznatog člana 232 iz Zakona o proširenju trgovine iz 1962. godine, koje je išao u korist Trumpovoj trgovačkoj politici. Razlozi „nacionalne sigurnost“ u najboljem slučaju su bili nejasni, a carinske mjere su bile klasični protekcionizam. Koristeći ih sada u političke svrhe da se izdejstvuje oslobađanje Brunsona krši svaki poznati zakonski razlog koji je vrijedan ovog slučaja. Trump je, naravno, osjetio da ga niko neće prozivati u ovim okolnostima.

Turci, zabrinuti zbog eskaliranja problema sa Amerikom, željeli su izlaz, ili smo mi tako mislili, pokušavajući povezati razmjenu Brunsona sa istragom kriminala u slučaju Haklbank.  U najboljem slučaju to je bilo nečuveno, ali Trump je želio Brunsona slobodnog, pa su Pompeo i Mnuchin pregovarali sa svojim kolegama. U tri navrata, Mnuchin, Pompeo i ja složili smo se da ništa neće biti učinjeno bez postizanja punog sporazuma od strane odjela pravosuđa u Južnom distriktu New Yorka, gdje je slučaj, koji je uključivao 20 milijardi dolara u kršenju sankcija Iranu, još bio u toku. Nekoliko puta, Mnuchin je bio uzbuđen kako je postigao dogovor sa turskim ministrom finansija. To je bilo tipično za njega: kada god je Mnuchin pregovarao sa turskim ili kineskim trgovcima, dogovor je uvijek bio na vidiku. U svakom slučaju dogovor se raspao kada se pravda uplela i zbog toga ovi pokušaju nikada nisu mogli uspjeti. Pompeo je rekao – „Turci jednostavno ne mogu izaći na svoj način“ ali ustvari tužitelji su bili ti koji su odbili dogovore koji ništa ne vrijede iz perpektive američke vlade. U međuvremenu, turskoj valuti je nastavila brzo padati vrijednost, a ni berza nije bila ništa bolja.

Trumpovo "lomljenje" Turske

Imali smo probleme sa više pregovarača na obje strane. Haley je vodila razgovore sa turskim ambasadorom u UN-u, za koje su Turci rekli da ne razumiju. Nismo ni mi. Pompeo je mrko rekao da će riješiti ovaj problem time što će reći Haley da prestanke raditi neovlaštene kontakte sa Turcima, zbunjujući ono što je već bilo dovoljno zbunjeno. Srećom, ovaj put je uspjelo. Diplomatski napori, ipak, nisu proizveli ništa za Brunsona. Trump je dozvolio da se pregovori nastave, ali su se njegovi instinkti za Erdogana pokazali tačnim: samo ekonomksi i politički pritisak bi oslobodio Brunsona, a ovdje barem Trump nije imao problema sa primjenom tih mjera uprkos Mnuchinovim „sretnim“ razgovorima. Erdogan je gotovo odmah prošao od jednog od najboljih Trumpovih internacionalnih prijatelja do toga da je bio meta žestokog neprijateljstva. Ostala je moja nada da će Vladimir Putin, Xi Jinping, Kim Jong Un ili drugi u dogledno vrijeme neizbježno Trumpu pokazati svoje prave boje, i tada ćemo moći povezati našu zabludjelu politiku sa realnošću. Moguće je, također, da se Trump vrati u svoj „najbolji prijatelj“ stil, što se zapravo i dogodilo samo nekoliko mjeseci kasnije. Ironični, iako su mediji bojili Trumpa kao istinskog anti-muslimana, on nikada nije shvatio – uprkos ponavljajućim naporima od ključnih saveznika u Evropi i Bliskom istoku i njegovih savjetnika da mu objasne – da je Erdogan lično radikalni islamist. On je bio zauzet transformiranjem sekularne Turske Kemala Ataturka u islamističku državu. On je podržavao muslimansko bratstvo i druge radikaliste širom Bliskog istoka, financirajući i Hamas i Hezbolah, a da ne spominjem snažno neprijateljstvo prema Izraelu, i kako je pomagao Iranu da izbjegne američke sankcije. Činilo se kako nikad nisu uspjeli.

U međuvremenu, Trump se umorio od turskih kašnjenja i zataškavanja, a 10. augusta, bez obzira na sumnjivi legalitet, on je naredio udvostručenje carina na turski čelik na 50 posto, a carine na aluminij udvostruče su na 20 posto. Vjerovatno prvi put u historiji da su carine podignute jednim tvitom:

Upravo sam autorizirao udvostručavanje carina na čelik i i aluminij prema Turskoj jer njihova valuta, turska lira, brzo pada u odnosu na naš veoma jaki dolar. Aluminij će sada biti 20 posto, a čelik 50 posto. Naši odnosi sa Turskom nisu trenutno dobri.

Turska se osvetila sa svojim carinama, i Trump je odgovorio tražeći više sankcija. Mnuchin je pokušao usporiti Trumpa u sankcionisanju, za što sam mislio da će ga samo još više isfrustrirati. Tada je potpredsjednik sugerirao Jaredu Kushneru telefonski poziv turskom ministru financija, budući da su obojica bili zetovi svojih lidera. Zaista, šta je moglo poći po zlu? Pisao sam Pompeu i Mnuchinu za ovaj novi „zetovski kanal“ i obojica su ekplodirala, Mnuchin jer je turski ministar finacija i njegov kolega - zet, a Pompeo jer je ovo još jedan primjer Kushnerovog međunarodnog pregovaranja koje nije trebao voditi.

Uvijek sam uživao donositi dobre vijesti. Trump i Kushner su letjeli do sakupljača političkih fondova u Hamptonsu gdje je Mnuchin već stigao, a Kushner me zvao kasnije da kaže kako se Mnuchin smirio. Kushner je istakao da je rekao turskom zetu da je zvao u „ličnom“ svojstvu „prijateljski“ i da ni na koji način nije signalizirao „slabost“ prema Turcima“. Sumnjao sam da su Turci vjerovali u bilo šta od toga.

U Izraelu 20. Augusta Trump me telefonom pozvao da porazgovaramo u vezi sa pucnjavom koja se desila to jutro u blizini američke ambasade u Ankari. Prethodno sam provjerio i ustanovio da je riječ o nekim lokalnim kriminalnim obračunima koje se ne tiču SAD. Bez obzira na to, Trump se pitao da li bi smo trebali zatvoriti ambasadu, čime bi dodatno podigli tenzije koje su se ticale Brunsona, ili možda učiniti nešto drugo poput otkazivanja ugovora vezanih za isporuku F-35. Pozvao sam Pompea i ostale kako bi ih informisao o svemu te se konsultovao sa osobljem NSC o mogućnostima koje su nam na raspolaganju. Pompeo je smatrao da bi smo trebali proglasiti Turskog ambasadora personom non grata te uputiti državne tužioce na konsultacije sa savjetnicima u Bijeloj kući.

Ovi koraci su bili prilično radikalni ali prethodno uloženi napori u slučaju Brunsona i dalje nisu bili dovoljni za njegovo oslobađanje.

Ipak u narednih nekoliko dana Trump je promijenio mišljenje i odlučio da ne trebamo ništa činiti po pitanju turskog ambasadora, te je smatrao da su sankcije u tom trenutku bolja opcija. Rekao mi je “Imate Tursku” što je  doslovno značilo - odlučite šta god želite. Potvrdio je to razmišljanje nakon par dana riječima “Udarite ih, dovršite, Vi to možete”. Rekao mi je i da je obavijestio Merkelovu kako je Erdogan bio izuzetno tup i neodređen po pitanju Brunsona, rekavši kako ćemo uvesti ozbiljne sankcije Turskoj u narednih par dana. Katarani su se takođe ponudili kako bi bili posrednik u vezi tog pitanja, no njihov trud nije imao nekih rezultata.

Političko rješenje sudskog slučaja

Iako su sankcije očigledno jako uzdrmale tursku ekonomiju, pa i prouzročile veći razdor (što je bilo evidentno kupovinom ruskih S-400 sistema) napredak u diplomatskim razgovorima je bio skoro nikakav. Turska, kojoj su jako trebale strane investicije, se okretala drugoj strani. Ipak postojale su snažne indicije da bi Brunson mogao biti pušten nakon saslušanja 12. oktobra u Izmiru, te je ministarstvo odbrane pripremilo i avion u Njemačkoj u slučaju da Brunsonu i njegovoj porodici bude potrebno izmještanje. Bizarno, ali sud je “osudio” Brunsona za špijunažu i slične zločine, te ga osudio na pet godina zatvora, ali je zatim odlučio da ga oslobodi zbog vremena provedenog u zatvoru te zbog nekih drugih olakšavajućih okolnosti . Ovakav rasplet je dokazao da je na snazi bilo političko rješenje slučaja. Erdoganovo insistiranje da je Brunson špijun je poslužilo za zadovoljavanje narodnih masa, ali u isto vrijeme Brunson je oslobođen.

U 9:35 ujutro sam pozvao Trampa koji je uobičajeno bio u rezidenciji, te mu saopćio kako sam 95 posto siguran da je Brunson oslobođen. Tramp je bio oduševljen, te je odmah tvitao o tome uporedo sa prijedlogom kako bi Ivanka bila odličan ambasador u UN. Zahtjevao je da se Brunson što prije pojavi u Bijeloj kući preskakajući i uobičajeni medicinski pregled. Ipak zbog određenih odgoda letova Brunson je ipak morao provesti noć u bazi u  Njemačkoj. To je značilo da će posjetiti Bijelu kuću u subotu poslijepodne, te da će tu biti prisutni članovi kongresa iz Sjeverne Karoline, njegove rodne države, kao i porodica i prijatelji. Brunson i njegova supruga su došli u Zapadno krilo, te sam nakratko porazgovarao sa njim iznenadivši se kako me već duže vrijeme prati moj rad te da se skoro uvijek slagao sa mnom. Zatim su ušli u rezidenciju gdje su se susreli sa Trampom, koji ih je uveo u Ovalni ured gdje su dočekani sa velikim ovacijama. Na kraju susreta Brunson je kleknuo pored Trumpove stolice, stavio svoju ruku na njegovo rame te se pomolio za njega. Tako se slučaj Brunson okončao, no bilateralni odnosi sa Turskom su još uvijek bili na jako niskoj razini.

(Prijevod: Samir BEGOVIĆ)