"Farsa zvana parlamentarni izbori u Srbiji je okončana, a uz podršku Evrope i velikih sila, napravljen je veliki iskorak ka povratku Srbije ne samo u jednopartijski sistem, već u potpuno jednoumlje. Iako sam očekivao da će u režiranoj predstavi osvojiti više od 70 posto, SNS i Vučić dobacili su do „svega“ 63 posto, a samo tri stranke, dvije iz vlasti i jedna formalno opoziciona, osim manjinskih, uspjele su da prebace sniženi izborni prag od tri posto. Vjerujem da će Šapić dobiti ponudu i prihvatiti da uđe u vlast i novu Vladu pa će Skupština Srbije ostati bez opozicije. Ma koliko se trudili da uljepšaju sliku sumorne stvarnosti, da prikažu domaćoj i svjetskoj javnosti da je legitimna i izraz volje građana, Narodna skupština Srbije sa 95 posto poslanika iz vlasti, sa tendencijom da ih bude svih 100 posto, svima je jasno da parlamentarni izbori mnogo više sliče na komunističke ćorave kutije iz 1945. godine nego na slobodni, fer i demokratski izbori proces. A zapad ko zapad, samo ćuti i gleda", napisao je na svom blogu narodni poslanik Nebojša Vukanović.

Vukanović dodaje i kako je tužno bilo gledati Marka Đurića, Sinišu Malog, Anu  Brnabić, Maju Gojković ili Crnu Udovicu, suprugu Olivera Ivanovića, kako "poltronski aplauzima i skandiranjem Srbiji prekidaju obraćanje Aleksandra Vučića, koji i dalje, kao nekrunisani kralj manipulacije, i dalje vješto manipuliše brojkama i par stotina građana koji su glasali na glasačkim mjestima u Republici Srpskoj, predstavlja kao ogromnu podršku od 90 posto". Jednoumlje nije dobro ni za jedno društvo, a posebno ne za razorena društva na Balkanu u kojima ne postoje snažne institucije koje će postavljati barijere, štiti interese zajednice, naroda i društva.

Vukanović upozorava da se Zapad pravi slijep i ne primjećuje korupciju, afere, progon neistomišljenika, zarobljeno pravosuđe, cenzuru i strogu kontrolu medija i televizija s nacionalnom frekvencijom, zloupotrebu institucija, kršenje ljudskih i građanskih prava i osnovnih demokratskih principa te kako Zapad očekuje da Vučić uskoro de facto prizna nezavisnost Kosova potpisujući „pravno obavezujući sporazum“ i omogući ulazak i fotelju Kosovu u Ujedinjenim narodima te dodatno približi Srbiju NATO paktu.