Piše: Željko Trkanjec / Jutarnji list

Od junaka do izgnanika. Tako bi u dvije sintagme stao život jednog od europskih kraljeva koji je u doba ustavnih monarhija uistinu ostavio dubok pozitivan trag u svojoj zemlji.

Juan Carlos Alfonso Victor María de Borbón y Borbón, kako glasi puno ime španjolskog kralja koji je abdicirao 2014. godine, u ponedjeljak je objavio da napušta zemlju. Svom sinu nasljedniku, kralju Filipu VI., napisao je sljedeće: “Vaše veličanstvo, dragi Filipe:

S istom željom da služim Španjolskoj koja je inspirirala moju vladavinu i suočavajući se s javnim reperkusijama koje stvaraju određeni prošli događaji iz mog privatnog života, želim ti izraziti moju apsolutnu raspoloživost kako bih pridonio tome da tvoje obavljanje dužnosti bude bez ikakvih prepreka kako bi stekao mir koji zahtijeva tvoj položaj visoke odgovornosti. To traže moja ostavština i moje dostojanstvo kao osobe.

Prije godinu dana izrazio sam volju i želju da prestanem obavljati službene aktivnosti. Sada, čvrsto uvjeren da trebam najbolje ispuniti svoju službu španjolskom narodu, njihovim institucijama i tebi kao kralju, izvještavam te o svojoj promišljenoj odluci da se, u ovom trenutku, preselim izvan Španjolske.

Juan Carlos i Sofia s djecom 1974.

Odluku donosim s tugom, ali s velikim spokojem. Bio sam kralj Španjolske gotovo četrdeset godina i tijekom tog razdoblja uvijek sam želio najbolje za Španjolsku i za Krunu. Uz moju vječnu odanost, s vječnom ljubavlju i privrženošću, tvoj otac”.

Tako dakle izgleda pismo kojim kralj u 21. stoljeću objavljuje odlazak u izgnanstvo. U utorak tijekom dana barcelonske novine La Vanguardia objavile su da je Juan Carlos otišao je u Dominikansku Republiku.

La Vanguardia navodi da je otišao u Portugal automobilom u ponedjeljak ujutro, odakle se uputio prema Dominikanskoj Republici, gdje planira ostati nekoliko tjedana s obitelji koja se obogatila na plantažama šećerne trske, nakon čega će otići na drugu destinaciju. Portugalska televizija TVI24 i tabloid Correio da Manha objavili su u ponedjeljak da je Juan Carlos u Cascaisu, ljetovalištu u blizini Lisabona, gdje je proveo dio svog djetinjstva.

Kraljevska palača je na svojoj mrežnoj stranici, gdje je objavljeno pismo, naglasila da kralj Filip VI. ističe “povijesnu važnost vladavine svog oca u službi Španjolskoj i demokraciji” i potvrđuje načela i vrijednosti na kojima se temelji Ustav i španjolski pravni poredak.

Juan Carlos kao dijete

A iza svega stoji sad već legendarna rečenica Gordona Gekka (glumi ga Michael Douglas) u filmu "Wall Street”: “Greed, for lack of a better word, is good”. (Pohlepa, u nedostatku bolje riječi, je dobra). Pohlepa koja je gotovo satrla cijeli španjolski dvor u protekla dva desetljeća. Juan Carlos je u pismu biranim riječima pokušao sakriti pravi razlog, ali on je razvidan iz sljedećeg dijela: kako bi omogućio svom sinu da obavlja posao bez pritisaka. A da sinu nije lako postalo je jasno još u ožujku kad je Felipe VI. objavio da se odriče očeva nasljedstva i da mu ukida godišnju rentu od gotovo 200.000 eura državnog novca koja mu se isplaćivala dotad.

Početkom lipnja španjolski Vrhovni sud najavio je otvaranje istrage da bi se utvrdilo je li Juan Carlos kazneno odgovoran za korupcijsku aferu kad je Saudijska Arabije povjerila jednom španjolskom konzorciju gradnju brze željezničke linije između Meke i Medine, koju je gradilo nekoliko španjolskih kompanija, a puštena je u promet u listopadu 2018. godine. Istraga je pokrenuta nakon što je švicarski list la Tribune de Geneve objavio da je kralj dobio 100 milijuna dolara od pokojnog saudijskog kralja Abdulaha i da je novac spremljen na off shore (odobalnim) računima. I to na ime bivše ljubavnice, njemačke poduzetnice Corinne Larsen, na Bahamima.

Prozac

Portal El Español objavio je dijelove izjave švicarskog odvjetnika koji je rekao da je bio zadužen da “stvori sustav” za skrivanje novca koji se isplaćivao Juanu Carlosu.

Dnevni list El Pais tada je pisao da je Corinna Larsen (Corinna zu Sayn-Wittgenstein, za koju je bivši kralj govorio da je “njegov Prozac”), rekla državnom odvjetništvu u Ženevi da joj bivši kralj nije uplatio na račun gotovo 65 milijuna eura “zato da se riješi novca”, nego iz “zahvalnosti i ljubavi”.

Odvjetnik je u ponedjeljak rekao da će kralj “ostati na raspolaganju uredu tužitelja”. Španjolski monarsi imaju imunitet tijekom vladavine, no budući da je Juan Carlos abdicirao, istodobno se lišio i imuniteta.

Juan Carlos i američki predsjednik Richard Nixon

Nacisti

Ovakav je razvoj događaja ubrzala i izjava španjolskog premijera Pedra Sancheza od 8. srpnja ove godine. “Očito je da mi, španjolski narod u cjelini, primamo zabrinjavajuće informacije koje nas uznemiruju, pa tako i mene”, odgovorio je Sanchez novinaru koji ga je upitao nanose li štetu monarhiji informacije o korupcijskoj aferi bivšeg kralja. “Pravosuđe radi svoj posao”, istaknuo je Sanchez pred novinarima. “I sama Kraljevska palača, na čemu joj zahvaljujem, ogradila se od tih zabrinjavajućih i uznemirujućih informacija”, dodao je.

Juan Carlos rođen je u Rimu, 1938. godine, gdje je njegova obitelj bila u egzilu od 1931. godine. Kršten je u kapeli Suverenog malteškog viteškog reda, a krstio ga je kardinal Eugenio Pacelli koji će kasnije postati papa Pio XII., onaj oko kojeg se i dalje lome koplja je li ispravno postupao tijekom Drugog svjetskog rata u odnosu prema nacistima. Španjolski diktator Francisco Franco (nosio je i funkciju doživotnog regenta) dopustio mu je povratak u zemlju kad je imao deset godina da bi se ondje mogao školovati, a život mu je obilježio tragični incident 29. ožujka 1956.godini kad je, na ljetovanju u kraljevskoj rezidenciji Estoril u Portugalu, nesretnim slučajem stradao njegov mlađi brat; točne okolnosti nisu sigurne, ali po nekim navodima, sâm Juan Carlos slučajno je iz revolvera ispalio hitac u svoga brata Alfonsa, usmrtivši ga na licu mjesta.

Kraljem postaje nakon smrti diktatora, “generalissimusa” Franca 1975. godine iako je njegov otac i dalje bio živ. Juan Carlos i tada preuzima ulogu šefa države i tijekom tri godine definiran je novi Ustav koji stupa na snagu 1978. godine. I Španjolska tada postaje ustavna monarhija, a vlast preuzimaju Parlament i vlada. Uz iznimno važnu ulogu u tom razdoblju, Juan Carlos I. ulazi u španjolsku povijest i svojim djelovanjem 1981. godine, kad je došlo do pobune dijela vojne hijerarhije koja je pokušala vratiti frankizam pod vodstvom pukovnika Antonija Tejera iza kojeg je stajao kraljev bivši vojni odgojitelj general Armada.

Kralj je postao nakon smrti diktatora Franca 1975.

Stariji se sjećaju slika časnika za govornicom španjolskog parlamenta s oružjem uperenim prema amfiteatru dok su svi zastupnici pod klupama - osim jednog: komunistički lider Santiago Carrillo je i dalje sjedio. Što je bilo oživotvorenje povika revolucionarke Dolores Ibárruri Gómez iz 1936. godine: “No pasarán” (Nema prolaska, Neće proći). Juan Carlos je tada, jedini put, iskoristio ustavne ovlasti vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga, održao govor na televiziji da umiri javnost i puč je doživio krah. Kralj je sačuvao demokraciju kojoj je pomogao da pusti korijenje.

Slomio kuk

I to je bilo to. Ubrzo nakon toga kreću brojni skandali koji su doveli do njegova samoizgnanstva. Sedamdesetšestogodišnji kralj izazvao je velike kritike u javnosti pošto je u travnju 2012. godine otišao u lov na slonove u Bocvanu, odakle se vratio sa slomljenim kukom te je morao biti operiran. Cijeli je put trebao ostati skriven od javnosti, ali zbog operacije nije mogao.

Tada je Španjolska bila u dubokoj gospodarskoj krizi povijesnih razmjera i javnost mu tu rastrošnost nije mogla oprostiti. Dodatno je ulje na vatru dolila informacija da je s njim tada bila njegova ljubavnica, već spomenuta Njemica. A ne supruga, kraljica Sofija koju je javnost i dalje doživljavala vrlo pozitivno.

Juan Carlos s papom Ivanom Pavlom II.

A zatim su izbili i novi problemi u kraljevskoj obitelji - od spornog vjenčanja prestolonasljednika Felipea s Letizijom Ortiz, neplemenita roda, novinarkom koja je iza sebe već imala jedan brak, do razvoda njegove starije kćeri Elene od supruga Jaimea de Marichalara 2007., koji je izazvao veliku medijsku pozornost. Najteži je bio korupcijski skandal u koji je umiješan Iñaki Urdangarin, zet Juana Carlosa, bivši svjetski rukometni as. Njegova supruga, infanta Cristina, druga kći Juana Carlosa i kraljice Sofije, saslušana je na sudu, što je bio prvi slučaj da je neki član kraljevske obitelji morao svjedočiti. Urdangarin je proglašen krivim i osuđen na zatvorsku kaznu od pet godine i deset mjeseci, koju i dalje služi.

Afere

Zbog svega navedenog nije slučajno da je Juan Carlos morao abdicirati. U anketi provedenoj u siječnju 2014. godine 62 posto Španjolaca izjasnilo se za njegovu abdikaciju, a samo 41 posto ispitanih imalo je dobro mišljenje o kralju. Španjolska se sporo i teško oporavljala od financijske krize koja ju je 2008. godine bacila na koljena i sve su jači bili glasovi ljevice i republikanskih krugova da bi trebalo ukinuti - takvu korumpiranu i skupu - monarhiju.

Katalonija je tada već bila u snažnom sukobu s vladom u Madridu tražeći da joj se omogući odcjepljenje kako bi postala - Republika. Budući kralj Felipe imao je u istoj anketi pozitivan rejting od 66 posto, a većina Španjolaca kazala je da vjeruje kako monarhija može vratiti ugled ako on stupi na prijestolje. Nakon abdikacije skandali su ga nastavili pratiti. “Juan Carlos: kralj sa 5000 ljubavi” naslov je knjige objavljene 2017. godine u kojoj se navode detalji njegova burnog izvanbračnog života, a među ostalim, tu su ponovno i nagađanja da je imao aferu s britanskom princezom Dianom.

Francuski predsjednik Giscard d'Estaing i Juan Carlos 1976.

Najaktivniji je, navodi se u knjizi, bio u prvih 20 godina kraljevanja, što je strastvena faza: iako je ponešto smanjio broj svojih avantura dok mu je žena rađala i djeca bila sasvim mala, u gotovo 20-godišnjem razdoblju od 1976. do 1994. spavao je sa 2154 žene. Kasnije, od svoje 65. do 76. godine, slijedi “zimska faza”: od 2005. pa do 2014. kad je abdicirao nakon 39 godina na tronu, imao je 191 ljubavnicu. Opovrgnuće podataka nikad nije stiglo.

Španjolski Vrhovni sud odbacio je 2015. godine tužbu Belgijanke Ingrid Sartiau koja je tražila sudski utvrđivanje očinstva, tvrdeći da je Juan Carlos njezin otac. Ingrid je tvrdila da je njezina majka Liliane Sartiau imala aferu s Juanom Carlosom u Costi del Sol 1965., prije nego što je postao kralj. Kralja je prvo štitio imunitet, ali nakon što je abdicirao, suci su odbacili tužbu zbog nedostatka dokaza.

Liliane Sartiau je govorila da je 1965. u španjolskoj diskoteci upoznala elegantnog muškarca, zgodnog i slatkog, plavih očiju. Tri večeri su proveli skupa u skupom hotelu, a posljednjeg dana joj je recepcionar rekao da je to španjolski princ, budući kralj Juan Carlos. Koji ne samo da više nije kralj, nego nema ni zemlju u kojoj bi boravio.