Za mene sve prepreke su rješive jer jako rano sam se naučila boriti u životu. Kazala je ovo na početku razgovora za Oslobođenje prva hrvatska premijerka Jadranka Kosor koja je nedavno napisala autobiografsku knjigu “Premijerka: zapisci one koja nije htjela biti zapisničarka”. Podsjećamo, knjiga je prije samo nekoliko dana promovisana a već je izazvala veliku pažnju javnosti.

- Za mene su sve prepreke bile rješive. Moja borbenost mi je pomogla da kada sam došla na čelo Vlade i pokušavala deblokirati pregovore i završiti ih. Svi su tada govorili, i u Evropskoj uniji i u Hrvatskoj da ja to neću napraviti, da je to neću završiti. Ja sam rekla da hoću i ja sam to i napravila- kazala je Kosor.

• Javnost se najviše iznenadila Vašom spremnošću da progovorite o traumatičnim vremenima odrastanja i o teškom djetinjstvu. Mnogi su naveli da su upravo ovi trenuci formirali Vašu ličnost i učinili Vas jakom i spremnom za politički život. Kako to komentarišete?

- Teško mi je to za komentarisati jer onda bih već ulazila u psihoanalizu a to teško da mogu. Vjerovatno je imalo uticaja to komplikovano i teško djetinjstvo u kojem sam ja tragala za ocem. Prolaziti te trenutke spoznaje da ga nema je bilo jako teško. Također, sedam - osam godina sam živjela i bez majke jer je ona bila na drugom mjestu. Rano sam bila obilježena kao jedino dijete bez oca u razredu. Znate, djeca znaju biti jako okrutna. Mene su maltretirali zbog toga. I mogu reći da sam iz tog razloga naučila jako rano da se borim, a s druge strane odgojena sam da poštujem druge, ali da poštujem i sebe. Vjerovatno to jeste poboljšalo moju borbenost u kasnijem dijelu života.

Kome posvećujete ovu knjigu?

- U uvodu knjige sam napisala da je posvećujem djevojčicama, ali posebno onim djevojčicama koje žive same i koje tragaju za ljubavlju. Ali onda sam zapravo posvetila to svim ženama, posebno samohranim majkama, jer svaka djevočica odraste i postane žena. Znam da je u političkom životu, ali i u svim drugim životima, bez obzira bavila se žena politikom ili nekim drugim poslom, jako teško biti sama. Biti samohrana majka i pokušavati ostvariti karijeru i odgajati djecu je jako teško. Moj urednik je rekao da se u knjizi jako osjeća tzv. ženski rukopis, ali sam ja prije svega htjela da pišem o politici. Htjela sam opisati politiku, odnosno najvažnije trenutke u mom političkom životu. Ja sam kroz knjigu htjela poručiti i da je politika sjajan posao, nadahnuće, da je politika konstruktivan posao zato što u politici možete vidjeti i opipati svoje rezulatte. Međutim, s druge strane je politika okrutan i neuporediv posao sa bilo kojim drugim. Politika vas može doslovce uništiti.

Kada smo se već dotakli političkog života, ne mogu da Vas ne pitam kako gledate sada na trenutak kada ste izbačeni iz HDZ-a?

- Isto kako sam gledala i tada. Za mene je to relativno teško objasniti ne zato što se radi o meni nego zbog toga što je meni to fenomenološki zanimljivo. Uvijek taj slučaj izdvojim i ne gledam na taj slučaj kao osobni nego kao neku vrstu fenomena. Jedan dio tih ljudi nije mogao podnijeti neke moje ideje i principe. Zapravo, mislim da su se od samog početka željeli toga riješit. Gledam na te ljude koji su to učinili sa nekom vrstom žaljenja. Žao mi ih je jer jedan dio ljudi sigurno ima trunku savjesti, a morat će sa tim zauvijek živjeti. Ja sam eto uspjela preživjeti i ostati relativno normalna. To stalno govorim, jer relativno normalan nije lako ostati ni u politici a posebno kada imate tako težak put.

• Proteklih nekoliko mjeseci svi bruje o pandemiji koronavirusa. Kako ste zadovoljni radom Kriznog štaba tokom pandemije u Hrvatskoj?

- Ne bih komentirala kako sam zadovoljna ili nisam. Na početku je to bilo realtivno dobro, kasnije se dosta ispolitiziralo što je veliki dio javnosti u Hrvatskoj zamjerio. Ali to je sada manje bitno zato što smo ušli u novu fazu i samo želim da u svim zemljama zdravstveni sistemi bude koliko toliko stabilni. Ne bih govorila o štabu nego o doktorima, medicinskim sestrama, zdravstvenim radnicima, koji su i Hrvatskoj podnijeli ogromni teret.

• Možemo li kazati da je odluka da se zabrani ulazak građanima BiH u Hrvatsku koji imaju bosanski pasoš (traži se negativan PCR test ili sedam dana samoizolacije) dok takva mjera ne važi za nosioce dvojnog državljanstva ogledalo koliko su zapravo zapušteni odnosi ove dvije države?

- Pa da, ja stalno govorim da su odnosi između BiH i Hrvatske zapušteni i možda na najnižoj razini od rata. To je zato što ni na jednoj ni drugoj strani nema dovoljno jakih političkih ličnosti, hrabrih ljudi koji bi uspjevali rješavati probleme to su zapravo neka parcijalna rješenja. Mogu slobodno reći da mi je jako žao jer sam se trudila da baš posebno sa BiH razvijemo dobre odnose, da ih stalno unaprijeđujemo jer ako u tom poslu svakodnevno nešto ne nastojite poboljšsti onda se to u konačnici zapusti do mjere do koje je sada.