Predsjedništvo Bosne i Hercegovine dalo je svoju saglasnost, u okviru svoje ustavne nadležnosti, kao i one koju joj daju odgovarajući zakonski i podzakonski akti, koji se tiču vanjske politike i sklapanja međunarodnih sporazuma, uključujući i one koji nemaju karakter međunarodnog ugovora.

Ono što ovoj priči daje posebnu interesantnost ogleda se u tome da je ovaj memorandum o saradnji između vlada Bosne i Hercegovine i Sjedinjenih Američkih Država Predsjedništvu BiH dostavio predlagač Dragan Mektić (SDS), tadašnji ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine, u odgovarajućoj proceduru pri Vijeću ministara BiH, u čemu su svoje učešće imali i Mirko Šarović (SDS), tadašnji ministar vanjske trgovine BiH, i Igor Crnadak (PDP), tadašnji ministar vanjskih poslova BiH.

Niti jedan od njih, a sva trojica dolaze iz entiteta Republika Srpska, nije istaknuo, spomenuo ili ukazivao da taj memorandum ima bilo kakvu štetnost po vitalni entitetski interes.

Povod za Dodikovo najnovije pokretanje vitalnog entitetskog interesa je u tome da se nije tražilo mišljenje Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, iako za takvo nešto ne postoji pravni osnov niti je takvo mišljenje obavezujuće za bilo koga u procesu sklapanja međunarodnih sporazuma.

Zato se postavlja pitanje je li, možda, Milorad Dodik svjesno, putem svoga kabineta u Predsjedništvu BiH, tražio mišljenje entitetskog Ministarstva unutrašnjih poslova kako bi, zapravo, oborio ovaj sporazum sa Sjedinjenim Američkim Državama. Na kraju, postaje očito da je, izgleda, vitalni entitetski interes samo ono što Dodik kaže, potpuno zanemarujući stavove Mektića, Šarovića ili Crnatka.

Kako će sve to proći na NSRS-u, gdje su mu potrebne dvije trećine zastupničkih glasova ili njih 56 da bi potvrdio svoje namjere da obori ovaj memorandum sa SAD-om, ostaje da se vidi, a posebno kako će na to sve reagirati SDS i PDP, koji su učestvovali u pripremi Memoranduma, pa čak i DNS, kojeg Dodik sve više koristi kao svoju zakrpu kada mu zatrebaju glasovi u različitim institucijama vlasti.

(S. B.)